B18.T4 – Šta se predlaže novim izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama?
HRA BILTEN 18 – TEMA 4
Ministarstvo pravde je 13. marta na javnu raspravu uputilo nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, sa ciljem, kako je obrazloženo, unapređenja efikasnosti sudstva, jačanja odgovornosti sudija i usklađivanja sa preporukama međunarodnih tijela, prije svega Venecijanske i Evropske komisije.
Predložene izmjene obuhvataju nekoliko segmenata – od uslova za prestanak funkcije sudija, preko izbora i ocjenjivanja, do disciplinske odgovornosti i transparentnosti rada sudova.
Jedna od značajnijih novina odnosi se na preciziranje uslova za odlazak sudija u starosnu penziju. Predlogom je propisano da sudija i predsjednik suda ispunjavaju uslove za penziju kada navrše 66 godina života i najmanje 15 godina radnog staža, dok se izuzetno, na lični zahtjev, ovo pravo može ostvariti i sa 40 godina staža i 61 godinom života, odnosno sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža.
Ovakvo rješenje je opravdano, jer doprinosi pravnoj sigurnosti, uz istovremeno ostavljanje određene fleksibilnosti sudijama kroz mogućnost da, ako žele, i ranije odu u penziju.
Pozitivno je što se predlaže uvođenje obaveze da godišnji izvještaji Sudskog savjeta sadrže podatke o broju zastarjelih predmeta i razlozima zastarjelosti, što je bila preporuka NVO Akcija za ljudska prava od 2017. godine.
Predlog zakona uvodi tzv. „otvorene pozicije“ za izbor sudija viših sudova kroz dva noviteta. S jedne strane, proširuje se krug kandidata iz sudstva, pa se omogućava da za sudiju višeg suda bude biran i sudija za prekršaje koji je najmanje tri godine obavljao funkciju sudije osnovnog suda. S druge strane, uvodi se izuzetak prema kojem se na svakih 15 sudijskih mjesta može izabrati i osoba van sudskog sistema – sa najmanje 15 godina radnog iskustva kao sudija, tužilac, advokat, notar, profesor ili na drugim pravnim poslovima.
Ipak, ovakvo rješenje dovodi sudije za prekršaje u nepovoljniji položaj, jer im se napredovanje dodatno uslovljava prethodnim radom u osnovnom sudu. Smatramo da bi im trebalo omogućiti direktno napredovanje uz propisivanje odgovarajućeg minimuma radnog iskustva (na primjer 10 godina), što će HRA i predložiti u okviru javne rasprave.
Slično tome, predloženo rješenje o trajnom dobrovoljnom premještanju sudija za prekršaje u osnovne sudove, prema kojem oni mogu učestvovati tek u drugom krugu, odnosno samo ako u prvom nema drugih kandidata ili Sudski savjet ne donese odluku o izboru, stavlja ih u nepovoljniji položaj. Smatramo da je pravičnije omogućiti im učešće pod jednakim uslovima, uz propisan minimum sudijskog iskustva (npr. pet godina), kako bi se izbjegli diskriminatorni efekti i obezbijedila veća otvorenost sistema.
Prihvaćen je predlog HRA da se unaprijede prava kandidata za sudije koji su se prijavili na javni oglas, kroz mogućnost uvida u dokumentaciju i testove drugih kandidata i kopiranje, koji predstavlja važan korak ka jačanju pravne zaštite, jer je upravo to neophodan uslov za pokretanje upravnog spora.
Takođe, pozitivno je izjednačavanje prava sudija koji se upućuju na rad u drugi organ i onih koji se trajno dobrovoljno premještaju, što ranije nije bio slučaj, budući da su upućene sudije bile u nepovoljnijem položaju, na šta je HRA i ranije ukazivala u svojim preporukama.
Jačanje disciplinske odgovornosti sudija predviđeno je kroz preciziranje težih disciplinskih prekršaja u vezi sa sukobom interesa, pa se u odnosu na važeću odredbu prema kojoj sudija odgovara ako „prihvata poklone ili svjesno ne dostavlja podatke o imovini i prihodima u skladu sa propisima kojima se uređuje sprečavanje sukoba interesa u namjeri da prikrije imovinu i prihode“ predlaže jasnije razdvajanje inkriminisanih radnji. Predlogom se kao teži prekršaj posebno normira prihvatanje poklona suprotno propisima, kao i nedostavljanje podataka o imovini i prihodima sa namjerom prikrivanja, čime se eliminiše raniji dodatni uslov svijesti o obavezi dostavljanja podataka.
Ipak, smatramo da ni ovo rješenje nije adekvatno, jer je namjeru teško dokazati, pa formulacija „u namjeri da prikrije“ omogućava izbjegavanje odgovornosti. Zakon o sprečavanju korupcije već omogućava ispravku manjih grešaka prilikom prijavljivanja imovine u vrijednosti do 1000 eura, dok HRA smatra da bi sve ostale propuste trebalo sankcionisati bez dokazivanja namjere.
Kao novi disciplinski prekršaj predlaže se kada sudija dva puta prekrši Etički kodeks u posljednjih godinu dana, kao i kada teži prekršaj dovede do nenadoknadive štete za stranku ili značajne štete po ugled sudstva, odnosno kada sudija dva puta uzastopno bude ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“. Međutim, i dalje ostaje potreba za preciznijim normiranjem pojedinih disciplinskih prekršaja, naročito onih koji sadrže formulaciju „bez opravdanog razloga”, koja omogućava široko tumačenje i prostor za izbjegavanje odgovornosti.
Posebno je značajan predlog da se disciplinski postupak nastavi i nakon prestanka sudijske funkcije, u formi posebnog postupka u kojem se utvrđuje da li je učinjen teži ili najteži disciplinski prekršaj. Na ovaj način se nastoji spriječiti praksa izbjegavanja odgovornosti podnošenjem ostavke. Posebno smo zahvalni gospođi Emiliji Durutović, prvoj sutkinji Vrhovnog suda Crne Gore, koja je ovaj predlog u saradnji sa HRA iznijela još 2007. godine.
U dijelu ocjenjivanja, predlog je da se kvantitet rada sada vrednuje na osnovu broja završenih predmeta u odnosu na prosječna mjerila kvantiteta rada u određenoj vrsti predmeta koje utvrđuje Sudski savjet prema veličini suda za period ocjenjivanja.
Za sudije Specijalnog odjeljenja u Višem sudu u Podgorici, predlaže se izuzetak prilikom ocjenjivanja kvaliteta rada i to tako što se uvode posebni kriterijumi koji se vezuju za broj ukinutih odluka od strane drugostepenog suda
Imajući u vidu da je tokom sastanaka radne grupe posebno istaknuta potreba za sveobuhvatnijom reformom sistema ocjenjivanja, uključujući i sama pravila i prosječna mjerila, očekujemo da će i u ovom dijelu biti upućene dodatne sugestije tokom javne rasprave.
Zaključno, iako predložene izmjene sadrže određene pozitivne pomake, jasno je da brojna rješenja zahtijevaju dodatno unapređenje kako bi se obezbijedila njihova dosljedna i objektivna primjena u praksi.
Crnogorski