Memorijalnim skupom ispred zgrade hercegnovske policije danas je u podne obilježena 34. godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica.

Skupu, koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, prisustvovali su članovi porodica žrtava zločina, predstavnici Vlade Crne Gore, zamjenik Ombudsmana, poslanici i poslanice Skupštine Crne Gore, odbornici i odbornice Skupštine opštine Herceg Novi, predstavnik Specijalnog državnog tužilaštva, ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, predstavnici Bošnjačkog vijeća, Islamske zajednice, političkih partija, nevladinih organizacija, mediji i građani Herceg Novog.

Ni ova godišnjica nije dočekana uz ponovno otvaranje krivične istrage, podizanje spomen-obilježja ili uspostavljanje zvaničnog dana sjećanja na žrtve deportacije.

Ipak, u aprilu ove godine načinjen je važan pomak ka institucionalnom obilježavanju zločina. Na sastanku sa odbornicima i odbornicama Skupštine opštine Herceg Novi i ministarkom kulture i medija Tamarom Vujović iskazana je spremnost da se podrži inicijativa za podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije. Predloženo je i formiranje radne grupe koja bi usaglasila tekst budućeg spomen-obilježja, kako bi se trajno očuvalo sjećanje na žrtve i iskazao pijetet prema stradalima.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava otvorila je skup riječima da smo se danas ponovo okupili ne samo zbog prošlosti, već zbog odgovornog odnosa prema budućnost.

“Ohrabruje nas što je u Herceg Novom izgleda nastupilo novo vrijeme – vrijeme u kojem su politički činioci na zajedničkom sastanku prije mjesec dana iskazali gotovo jedinstveno opredeljenje da se ovakvi zločini više nikad ne ponove i da u to ime podrže trajno i dostojanstveno obilježavanje stradanja nevinih. Spomenik nikoga ne može vratiti, ali može da čuva sjećanje na žrtve i upozorava buduće generacije. Spomenik može da iskaže plemenitost – da se u Crnoj Gori i u Herceg Novom bira privrženost istini i ljudski odnos prema nedužnoj žrtvi”, poručila je Gorjanc Prelević. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Ernad Suljević, ministar regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO kazao je da danas, dok odajemo počast stradalima, treba da se sjetimo jedne važne istine – da svaka nevina žrtva, bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripadala, zaslužuje jednako poštovanje, jednaku tugu i jednako ljudsko saosjećanje.

“Danas se sa tugom prisjećamo nevinih ljudi koji su u Crnu Goru došli tražeći sigurnost, vjerujući da će pronaći mir i spas od rata, a umjesto toga postali žrtve nepravde i stradanja. Prisjećamo se njihovih porodica, njihove boli, čekanja, tišine i praznine koja nikada nije nestala. Neka nas sjećanje na ove nevine ljude ne dijeli, već zbližava u zajedničkoj želji da budemo bolje društvo. I neka nas uvijek podsjeća da je najveća pobjeda jednog društva onda kada uspije sačuvati čovjeka u čovjeku”, zaključio je Suljević. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Mensur Bošnjak, zamjenik Ombudsmana za oblast zaštite od diskriminacije, ranjivih grupa i rodne ravnopravnosti naglasio je da pitanje podizanja spomen obilježja nije pitanje forme niti simbolike bez sadržaja.

„To je pitanje odnosa države i društva prema istini, prema žrtvama i prema budućim generacijama. Važno je da kultura sjećanja ne živi samo od godišnjice do godišnjice već da bude trajno i vidljivo utkana u prostor i savjest Crne Gore“, kazao je Bošnjak. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Kenana Strujić Harbić, poslanica Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore poručila je da zgrada CB Herceg Novi nije bila nikakav simbol bezbjednosti već sabirni centar za ljude koji su se u njemu skupljali da bi bili odvedeni na mjesto određeno da na njemu budu ubijeni, zbog imena.

“Pozivam nadležne da adekvatnim spomen obilježjem skinu ljagu sa imena Crne Gore, policije Crne Gore i Centra bezbjednosti Herceg Novi, a tužilaštvo da zločince, konačno, privede pravdi – jer je zločin razlog za osudu, a ne ime”, poručila je Strujić Harbić. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Jovan Subotić, poslanik Pokreta Evropa sad u Skuštini Crne Gore i odbornik Novske liste u Herceg Novom, kazao je da su stasale nove generacije koje su spremne da se suoče sa zločinom deportacije i da ga obilježe na dostojanstven način, podizanjem spomen-obilježja i njegovanjem kulture sjećanja.

„Ti ljudi su došli u naš grad i druge gradove Crne Gore vjerujući da će u njima pronaći utočište. Naša je obaveza da čuvamo istinu o tome šta se dogodilo i da ne dozvolimo da se takvo zlo ikada više ne ponovi“, kazao je Subotić, upozoravajući da „mnogi od tih zlih ljudi danas još uvijek žive među nama“ i da neki od njih „i dalje negiraju ono što se desilo“.

On je poručio da Herceg Novi i Crna Gora moraju biti mjesta utočišta i sigurnosti, „a nikako posljednja stanica za naše najmilije“. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Tanja Vujičić odbornica Evropskog saveza u Herceg Novom poručila je da podizanjem spomen obilježja nećemo vratiti izgubljene živote ali ćemo pokazati da nisu zaboravljeni, da smo greške priznali i da se nikad nešto slično ne ponovi.

„Dugujemo im istinu, poštovanje i trajno sjećanje“, poručila je Vujičić. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Alen Bajrović, sin Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.

„Potrebno je da se država pobrine i za posmrtne ostatke žrtava, kao i da se uz pomoć novih generacija političara i ljudi dobre volje izgradi spomenik koji će jasno ukazivati na brutalni i stravični ratni zločin koji se dogodio sa potpisom države Crne Gore“, naglasio je Bajrović. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Jasenka Perović, sestra stradalog Alenka Titorića naglasila je koliko joj znači što je konačno pokrenuta inicijativa za podizanje spomen-obilježja.

„Mi znamo koliko su naši životi tektonski razoreni i koliko je bilo teško graditi normalan život više od tri decenije, graditi svoju porodicu i svoju budućnost, i na neki način štititi svoju djecu od transgeneracijske traume. Podizanje spomen-obilježja učinilo bi da mogu da se okrenem svom budućem životu i da konačno koliko-toliko prodišem. Predložila bih da se na spomen-ploči napišu imena i prezimena nestalih i ubijenih ljudi, ali i da se ostavi mjesta da se neka imena naknadno dopišu, pošto tačan broj žrtava još uvijek nije utvrđen“, poručila je Perović. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Elsan Kalač, predstavnik Islmaske zajednice kazao je da ovaj dan i ovaj skup pokazuju da naše duše nijesu zamrle, jer je najteže stanje u koje jedna duša može zapasti – ravnodušnost.

„Ravnodušnost znači da smo suštinski mrtvi, a ovim skupom pokazujemo da nijesmo ravnodušni prema zločinu. Jer kada smo ravnodušni prema zlu, ono se ponavlja“, kazao je Kalač. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Dženana Kuč, predstavnica Bošnjačkog vijeća opet je apelovala na Specijalno državno tužilaštvo da se iznova bavi ovim zločinom.

„Smatramo da treba procesuirati i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Smatramo i da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen – obilježje u krugu zgrade MUP-a Herceg Novi. Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori“, naglasila je Kuč. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Šeki Radončić, novinar i publicista, kazao je da mu je žao što bivši poslanik crnogorskog parlamenta Ćazim Lukač, nakon čijeg je govora u Skupštini Crne Gore zaustavljena akcija hapšenja i deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, nije dočekao vijest o podršci inicijativi za podizanje spomen-obilježja.

Radončić je dodao da, kao čovjek koji je istraživao ovaj slučaj 34 godine, predlaže da se na zgradi MUP-a Crne Gore postavi spomen-ploča sa imenom i prezimenom nestalih i ubijenih ljudi.

„Ta spomen-ploča treba da podsjeti  da je to državni zločin i da se prisjeti ko je tada državom rukovodio, odnosno direktno Ministarstvo unutrašnjih poslova, ko su bili zamjenici i ko su bili izvršioci. I naravno, treba da tražimo da se otvore arhivi. Arhivi postoje za sve što je rađeno“, naglasio je Radončić.

Podsjetio je i na inicijativu koju su Jasenka Perović i on uputili predsjedniku Crne Gore za dodjelu posthumnog priznanja hercegnovskom policajcu Milanu Jokiću, koji je oslobodio dvojicu uhapšenih Bošnjaka, braću Nedžiba i Nermina Sijerčića, i tako im spasio život. Na tu inicijativu, kako je naveo, do danas nijesu dobili odgovor. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Luka Radović, građanin Herceg Novog, kazao je da je u vrijeme zločina imao 10 godina, ali i da je poznavao jednu od žrtava – stradalog Osma Bajrovića.

„Hvala svima koji su sve ove godine, uprkos vremenu koje prolazi, sačuvali sjećanje na nevino stradale ljude”, poručio je Radović. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Aleksandar Božović, građanin Herceg Novog koji je, kako navodi, igrom sudbine vidio autobuse kojima su žrtve odvedene, prisjeća se da su bila dva autobusa. Međutim, naglasio je da žrtve nisu odveli autobusi, već ljudi – imenima i prezimenima.

“Svako od njih ima svoju odgovornost, i ona se mora imenovati. Nijesu krivi gradovi, već oni koji su donijeli odluke i izvršili zločin. Očekujem spomenik i trajno sjećanje, jer su ti ljudi došli u Crnu Goru vjerujući u nju, a nijesu našli ono što su tražili”, kazao je Božović. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Petar Đukanović, programski direktor Centra za građansko obrazovanje kazao je da samo sjećanje nije dovoljno za postizanje istinske pravde za ove žrtve.

“Istinska pravda je, prije svega, procesuiranje i adekvatno kažnjavanje svih onih koji su bili nalogodavci i izvršioci ovog zločina. Nastavićemo da se zalažemo za podizanje spomenika, za obilježavanje 25. maja kao dana sjećanja na ovaj zločin, ali i za dalje procesuiranje odgovornih”, zaključio je Đukanović. Cijeli govor je dostupan ovdje.

Skupu su prisustvovali članovi porodica stradalih žrtava deportacije, Sanina Krdžalije, Alenka Titorića i Osma Bajrovića. Posmrtni ostaci Bajrovića i Titorića još uvijek nijesu pronađeni.

Prisustvovali su i poslanici Skupštine Crne Gore Amer Smailović, Jasmin Ćorović i Adel Omeragić, državni sekretar u Ministarstvo kulture i medija Luka Ilić, kao i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Herceg Novi Miodrag Knežević sa policijskim službenicima.

Skupu je prisustvovao i ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori Branimir Jukić, dok je Specijalno državno tužilaštvo predstavljao pravni savjetnik Branko Vujisić. U ime Opštine Herceg Novi prisustvovao je menadžer opštine Dušan Vuković, zajedno sa odbornicama i odbornicima lokalnog parlamenta.

Među učesnicima skupa bili su i predstavnici Bošnjačkog vijeća, nevladinih organizacija i političkih partija – URA, Evropskog saveza, DPS-a, Demokrata, Novske liste i Bokeškog foruma za Herceg Novi. Spisak učesnika dostupan je ovdje.

ČINJENICE

Prema dostupnim zvaničnim dokumentima, crnogorska policija je u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine (tj. osoba pretpostavljene muslimanske nacionalnosti), koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike u BiH. Ubijeno je njih 54, dok je samo dvanaestoro preživjelo izručenje u koncentracione logore. Iz Herceg-Novog su deportovana i 33 Srbina i trojica Hrvata, ali nije poznato da je neko od njih stradao od posledica deportacije. Hrvati su oslobođeni odmah, kao i znatan broj Srba, koji nisu ni mobilisani.

Prema podacima istraživača ovog ratnog zločina, Šekija Radončića, deportovano je mnogo više izbjeglica – u svojoj knjizi “Kobna sloboda”, on navodi podatak od 143 deportovanih izbjeglica od kojih 105 Bošnjaka.

Dana 25. maja 1992, jedna grupa uhapšenih izbjeglica je autobusom iz sabirnog centra u Herceg-Novom upućena u KPD Foča, koji je već tada imao sva obilježja koncentracionog logora za nesrpsko stanovništvo (činjenica utvrđena presudom Haškog tribunala protiv upravnika tog logora, Milorada Krnojelca). Dva dana kasnije, 27. maja 1992. godine, druga grupa uhapšenih izbjeglica iz Herceg-Novog je sprovedena autobusom na teritoriju Republike Srpske “gdje je trebalo da uđu u sastav grupe Muslimana za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce”.  Svi Bošnjaci su ubijeni u okolini Bratunca.

Crna Gora je 2008. godine za 200 članova porodica žrtava posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravnik logora u Foči). Međutim, u krivičnom postupku vođenom u Crnoj Gori, svi okrivljeni su oslobođeni, jer je sud proizvoljno uveo zahtjev da su optuženi “morali pripadati organizaciji strane u sukobu ili postupati u službi strane u sukobu da bi bili odgovorni za ratni zločin”, pri čemu je zaključeno da Crna Gora nije bila strana u sukobu u Bosni i Hercegovini, i da optuženi nisu postupali u službi bosanskih Srba, što je suprotno utvrdjenim činjenicama (presuda Ks. 6/12).

U 2025. godini žrtvama Deportacije je priznat status civilnih žrtava rata kroz izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Vlada Crne Gore je donijela i odluku o isplati jednokratne naknade od 100.000 eura porodici stradalog u ovom zločinu, Osma Bajrovića, čiji su supruga i djeca crnogorski državljani. Ovaj čin predstavlja važan korak ka priznavanju odgovornosti i ispravljanju dugogodišnje nepravde.

TRI INICIJATIVE

HRA, CGO, ANIMA i tada član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije 15 godina, 2011. godine, uputili su tri inicijative:

• da se proglasi Dan sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
• da se podigne spomen obilježje žrtvamadeportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, i tako podrži želja porodica stradalih žrtava;
• da crnogorska policija uputi izvinjenjezbog nezakonitog hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike BiH.

Godinama ponavljamo ove inicijative.

Prošle godine, povodom obilježavanja 33 godine od Deportacije, po prvi put je održan sastanak sa predsjednikom Opštine Herceg Novi Stevanom Katićem i predsjednikom Skupštine opštine Milošem Konjevićem, kojem su prisustvovale porodice žrtava, kao i predstavnica HRA, CGO i ANIME. Tom prilikom, predstavnici Opštine Herceg Novi su izrazili spremnost da podrže inicijativu o podizanju spomen – obilježja žrtvama deportacije izbjeglica.

Ove godine, 25. aprila organizovan je i sastanak sa odbornicima i odbornicama Skupštine opštine Herceg Novi iz Demokratske Crne Gore, Novske liste, Demokratske partije socijalista, Evropskog saveza, Građanskog pokreta za Herceg Novi „Idemooo” i Građanskog pokreta URA, kao i ministarkom kulture i medija Tamarom Vujović.

Istaknuta je spremnost da predsjednici klubova odbornika podrže inicijativu i upute je Skupštini opštine Herceg Novi, da bi se trajno i institucionalno obilježilo sjećanje na žrtve i iskazao pijetet prema stradalima. Predloženo je i formiranje Radne grupe na nivou kolegijuma predsjednika Skupštine opštine, koja bi usaglasila tekst budućeg spomen-obilježja.

Treća inicijativa je jedina zvanično prihvaćena i sprovedena 2022. godine, kada su direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić prilikom memorijalnog okupljanja u Herceg-Novom povodom tridesetogodišnjice zločina uputili javno izvinjenje žrtvama i njihovim porodicama zbog postupaka crnogorske policije. Dodatno, u avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović uputio je u ime Crne Gore izvinjenje za ovaj zločin na sastanku sa Alenom Bajrovićem, sinom Osma Bajrovića, žrtve Deportacije i predstavnicama HRA, CGO i Anime.

 

Akcija za ljudska prava (HRA)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA