B19.T7 – Predložene sudske takse mogu da otežaju pristup pravdi
HRA BILTEN 19 – TEMA 7
Ministarstvo pravde je 9. oktobra na javnu raspravu stavilo Nacrt zakona o sudskim taksama, kojim se predviđa povećanje postojećih taksi, proširenje njihove naplate u prekršajnim postupcima i efikasnija prinudna naplata neplaćenih obaveza. Ministarstvo povećanje obrazlaže činjenicom da se iznosi taksi nijesu mijenjali od 2005. godine i potrebom njihovog usklađivanja sa inflacijom. Međutim, predložena rješenja otvaraju pitanje koliko će sudska zaštita biti finansijski dostupna građanima.
Iako Ministarstvo pravde u obrazloženju Nacrta navodi povećanje postojećih sudskih taksi za 50%, poređenje sa važećim zakonom pokazuje da povećanje nije jednako u svim slučajevima. Na primjer, građanin koji tužbom traži isplatu 500 eura sada plaća sudsku taksu od 20 eura, a prema Nacrtu bi plaćao 30 eura, što predstavlja povećanje od 50%. Međutim, ako tužbom potražuje 5.000 eura, taksa bi porasla sa 110 na 115 eura, odnosno za svega 4,5%. Razlog za to je što se Nacrtom, osim iznosa taksi, mijenjaju i vrijednosni razredi prema kojima se one obračunavaju. U krivičnim postupcima po privatnoj tužbi taksa za podnošenje te tužbe povećala bi se sa 25 na 37 eura, odnosno za 48%, što može obeshrabriti građane da pokreću sudske postupke, posebno kada je riječ o potraživanjima manje vrijednosti ili naknadi manje štete, jer troškovi postupka mogu postati nesrazmjerni iznosu koji žele da ostvare. Time se povećava rizik da građani odustanu od sudske zaštite, i ako imaju osnovan zahtjev.
Posebno je zabrinjavajuće proširenje sudskih taksi u prekršajnim postupcima. Važeći zakon već propisuje takse od 10 i 15 eura za vanredne pravne ljekove i odluke po njima, ali ne i posebnu taksu za zahtjev kojim građanin traži da sud odluči o prekršajnom nalogu. Nacrt sada za takav zahtjev predviđa 37 eura, za žalbu protiv sudske odluke 15 eura, a za prvostepeno rješenje takođe 37 eura.
To znači da bi građanin koji želi da ospori, na primjer, saobraćajnu kaznu od 50 eura morao da plati 37 eura već za podnošenje zahtjeva sudu. Sama taksa iznosila bi gotovo tri četvrtine vrijednosti osporene kazne. Takav trošak mogao bi odvratiti građane od traženja sudskog preispitivanja kazni manjeg iznosa, čak i kada smatraju da su kažnjeni nezakonito. Nacrt u članu 36 predviđa pravo na povraćaj takse kada se prekršajni postupak završi u korist građanina.
Prema podacima iz obrazloženja Nacrta, tokom 2024. i 2025. godine sudovima za prekršaje u Podgorici, Bijelom Polju i Budvi, uključujući njihova odjeljenja, podnijeto je ukupno 16.790 zahtjeva za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu. Taj podatak pokazuje da bi nova taksa mogla pogoditi veliki broj građana koji koriste pravo da zatraže sudsku kontrolu prekršajnih naloga.
Prema istraživanju HRA, uporedna praksa pokazuje da se troškovi sudske zaštite u prekršajnim postupcima mogu urediti drugačije. U Srbiji nije propisana posebna sudska taksa za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu, dok taksa za žalbu protiv odluke prekršajnog suda iznosi 2.000 dinara, odnosno približno 17 eura.
U Hrvatskoj se protiv prekršajnog naloga podnosi prigovor, za koji nije propisana posebna sudska taksa poput one od 37 eura predložene u Crnoj Gori. O troškovima prekršajnog postupka odlučuje se prema njegovom ishodu: ako je okrivljeni proglašen krivim, po pravilu snosi troškove, dok u slučaju oslobađanja od optužbe ili obustave postupka određeni troškovi padaju na teret budžeta. U Sloveniji se, takođe taksa određuje prema ishodu postupka.
Regionalni propisi nude i mogućnost fleksibilnijeg plaćanja sudskih taksi. U Srbiji sud može odobriti plaćanje u najviše šest mjesečnih rata ako ukupna taksena obaveza prelazi trećinu mjesečnih primanja građanina. U Sloveniji sud može odgoditi plaćanje ili odobriti plaćanje na rate do 24 mjeseca, izuzetno i duže, ako bi jednokratno plaćanje znatno ugrozilo sredstva potrebna za izdržavanje stranke ili njene porodice.
Dodatno finansijsko opterećenje mogla bi predstavljati prinudna naplata neplaćenih taksi. Prema članovima 30 i 31 Nacrta, sud najprije dostavlja opomenu s rokom od tri dana, zatim rješenje o plaćanju, protiv kojeg se može izjaviti prigovor u roku od osam dana. Prigovor odlaže izvršenje. Ako obaveza potom ostane neizmirena, predviđena je prinudna naplata preko javnog izvršitelja, kojem za sprovedeno izvršenje pripada nagrada od 30 do 100 eura, uvećana za PDV. Tako bi se i na neplaćenu taksu od 37 eura mogla obračunati nagrada izvršitelju od 30 eura, uz PDV, što otvara pitanje srazmjernosti troškova naplate osnovnom dugu.
Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Kreuz protiv Poljske (2001) utvrdio povredu prava na pristup sudu jer podnosilac nije mogao da plati sudsku taksu koja je, i nakon umanjenja, odgovarala tadašnjoj prosječnoj godišnjoj zaradi u Poljskoj. Zbog neplaćanja njegova tužba nije razmatrana. Evropski sud je naglasio da sudske takse same po sebi nijesu protivne članu 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali da njihova visina i način primjene, uzimajući u obzir finansijske mogućnosti stranke, ne smiju predstavljati nesrazmjernu prepreku pristupu sudu.
Ministarstvo pravde očekuje značajno povećanje budžetskih prihoda od novih taksi i efikasnije naplate. Prema obrazloženju Nacrta, tokom 2025. godine naplaćeno je oko 1,36 miliona eura sudskih taksi, ali Ministarstvo navodi da nema potpune podatke o ukupno utvrđenim taksenim obavezama, niti daje preciznu procjenu dodatnih godišnjih prihoda od novog zakona. Član 40 Nacrta predviđa da se prilikom planiranja budžeta vodi računa o usmjeravanju dijela prihoda od taksi na unapređenje sudske infrastrukture i stambene potrebe u sudstvu, ali ne određuje koliki bi taj dio bio.
Prije usvajanja zakona potrebno je procijeniti kako će predložene takse uticati na stvarnu dostupnost sudske zaštite. Posebno bi trebalo preispitati opravdanost takse od 37 eura za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu, očuvati postojeću zaštitu građana koji traže oslobađanje od plaćanja, razmotriti mogućnost plaćanja na rate i obezbijediti da troškovi prinudne naplate budu srazmjerni dugu.
Unapređenje naplate sudskih taksi jeste legitiman cilj, ali ne smije dovesti do toga da građani odustaju od sudske zaštite zbog troškova koje nijesu u mogućnosti da plate.
Dodatno treba imati u vidu i to da se od početka ove 2026. godine primjenjuje nova Advokatska tarifa, kojom su znatno povećani advokatski troškovi. Tako je u krivičnim postupcima za djela za koja je zaprijećena kazna zatvora do tri godine sastavljanje privatne tužbe ili drugog obrazloženog podneska poskupjelo sa 100 na 200 eura, a žalbe sa 200 na 400 eura. Za krivična djela za koja je zaprijećena kazna zatvora od pet do deset godina, odbrana na glavnom pretresu poskupjela je sa 200 na 400 eura. U prekršajnim postupcima sastavljanje obrazloženog podneska ili zastupanje na ročištu poskupjelo je sa 100 na 250 eura, a žalbe sa 200 na 500 eura. U građanskim sporovima vrijednosti 4.000 eura sastavljanje tužbe povećano je sa 100 na 150 eura, a u sporovima o razvodu braka sa 125 na 250 eura. Kako se ovi iznosi obračunavaju za svaku pojedinačnu radnju, a na njih se dodaje i PDV ako je advokat poreski obveznik, predloženo povećanje sudskih taksi dodatno uvećava ukupne troškove postupaka i ukupno otežava pristup pravdi.
Crnogorski