SLUČAJ TROSTRUKE POLICIJSKE TORTURE U ISTRAZI „BOMBAŠKIH NAPADA“: PETORICA INSPEKTORA OPTUŽENI ZA TORTURU NAD BOLJEVIĆEM, NIKO ZA GRUJIČIĆA I MUGOŠU

Akcija za ljudska prava, Juventas i porodica Grujičić zahtijevaju da se utvrdi odgovornost nadležnih u Ljekarskoj komori za neopravdano zastarjevanje pritužbe na kršenje ljekarske etike u slučaju žrtve torture Jovana Grujičića
07/03/2022
Analiza postupaka izbora, napredovanja i utvrđivanja odgovornosti sudija u Crnoj Gori 2020-2021
23/03/2022

SLUČAJ TROSTRUKE POLICIJSKE TORTURE U ISTRAZI „BOMBAŠKIH NAPADA“: PETORICA INSPEKTORA OPTUŽENI ZA TORTURU NAD BOLJEVIĆEM, NIKO ZA GRUJIČIĆA I MUGOŠU

Foto: Filip Roganović

Akcija za ljudska prava (HRA) pozdravlja napredak u istrazi torture u slučaju istrage „bombaških napada“ u odnosu na oštećenog Marka Boljevića. Osnovna državna tužiteljka u Podgorici Romina Vlahović nedavno je optužila petoricu službenika Uprave policije iz Centra bezbjednosti Podgorica za iznuđivanje iskaza Boljevića 25. maja 2020. godine u CB Podgorica. Podsjećamo, Boljević je prijavio da je mučen na isti način kao i Grujičić i Mugoša upotrebom elektro-šokera u oblasti genitalija i butina, udaranjem bokserskim rukavicama, bejzbol palicama i rukama u gornji dio tijela i po tabanima; da mu je prijećeno ubistvom repetiranjem pištolja pored glave, da je vrijeđan i ponižavan. Tvrdio je da su tokom ispitivanja puštali glasnu muziku sa velikog zvučnika da bi se njegovi jauci manje čuli.

U slučaju prijava torture u CB Podgorica nad Benjaminom Mugošom i Jovanom Grujičićem, koje su takođe potvrđene medicinskom dokumentacijom, još uvijek niko nije optužen.

HRA smatra da nedavna odluka Osnovne državne tužiteljke u Podgorici Maje Knežević da odbaci krivičnu prijavu protiv svih deset prijavljenih službenika Uprave policije u čijoj se nadležnosti nalazio Jovan Grujičić cijelog dana 26. maja 2020. godine, kada je medicinskim nalazima potvrđeno da je mučen predstavlja poraz pravne države. Tužiteljka Knežević je zaključila da je „očigledno“ da NIKO od prijavljenih službenika koji su ispitivali Grujičića i neprekidno bili nadležni za njega nije izvršio mučenje, jer djelo nisu priznali, a on ih nije prepoznao jer su bili maskirani. Ovakav zaključak je nažalost očekivana posljedica dosadašnje nedjelotvorne istrage ovog slučaja, koja je vođena sporo i bez neophodne kritičke distance prema pripadnicima Uprave policije.

Ukazujemo da je državna tužiteljka Knežević utvrdila da su:

  • Jovana Grujičića osumnjičeni policajci doveli iz Specijalne psihijatrijske bolnice u Dobroti u Centar bezbjednosti Podgorica;
  • da je on bio zlostavljan na prvom spratu CB-a u Podgorici, u prostorijama Stanice kriminalističke policije za suzbijanje krvnih delikata (115-117): „kako bi od njega dobili odgovarajuće priznanje ili obavještenje vršili na njega pritisak i nanijeli mu određene tjelesne povrede, kako je konstatovano u nalazima i mišljenjima vještaka medicinske struke“;
  • da su skoro svi osumnjičeni potvrdili da su bili nadležni, da su znali za dovođenje i ispitivanje Grujičića ili da su u njemu i aktivno učestvovali,
  • ali je, zbog toga što niko djelo nije priznao, a oštećeni nije mogao da ih prepozna, zaključila da je „očigledno da to nisu uradila prijavljena lica“, pa je predmet prevela u upisnik predmeta protiv nepoznatih lica.

Na listi osumnjičenih bili su i Miloš Vučinić, načelnik odjeljenja Kriminalističke policije u CB Podgorica i Srđan Korać, rukovodilac Stanice kriminalističke policije za suzbijanje krvnih delikata i nasilja u porodici, kao i inspektori Vukašin Leković, Dalibor Ljekočević, Bojan Vujačić, Nemanja Vujošević, Radoman Vujičić, Miodrag Jovović, Ivan Peruničić i Ljubisav Striković koji su se bavili Grujičićem i njegovim slučajem i toga dana kada je mučen u CB Podgorica. Do njihovih imena se došlo zahvaljujući Savjetu za građansku kontrolu rada policije, koji je majci Jovana Grujičića dostavio dokumentaciju Uprave policije u vezi njegovog lišavanja slobode.

HRA podsjeća da mučenje čine, kako neposredni izvršioci, koji svoje žrtve skidaju do golog, udaraju bokserskim rukavicama i pendrecima po tijelu i posebno tabanima, nanose elektro-šokove, psihički zlostavljaju prijetnjama, vrijeđanjem, lažima i uvredama, polivaju hladnom vodom i slično da bi im iznudili lažne iskaze na prvom spratu CB Podgorica, tako i svi oni koji izričito ili prećutno pristanu na takve radnje ili koji i podstrekavaju na takve radnje. To je definicija mučenja iz KZ Crne Gore i međunarodnih ugovora o ljudskim pravima na koju ukazujemo i na kojoj insistiramo.

HRA smatra da nije moguće da nadležni rukovodioci u policiji nisu znali i nisu pristali na zlostavljanje tri osobe, u kancelarijama na prvom spratu CB Podgorica, koje je bilo sinhronizovano i organizovano da bi se iznudili lažni iskazi i „riješio“ slučaj, a istovremeno prikrili stvarni počinioci krivičnih djela podmetanja eksploziva na kuću Duška Golubovića i kafe bar Grand.

HRA podsjeća da su u istrazi slučaja tzv. bombaških napada, službenici Uprave policije CB Podgorica, iznuđivanjem iskaza od Marka Boljevića, Benjamina Mugoše i Jovana Grujičića nastojali da nedužne ljude okrive za krivična djela koja nisu izvršili, i tako zaštite one koji su ih stvarno izvršili. Ipak, sticajem okolnosti koje su bile van domašaja policije, obojica osumnjičenih za „bombaške napade“, Benjamin Mugoša i Jovan Grujičić su oslobođeni svake sumnje da su izvršili krivična djela, sudija Nenad Vujanović je u slučaju i okrivljenog Grujičića oslobađajući ga ocijenio da mu je iznuđen iskaz, dok su medicinski vještaci utvrdili da su žrtve mučene udarcima i elektrošokerima. Strani vještaci, koje je HRA angažovala uz pomoć UN fonda za žrtve torture, u detaljnim izvještajima su kod Boljevića i Grujičića, osim tragova fizičke torture, utvrdili i postojanje postraumatskog stresnog sindroma kao posljedice.

Od direktora Uprave policije Zorana Brđanina i v.d. VDT Maje Jovanović, očekujemo konkretne, nepristrasne i temeljne radnje u pravcu kažnjavanja ovog slučaja trostruke torture i sprečavanja da se u crnogorskoj policiji nastavi sa zlostavljanjem ljudi i iznuđivanjem iskaza.

HRA podsjeća da je Evropski komitet za sprečavanje torture (CPT) u dva prethodna izvještaja upozorio da je “upotreba zlostavljanja prihvaćena praksa među kriminalističkim inspektorima”,[1] i da su godinama upozoravali na neprihvatljivu upotrebu elektro šokova i da su u Centru bezbjednosti Podgorica nalazili “nestandardne objekte” kao što su bejzbol palice.

Međunarodni savjet za rehabilitaciju žrtava torture (The International Rehabilitation Council for Torture Victims (IRCT), organizacija koja okuplja 160 centara za rehabilitaciju žrtava torture u 76 zemalja, saopštila je u avgustu 2021. da je “zvanična istraga i medicinska i pravna evaluacija slučaja prijavljene torture nad Jovanom Grujičićem i Markom Boljevićem inkompatibilna s obavezom da se sprovede djelotvorna istraga po članu 12 Konvencije protiv mučenja, koju definiše Instanbulski protokol”.[2]

HRA je o ovom slučaju juče izvijestila i UN Komitet protiv mučenja, kome je uskoro na dnevnom redu razmatranje stanja u Crnoj Gori.

Djelotvornu istragu prijava torture u ovom slučaju su prethodno zahtijevali i UN specijalni izvjestilac za torturu, gospodin Nils Melcer i potpredsjednica Radne grupe za arbitrarno zadržavanje, gospođa Elina Štajnerte, kao i koordinatorka sistema UN u Crnoj Gori, Fiona Mekluni, Evropska komisija i ambasade SAD i Velike Britanije.

[1] “The Montenegrin authorities must recognise that the existence of ill-treatment by police officers is a fact, that it is not the result of a few rogue officers but appears to be an accepted practice within the current police culture, notably among crime inspectors.” CPT Report on the visit to Montenegro in 2017, para. 14, published in Strasbourg on 7 February 2019 (https://rm.coe.int/1680925987 ).

[2] “Montenegro: State Authorities Must Address Failure to Investigate Torture”, IRCT, August 13 2021, available at: https://www.irct.org/media-and-resources/latest-news/article/1106