Dok očekujemo konkretne poteze u Crnoj Gori po pitanju uvođenja vetinga, donosimo kratak prikaz na koji način se u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) provjeravaju finansijski, etički i stručni integritet sudija i tužilaca.
Institut CEELI je u dokumentu “Unapređenje vladavine prava – smjernice o vetingu sudija” predstavio kako se u SAD obezbjeđuje integritet i nepristrasnost pravosuđa.
Postupak vetinga za savezne sudije zasniva se na Ustavu SAD i dopunjuje saveznim zakonima, a podrazumijeva temeljne provjere prošlosti, koje sprovodi FBI, kao i nadzor Senata SAD, kako bi se procijenila podobnost kandidata za doživotna imenovanja kroz procjenu njihove pouzdanosti, vjerodostojnosti i ličnog integriteta.
„Istraga se bavi ličnim detaljima, statusom državljanstva, bračnom i vanbračnom istorijom, stambenom istorijom, porodičnim porijeklom, istorijatom obrazovanja i zaposlenja, vojnom službom (ako postoji) i finansijskim podacima. Takođe uključuje procjenu mentalnog zdravlja, umiješanost u građanske ili krivične pravne stvari, povezanost sa različitim organizacijama, zloupotrebu supstanci (uključujući droge i alkohol) i sve slučajeve zloupotrebe informacione tehnologije.“
Osim FBI-ja, kandidate za sudije provjerava i Senat SAD koji je odgovoran „za davanje savjeta i saglasnosti prije nego što kandidat može biti imenovan za saveznog sudiju“.
„Senat dopunjuje istragu FBI-ja, tražeći detaljne informacije o ličnom, obrazovnom i profesionalnom istorijatu kandidata, iskustvu iz pravne prakse, pripadnosti organizacijama, o održanim govorima i objavljenim publikacijama, prethodnim pravosudnim pozicijama i finansijskim izjavama. Senat takođe poziva organizacije civilnog društva, kao što je Američka advokatska komora, da daju nepristrasnu procjenu kolega o kandidatima za sudije“, navedeno je u dokumentu “Unapređenje vladavine prava – smjernice o vetingu sudija”.
Američki sistem provjere ne završava se samo na ovome. Nakon imenovanja, a sve u cilju obezbjeđivanja transparentnosti i etičkog ponašanja, periodično se obavljaju bezbjednosne provjere sudija, dok oni imaju obavezu stalnog izvještavanja.
„To uključuje godišnje finansijske izjave, izvještavanje o djelotvornom upravljanju predmetima, obavezno izuzeće iz predmeta koji uključuju lične pristrasnosti ili finansijske interese, i poštovanje Kodeksa ponašanja za američke sudije“.
U dokumentu piše da navode o nedoličnom ponašanju sudija istražuje Sudski savjet ili Pravosudna konferencija SAD, sa mogućnošću da ih uputi Kongresu SAD, „koji ima ustavna ovlašćenja da opoziva i smjenjuje sudije sa dužnosti“.
Dok u Americi postoji sistem koji utiče na povećanje odgovornosti nosilaca funkcija u pravosudnom sistemu, u Crnoj Gori je posve drugačija situacija.
U aprilskom biltenu smo pisali o činjenici da crnogorske sudije i tužioci rijetko odgovaraju za propuste u radu, kao i da ne odgovaraju za to što Agenciji za sprečavanje korupcije ne podnose izvještaje o imovini. U poređenju sa SAD, djeluje da u Crnoj Gori integritet pravosuđa još uvijek zavisi od dobre volje pojedinaca — a ne od sistema koji taj integritet treba da garantuje.
Crnogorski