29/1/2018 POVODOM ODLUKE ZVIŽDAČA IZ ŽELJEZNIČKOG PREVOZA MILISAVA DRAGOJEVIĆA DA PODNESE OSTAVKU

26/1/2018 ODLUKA UPRAVNOG SUDA U SLUČAJU ČLANA SAVJETA RTCG NIKOLE VUKČEVIĆA
26/01/2018
31/1/2018 POVODOM POSLEDNJE ODLUKE USTAVNOG SUDA U SLUČAJU VUKČEVIĆ (”ZLATARSKA ULICA”)
31/01/2018

29/1/2018 POVODOM ODLUKE ZVIŽDAČA IZ ŽELJEZNIČKOG PREVOZA MILISAVA DRAGOJEVIĆA DA PODNESE OSTAVKU

Milisav Dragojević, inženjer koji je četvrdeset godina bio zaposlen na željeznici, jedan od rijetkih kojima je Crna Gora zvanično priznala status ”zviždača”, objavio je da je podnio ostavku na funkciju u Željezničkom prevozu Crne Gore AD Podgorica zbog ”bestidnih opstrukcija”.

NVO Akcija za ljudska prava, koja je gospodinu Dragojeviću obezbijedila besplatnu pravnu pomoć u postupcima koje je Željeznički prevoz protiv njega pokrenuo i izgubio, izražava žaljenje zbog politike rukovođenja državnom željeznicom, koja je dovela i do Dragojevićeve ostavke. Takođe ističemo da su i nadležni ministri i državno tužilaštvo okrenuli leđa Dragojevićevim naporima da se stanje u tom preduzeću izvjesno uredi u javnom interesu bezbjednosti.

Podsjećamo da su odbačene optužbe Željezničkog prevoza da je Dragojević neosnovano uznemiravao javnost kada je govorio o neodgovarajućem održavanju vozova, o nezakonitim tenderima za nabavku, remont i modernizaciju vozova, nedovoljno stručnom zaposlenom osoblju, kršenju propisa o bezbjednosti željezničkog saobraćaja, itd. Željeznički prevoz ni u disciplinskom postupku ni javno do danas nije dostavio dokaze da opovrgne navode koje je Dragojević javno iznio, niti je javnost, koja ne može da izabere drugu željezničku kompaniju u Crnoj Gori, mogla da bude uvjerena da je procedura za sticanje dozvola za upravljanje vozovima poštovana.

Pored toga što je Dragojević uspio u postupcima koje je Željeznički prevoz protiv njega pokrenuo, čak je i Agencija za sprječavanje korupcije utvrdila da je on opravdano posumnjao u ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije u Željezničkom prevozu, da je sumnje prijavio u dobroj vjeri, da je pretrpio štetu zbog svog djelovanja u javnom interesu, kao i da „postoji mogućnost nastanka još ozbiljnijih problema ugrožavanjem njegovog zdravlja”.

U odluci kojom je Dragojeviću priznat status zviždača 2016. godine, Željezničkom prevozu je Agencija, pored ostalog, preporučila da ”obustavi bez odlaganja i da se uzdrži od svakog budućeg aktivnog ili pasivnog ponašanja prema zviždaču koja se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta, zdravlja, položaja zaposlenog, i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pogoršava uslove rada ili dovodi do toga da se zviždač izoluje”.

Međutim, na kraju se u Željezničkom prevozu očigledno desilo upravo ono na što je upozoravano.

HRA naglašava da svi propisi o zaštiti zviždača i odluke zvaničnih tijela kojima se zviždačima daje zaštićen status, nemaju nikakvog smisla ako država ne pokaže snagu da njihova upozorenja djelotvorno istraži, da odgovorne kazni za propuste, pogotovo kada mogu imati tragične posljedice, kao i da zviždačima obezbijedi odgovarajuće uslove za rad. Slučaj Milisava Dragojevića pokazuje koliko su reformska dostignuća puka fasada kada nedostaje suštinska zaštita i podrška pojedincu koji rizikuje ličnu dobrobit u javnom interesu.