Svi počinioci ratnih zločina iz 90-tih moraju biti procesuirani i privedeni pravdi, treba obeštetiti sve civilne žrtve, obilježiti mjesto svakog zločina, u nastavu istorije uvrstiti lekcije o ovim zločinima, a na javnim funkcijama ne smiju da budu oni koji su posredno ili neposredno učestvovali ili podržavali ratne zločine, zaključci su panel diskusije “Suočavanje sa prošlošću – dostignuća i izazovi”.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević je istakla da su ovi zaključci mišljenje većine građana Crne Gore, sudeći po istraživanju javnog mnjenja koje je HRA sprovela sa DAMAR agencijom. Naglasila je da “većina građana smatra da je suočavanje s prošlošću neophodno za izgradnju sigurne budućnosti” i da to obavezuje vlast i državu da se konačno strateški i temeljno suoči sa prošlošću. “Suočavanje podrazumijeva kako krivičnu pravdu, tako i materijalne i simboličke reparacije – da vlasti posjete sva mjesta ratnih zločina i odaju počast žrtvama”.

Panel diskusiju je organizovala HRA u saradnji sa Bošnjačkim vijećem, u susret obilježavanju godišnjice ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine.

Na panelu se moglo čuti i da se Crna Gora još nije suočila ni sa deportacijom izbjeglica iz Herceg Novog, mučenjem zatvorenika u Morinju, iseljavanjem iz Bukovice, ubijanjem civila u Kaluđerskom lazu…

Tužilaštvo ne mari za izvještaj Salustra

Direktorka HRA je podsjetila da je Mauricio Salustro, ekspert Evropske unije (EU) još 2014. u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori, naveo da je Bukovica pogrešno kvalifikovana, da je deportacija kvalifikovana veoma čudno, sa spornom presudom zasnovanom na pogrešnoj primjeni međunarodnog humanitarnog prava…

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić, je na pitanje direktorke HRA, rekla da ne zna da li u tužilaštvu postoji taj izvještaj, ali da je čula za njega iz medija.

“Nevjerovatno je da nemate taj izvještaj, taj čovjek je još davno dobronamjerno i objektivno rekao šta je tužilaštvo moralo strateški dalje da radi”, istakla je Gorjanc Prelević.

Tužiteljka je odgovorila da nije sigurna da li je izvještaj u arhivi tužilaštva, ali da je ona svakako upoznata s njim, navodeći “da nije samo tužilastvo, već i sud pravio greške”.

Predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Suljo Mustafić je naveo da je poražavajuće da, posle više od tri decenije, nije ostvareno suočavanje sa ratnom prošlošću devedesetih:

“Najvažnije je da se pravosudno utvrdi ko je i zašto planirao, podsticao i učestvovao u zločinima – gotovo nijedan zločin nije procesuiran do kraja. Neki zločinci se i dalje slobodno šetaju, a komandna odgovornost je gotovo potpuno isključena. Posmrtni ostaci žrtava skriveni su, sada se porodicama uzima i pravo na sjećanje, a u udžbenicima nema ni riječi o ratnim zločinima”.

Nova strategija, izmjene ZKP

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić je istakla da je tužilaštvo uočilo da Strategija za istraživanje ratnih zločina nije adekvatna, te da je u februaru ove godine donijeta odluka o izradi nove strategije, koja treba da bude završena do kraja juna.

Ona naglašava da im otežava rad to što ne mogu da koriste dokaze iz Haga, pa traži da izmjene ZKP što prije uđu u skupštinsku proceduru.

“Dokazi su uglavnom na teritoriji drugih država”, navodi ona.

Na apele prisutnih da se treba baviti i napadom na Dubrovnik tužiteljka je navela “da postoji jedan postupak vezan za dubrovačko ratište, te da je Crna Gora bila dio užičkog korpusa”.

U nekim starim predmetima, dodaje ona, otvoren je izviđaj, ne želeći da precizira u kojim.

Istraživačica i pravna savjetnica HRA Bojana Malović je pojasnila da se radi o Bukovici i Štrpcima.

Malović je naglasila da je od 36 optuženih u starim predmetima ratnih zločina u Crnoj Gori, 26 oslobođeno, te da i neki koji su osuđeni nijesu bili ni dana u zatvoru. Trenutno se vode još dva nova predmeta, dodaje Malović, za koje nije zaslužno naše tužilaštvo, već su ustupljeni iz BiH i Srbije.

“Starim predmetima se mora pristupiti proaktivnije,ne smiju se zaboraviti. Prethodni rad tužilaštva bio je vrlo netransparentan”, zaključila je ona.

Advokat Velija Murić je ocijenio da nije urađeno gotovo ništa, te da je neobjašnjivo nekorektan odnos države prema žrtvama zločina.

On je upozorio da krivu percepciju o prošlosti stvara upravo ta nekažnjivost, te da bi bilo ljekovito svođenje odgovornosti na konkretna imena i skidanje kolektivne krivice. Neophodno je dodaje Murić, donijeti konačno Zakon o lustraciji i raditi proaktivnije na istraživanju ratnih zločina.

“Rastući trend fašizacije društva nas upozorava da se nešto mora učiniti. Najveći neprijatelj su neznanje i neinformisanost”, istakao je Murić.

On je pitao tužiteljku da li smatra da ono što se dogodilo u Bukovici predstavlja genocid.

“Svjedok je izviđaj u toku ne mogu govoriti o pravnoj kvalifikaciji u Bukovici, ne mogu da kažem trenutno da li je genocid”, odgovorila je tužiteljka.

Alen Bajrović, sin Osma Bajrovića, podsjetio je da je crnogorska policija zarobila njegovog oca i odvela ga u smrt, te da ni danas nema njegove posmrtne ostatke: “Očekujem da SDT, nakon 32 godine, hitno radi na rasvjetljavanju zločina Deportacije. Mi smo jedina porodica žrtve koja i dalje živi u CG, koja nije prihvatila reparaciju i očekujem da saznam ko je ubio moga oca i gdje”.

Predstavnica Ujedinjenih nacija Anjet Lanting je istakla da ne smije biti nekažnjivosti, te da žrtve moraju biti obeštećene i da su to druge države tražile od Crne Gore za vrijeme Univerzalnog periodičnog pregleda (UPR): “Samo je jedno suđenje u toku, nadamo se da će izmjene ZKP donijeti poboljšanje u procesuiranju slučajeva”.

Perućac masovna grobnica

Predsjednik Komisije za nestala lica crnogorske Vlade Dragan Đukanović je naveo da je urađena baza podataka nestalih, te da trenutno potražuju 51 lice:

“Jezero Perućac je najveća masovna grobnica. Pronađeni su neki posmrtni ostaci 2010, pokušavamo da se pretraži jezero, ali i rječni tokovi Drine i Save”.

On je ukazao da se ubrzano radi na izmjenama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, kako bi se obezbijedila zaštita za sve civilne žrtve rata iz Crne Gore.

Istoričar Novak Adžić je istakao da je odgovorna ondašnja crnogorska vladajuća struktura, a ne država Crna Gora, koja tada nije ni postojala: “U zadnje 33 godine od izbijanja rata u Jugoslaviji vlast u CG je uradila jako malo, a i ono što je rađeno najčešče je bilo pogrešno, tako da su brojni zločini i nalogodavci ostali nekažnjeni”.

On je istakao da je edukacija neophodna, te podsjetio da nijedan udžbenik srednje škole ne govori o počinjenim ratnim zločinima devedesetih, ali da ni na univerzitetima situacija nije bolja:

“Onaj ko zaboravi zločin ili ona vlast koja je ne procesuira i ne kazni je indirektno i simbolično saučesnik u zločinu”, rekao je Adžić.

Niko iz vlasti nije bio na panelu

Zaključio je da to što niko iz Vlade, pozvane ministarke kulture i rada i socijalnog staranja nijesu tu, dosta govori o tome koliko su zainteresovani za ovu temu.

S njim su se saglasili i koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) Ervina Dabižinović, ali i Demir Ličina iz Udruženja “Štrpci – Protiv zaborava”.

“Ja sam ljut na ministarku, njeno prisustvo bi značilo nešto, to je taj odnos prema žrtvama. 30 godina je dug vremenski period kada bi trebalo da govorimo o pravosnažnim presudama i završenim procesima, naknadi štete, a nažalost to nije slučaj”, istakao je Ličina.

Dabižinović je dodala da svako mjesto na kome se dogodio zločin mora biti obilježeno, te da negiranjem ili poricanjem nećemo nigdje stići.

“To što ovdje danas nema nikoga iz vlasti je dovoljno indikativno. Zločin koji se ne rasvijetli je zločin koji će se ponoviti“, upozorila je ona.

Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić je istakao da ako se negdje dogodio genocid onda je to u Šahovićima, jer nijedan Bošnjak više ne živi tamo. Naglasio je da je “sve započela politika, i politika to mora da riješi”.

Reparacije za ozdravljenje društva

Direktor Istorijskog muzeja Crne Gore Filip Kuzman, je govoreći o istoriji memorijalizacije ratnih zločina, naveo da ne možemo istovremeno tražiti podizanje spomenika žrtvama deportacije i da se ulica u Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću, ministru policije koji je deportovao izbjeglice:

“Već u Pljevljima ima jedna slijepa ulica koja se zove po njemu”.

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je navela da upravo inertne institucije dovode do toga da mi danas govorimo o tome da se ulica nazove po Pavlu Bulatoviću:

“Sudska pravda je važna, ali je podjednako važan i dio kojim se simbolički može pomoći. Reparacija je važna za ukupno ozdravljenje društva. Da smo u udžbenike unijeli ove teme, da se sa učenicima i studentima kritički razgovaralo o svemu ovome, ne bismo danas imali situaciju da nam mladi ili ne znaju ili su dezinformisani po ovim pitanjima”.

Ona je dodala da su javna izvinjenja, memorijalna spomen obilježja, te simboličke reparacije “veoma značajne za isceljivanje kolektivne traume”.

Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder je zaključio da svi zločini moraju biti dovršeni u procesnom smislu, da se sve žrtve obeštete i da se javnost od školskog uzrasta informiše kako bi u svijest građana stvarali jasnu sliku o tome šta se sve desilo i time zajedno imali jasniju prošlost. On je pozvao sve predstavnike vlasti da se temeljno posvete suočavanju s prošlošću i zatvore to neslavno poglavlje crnogorske istorije.

Fotograf: Filip Roganović