B8.T10 – Crna Gora i funkcionerske naknade – dok region štedi, mi smo „široke ruke“
HRA BILTEN 8 – TEMA 10
Informacija da je bivšoj sutkinji i vršiteljki dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesni Vučković odobrena isplata naknade u visini pune plate u narednih 12 mjeseci, i pored toga što je dala ostavku na sudijsku funkciju, otvara brojna pitanja. Tim prije što znamo da je bivšim crnogorskim sudijama od 2020. godine po prestanku funkcije, a na ime funkcionerskih naknada, država isplatila više od dva miliona i 170 hiljada eura! Među 87 nekadašnjih nosilaca i nositeljki sudijskih funkcija, čak 49 je podnijelo ostavku, pokazali su podaci Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore objavljeni početkom godine.
I dok naša država ne sumnja u opravdanost finansiranja dugotrajnog plaćenog odmora po prestanku javne funkcije, postavlja se pitanje da li je tako u regionu? HRA je istraživala pod kojim se uslovima funkcionerske naknade isplaćuju u zemljama okruženja, i da li ih uopšte imaju.
U Sloveniji i Bosni i Hercegovini ne isplaćuju naknade po prestanku sudijske i tužilačke funkcije, dok je u ostalim zemljama regiona to pravo omogućeno, ali pod drugačijim uslovima.
U Srbiji nekadašnje sudije i sutkinje i državni tužioci imaju pravo na tromjesečnu naknadu nakon prestanka funkcije i to u visini posljednje zarade. Ovo pravo može biti produženo za još tri mjeseca ako se u ta tri mjeseca stiče pravo na penziju. Nešto je, pak, povoljni položaj sudija Ustavnog suda koji imaju pravo na polugodišnju naknadu, ali ne uvijek. Na nju ne može da računa sudija kome je dužnost prestala zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju, koji je razriješen zbog članstva u političkoj stranci ili zbog sukoba interesa, zbog osude na kaznu zatvora ili za kažnjivo djelo koje ga čini nedostojnim dužnosti sudije Ustavnog suda.
Na Kosovu pravo na naknadu imaju samo predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda i vrhovni državni tužilac. Traje doživotno i isplaćuje se u visini od 70% njihove posljednje zarade. No, ukoliko su ti čelnici pravosnažno osuđeni za krivično djelo, gube pravo na funkcionersku naknadu.
U Hrvatskoj, samo sudije Ustavnog suda koje su na funkciji bile najmanje godinu dana, nakon prestanka te funkcije imaju pravo na novčanu naknadu dok ne počnu da primaju platu po nekom drugom osnovu ili dok ne odu u penziju. Prvih šest mjeseci nakon što prestanu da sude imaju pravo na punu zaradu, kao da su na funkciji, a narednih šest mjeseci imaju pravo na polovinu plate. To pravo nemaju oni koji su podnijeli ostavke ili su razriješeni.
Za kraj pregleda prikazujemo stanje u Albaniji, zemlji koju često pominjemo zbog uspješnog sprovođenja vetinga, procesa koji se samo najavljuje, ali još ne dešava u Crnoj Gori.
Naime, predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda i vrhovni državni tužilac Albanije, nakon prestanka funkcije dobijaju tri mjesečne zarade koje su imali dok su obavljali funkciju. Poslije toga, imaju pravo na polovinu bruto referentne plate, onoliko dugo koliko su bili na toj funkciji, ali najduže tri godine.
Nešto je drugačija situacija kada su u pitanju sudije Ustavnog i Vrhovnog suda. Oni nakon prestanka funkcije dobijaju dvije mjesečne plate, a potom ostvaruju pravo na 50% bruto referentne plate, onoliko dugo koliko su bili na funkciji, ali najduže tri godine.
Sudije, državni tužioci i zamjenici vrhovnog državnog tužioca u Albaniji primaju dvije mjesečne zarade nakon prestanka funkcije a potom imaju pravo na 40% bruto referentne plate, takođe za onoliko koliko su bili na funkciji, ali ne duže od godinu dana.
Očigledno je da se pravo na isplatu funkcionerskih naknada nigdje ne koristi kao u Crnoj Gori.
Zbog takve prakse su iz NVO Akcija za ljudska prava ranije predložili izmjene Zakona o zaradama u javnom sektoru, kao i izmjene Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kako bi se ograničila prava na naknadu po prestanku radnog odnosa. Predlagali su, takođe, i da se onima koji podnesu ostavku onemogući isplata naknada i otpremnina.
„Ostavka je zgodan potez za neke neodgovorne ljude, zato što sav teret i pritisak nestaju, a ostaje funkcionerska naknada… Ako su još sudija ili državni tužilac krivi za disciplinski prekršaj, onda je ostavka idealno rješenje, jer se disciplinski postupak odmah gasi, a naknada se ne gubi“, objasnila je ranije za Dan izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.
Crnogorski