Palais Wilson u Ženevi u kojoj zasijeda Komitet protiv torture
Komitet protiv torture UN je u Zaključnim zapažanjima o Crnoj Gori, koja je danas objavio, istakao zabrinutost zbog izvještaja o fizičkoj i psihičkoj torturi osoba lišenih slobode od strane policije, prilikom njihovog ispitivanja, u cilju iznuđivanja iskaza ili dobijanja informacija, kao i zbog nedostatka djelotvornih istraga.
Komitet je istakao zabrinutost i zbog toga što do danas niko u Crnoj Gori nije osuđen za ratni zločin po principu komandne odgovornosti ili odgovornosti nadređenih.
Izrazio je i žaljenje zbog kontinuiranog neuspjeha da se privedu pravdi odgovorni za ubistvo Duška Jovanovića 2004. godine i da se okonča istraga o brutalnim napadima na Oliveru Lakić iz maja 2018.
Crna Gora je dobila rok od godinu dana da izvjesti šta je preduzela da primjeni preporuke u ovim prioritetnim oblastima, uključujući i uslove za lišavanje slobode.
Slijedi prevod odgovarajućih djelova Zaključnih razmatranja Komiteta o istragama zlostavljanja i ratnim zločinima, dok će ostatak biti preveden naknadno:
Istrage slučajeva mučenja i zlostavljanja
Pozivajući se na prethodne preporuke, Komitet ostaje zabrinut zbog i daljeg postojanja izvještaja o fizičkom i psihičkom zlostavljanju ili mučenju osoba lišenih slobode od strane policije prilikom njihovog ispitivanja u cilju iznuđivanja iskaza ili dobijanja informacija. Dodatno, Komitet ostaje zabrinut u pogledu djelotvornosti istraga (posebno u vezi identifikacije navodnih izvršilaca), i daljeg trenda blagog kažnjavanja državnih službenika osuđenih za tako teška djela, koji uključuje uslovne osude, i kontinuiranih propusta da se suspenduju državni službenici koji su pod istragom za ovu vrstu zločina. Komitet dodatno zabrinjavaju izvještaji da istrage navodnih radnji mučenja ili zlostavljanja mogu da sprovode isti oni državni tužioci koji su nadležni za istragu optužbi protiv pritvorene osobe koja je takve radnje prijavila. Komitet nadalje izražava žaljenje zbog prakse da se odgovornost za istragu prebacuje na policiju u slučajevima navodnog mučenja ili zlostavljanja za vrijeme zadržavanja u policiji (čl. 12-13).
Država ugovornica bi morala da:
(a) obezbjedi da se sve prijave mučenja i zlostavljanja hitno istraže na nepristrasan način od strane nezavisnog tijela, i da ne bude nikakve institucionalne povezanosti između istražitelja koji pripadaju tom tijelu i onih koji su osumnjičeni za takve radnje;
(b) obezbjedi da, u slučajevima navodnog mučenja ili zlostavljanja, osumnjičeni izvršioci budu suspendovani sa službenih dužnosti odmah i za sve vrijeme trajanja istrage, posebno ako postoji rizik da mogu da dođu u situaciju da ponove prijavljenu radnju, učine odmazdu protiv navodne žrtve ili na drugi način ometaju istragu;
(c) garantuje da se navodni izvršioci procesuiraju na odgovarajući način i da, ako budu osuđeni, dobiju kazne koje odgovaraju ozbiljnosti njihovih djela:
(d) obezbjedi da se prilikom prijema u zatvor (posebno, u istražni zatvor) sprovodi temeljni ljekarski pregled, i da tom pregledu ne prisustvuju policajci ili drugi zaposleni u zatvoru, u skladu sa Priručnikom o djelotvornoj istrazi i dokumentovanju mučenja (Istanbulski protokol), a kada medicinsko osoblje koje sprovodi pregled ima osnova za sumnju da je došlo do zlostavljanja, to odmah prijavi državnom tužilaštvu;
(e) razvije programe obuke za službenike policije i druge državne službenike nadležne za primjenu zakona, o intervjuisanju i istraživanju bez prinude;
(f) obezbjedi djelotvornu primjenu Pravilnika o policijskoj uniformi, oznakama zvanja i naoružanja iz 2013. godine koji propisuje da svi uniformisani službenici policije (uključujući specijalne interventne jedinice) moraju da nose natpise s imenima ili identifikacione brojeve prilikom sprovođenja službenih radnji;
(g) obezbjedi sistematsko video snimanje ispitivanja osumnjičenih, koji su zadržani, i uspostavi obavezujuća uputstva za arhiviranje tih snimaka, uključujući rok za njihovo čuvanje.
Nekažnjivost za ratne zločine i pravni lijek za žrtve
Pozivajući sena svoje prethodne preporuke, uz pozdravljanjeodređenih nedavnih napora da se pitanje nekažnjivost za ratne zločine, kao i mučenje i zlostavljanje riješi, Komitet ostaje zabrinut jer država članica nije ostvarila napredak u procesuiranju onih koji su pod njenom jurisdikcijom optuženi za ratne zločine tokom sukoba na Zapadnom Balkanu devedesetih godina, i jer nema osuda po principu komandne odgovornost ili odgovornosti nadređenih osoba za ratne zločine. Od 2015. godine, samo je jedna osoba pravosnažnom sudskom odlukom osuđena za ratne zločine u državi članici. Na osnovu informacija dobijenih od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove krajem 2020. godine, država članica je otvorila brojne nove predmete. Nadalje, Komitet ostaje zabrinut i jer većina žrtava ratnih zločina u Crnoj Gori tek treba da ostvari svoje pravo na reparaciju (čl. 12-14).
Država članica treba da intenzivira napore u borbi protiv nekažnjivosti za ratne zločine:
proaktivnoistražujući sve navode i pažljivo ispitujući sve dokaze protiv svojih građana ili drugih osoba koje se nalaze pod njenom jurisdikcijom, uključujući, ali ne ograničavajući se na dokaze dobijene od susjednih i drugih stranih jurisdikcija, te Rezidualnog mehanizma, a protiv potencijalnih počinilaca, uključujući tu i sve dokaze o krivičnoj odgovornosti na osnovu principa komandne odgovornosti ili odgovornosti nadređenog lica;
okončanjemistraga svih navoda o ratnim zločinima, krivičnim gonjenjem počinilaca i njihovim kažnjavanjem odgovarajućim kaznama koje su srazmjerne ozbiljnosti ovih zločina;
obezbjeđujućida sve žrtve, uključujući i članove njihovih porodica, dobiju obeštećenje i sudsku i/ili administrativnu kompenzaciju za patnje, u skladu sa članom 14. Konvencije;
redovnimi aktivnim informisanjem javnosti o predmetima ratnih zločina kao stvarima od javnog značaja i interesa.
Original Zaključnih razmatranja Komiteta na engleskom jeziku dostupan je na linku:
