Komisija za Etički kodeks sudija u prvih pet godina rada (2011-2016) nije ispunila očekivanja u pogledu jačanja nepristrasnosti i odgovornosti sudija. Naprotiv, Komisija koja je osnovana u oktobru 2011. kao specijalizovano tijelo za praćenje primjene pravila sudijske etike, odavala je utisak pristrasnosti, tako što je odluke po podnijetim inicijativama za utvrđivanje kršenja Kodeksa najčešće zasnivala samo na izjašnjenju sudija, bez objektivnog utvrđivanja činjeničnog stanja i sadržajnog obrazloženja. Nije pokrenula ni jedan disciplinski postupak, bez obrazloženja se proglašavala nenadležnom i propuštala je prilike za tumačenja Kodeksa koja bi bila značajna za njegovu buduću primjenu.
Analizom su obuhvaćene sve odluke koje je Komisija donijela u navedenom periodu, ukupno 47, od kojih je u 5 slučajeva utvrđeno kršenje Kodeksa. U 8 slučajeva Komisija se proglasila nenadležnom, a u po jednom slučaju postupak obustavljen, odnosno inicijativa odbačena.
Ocjena HRA je da su obrazloženja odluka Komisije po pravilu bila nedovoljna, nejasna i nepotpuna, kao i da se iz njih nije moglo uvijek zaključiti na što su se inicijative konkretno odnosile, odnosno na osnovu čega je Komisija donijela odluku, kao ni zbog čega nije odlučeno o svim pritužbama koje su istaknute u inicijativama. Izvjesno poboljšanje u ovom pogledu je zabilježeno tek 2016. godine.
S druge strane, Sudski savjet, koji je usvajao godišnje izvještaje o radu Komisije, ni na koji način nije uticao na Komisiju da unaprijedi način utvrđivanja činjeničnog stanja, zaključivanja i obrazloženja.
Iako je trebalo da koriguje propuste u sistemu utvrđivanja odgovornosti, u skladu s zakonskom obavezom da obezbjeđuje odgovornost i profesionalnost sudova i sudija, Sudski savjet je čak, bez utemeljenja u zakonu ili drugim propisima, proglasio da ni Savjet ni Komisija nisu nadležni da ocjenjuju postupanje sudija u pravosnažno okončanim predmetima. Ovakav stav je, pored ostalog, doveo do ignorisanja inicijative o skandalozno pristrasnom postupanju sudije u slučaju u kome je žrtva zlostavljanja i trgovine ljudima pravosnažno osuđena u odsustvu na godinu dana zatvora zbog navodnog davanja lažnog iskaza.
U skladu sa sprovedenom analizom, tj. izvedenim zaključcima, u izvještaju su date i 22 preporuke za unapređenje propisa i postupanja Komisije i Sudskog savjeta.
Izvještaj je prije objavljivanja dostavljen na komentar predsjedavajućem članu Komisije za etiku i članu Sudskog savjeta, Dobrici Šljivančaninu, i članicama Komisije, sutkinjama Vrhovnog suda Crne Gore, Hasniji Simonović i Dušanki Radović, koji su se izjasnili stavom da autorka izvještaja „nema zakonska ovlašćenja komentarisanja obrazloženja donijetih odluka koje su konačne i pravosnažne.“
HRA pak insistira na slobodi izražavanja u demokratskom društvu, koja uključuje argumentovano izjašnjavanje o temama od javnog interesa, kao što je i odlučivanje o sudijskoj etici od strane zvaničnih i javnih tijela. Pravo na komentarisanje odluka Komisije za etički kodeks imamo na osnovu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (čl. 19), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (čl. 19), Evropske konvencije o ljudskim pravima (čl. 10) i Ustava Crne Gore (čl. 47).
Izvještaj je nastao u okviru projekta “Monitoring reforme pravosuđa” koji su podržale Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Ambasada Kraljevine Holandije, a koji su od avgusta 2014. do aprila 2017. godine sproveli HRA i Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).
Sve publikacije HRA dostupne su ovdje, a na zahtjev su dostupne i štampane.
