Apelacioni sud Crne Gore je juče održao glavni pretres u žalbenom postupku u predmetu Slobodana Pekovića, koji je ranije prvostepeno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1992. godine u Humu i Foči (Bosna i Hercegovina).

Apelacioni sud je u ovom predmetu otvorio pretres po žalbama odbrane koju zastupa advokatica Marijana Camović i specijalne tužiteljke Tanje Čolan-Deretić.

Odbrana tvrdi da okrivljeni Peković nije osoba koja je izvršila krivična djela. Oni osporavaju njegov opis od strane zaštićenih svjedoka. Predlog odbrane je bio da se izvrši uvid u fotografiju okrivljenog Slobodana Pekovića iz vojne knjižice, kako bi se na osnovu fotografije utvrdio njegov izgled u relevantnom periodu i to je učinjeno.

Tužilaštvo je prigovorilo dokazu, navodeći da u vojnoj knjižici piše da ona datira iz 1987. godine, što je pet godina prije događaja za koji se Peković tereti. Punomoćnik oštećene je dodatno ukazao da je fotografija u dokumentu crno-bijela i limitirane dokazne vrijednosti.

Kako se specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić žalila na dio prvostepene presude u kom nije odlučeno o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećene, i to pitanje je pokrenuto pred Apelacionim sudom. Sud je odlučio da neće sprovoditi novo vještačenje oštećenje, već da će se vještak medicinske struke izjasniti da li je na osnovu dostavljene medicinske dokumentacije došlo do promjene njenog zdravstvenog stanja u odnosu na raniji nalaz koji već postoji u predmetu.

Davanje takvog mišljenja predstavlja preduslov za odluku o zahtjevu punomoćnika oštećene, Dalibora Tomovića da Apelacioni sud, ako potvrdi prvostepenu osuđujuću presudu odluči i o imovinsko-pravnom zahtjevu. To bi bilo značajno jer bi se time izbjeglo upućivanje žrtve na poseban parnični postupak i njena dodatna viktimizacija.

Podsjećamo, Slobodana Pekovića, koji se ranije prezivao Ćurčić, Viši sud u Podgorici je osudio na 20 godina zatvora zbog toga što je, prema navodima optužnice, kao pripadnik Vojske Republike Srpske u junu 1992. godine učestvovao u napadu na selo Hum kod Foče. Tada je zajedno s drugim vojnicima iz kuće izveo Eminu Šabanović, udarajući je lopatom po cijelom tijelu i vukući je za kosu, da bi je odveo do kuće Muje Šabanovića, gdje ih je oboje usmrtio pucajući na njih iz automatskog oružja, a potom zapalio kuću s njihovim tijelima.

Peković je proglašen krivim i za silovanje oštećene svjedokinje A1. Nakon što je ona prinudno dovedena u Foču, u sportsku salu „Partizan”, Peković ju je izveo iz sale zajedno s njenim maloljetnim djetetom, sa drugom svjedokinjom i još nekoliko žena i djece. Odveo ih je u stan preko puta policijske stanice, gdje je A1 silovana.

Viši sud u Podgorici je oštećenu za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva uputio na parnicu. Ovim potezom se žrtva izlaže dodatnoj viktimizaciji, jer da bi ostvarila naknadu štete od Pekovića mora da pokreće novi postupak, otkrije identitet i ponovo prolazi kroz traumu, što predstavlja kršenje standarda zaštite žrtava seksualnog nasilja. Smatramo da je sud morao odlučiti o zahtjevu žrtve za obeštećenje u krivičnom postupku, jer je bilo vremena za određivanje vještačenja njenog psiho-fizičkog stanja, s obzirom na dva “prazna hoda” tokom suđenja u trajanju od 19 mjeseci bez održanog ročišta. Kako to nije učinjeno, očekujemo od Apelacionog suda da, ako potvrdi osuđujuću presudu, ispravi ovaj propust.

Naredni glavni pretres zakazan je za 17. jul 2026. godine.