Nedjelotvorne istrage i blaga kaznena politika podstiču policijsku torturu

AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA O NACRTU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDSKOM SAVJETU I SUDIJAMA
19/07/2022
AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA NEĆE UČESTVOVATI U STRUČNOM TIMU ČIJI ČLAN PROMOVIŠE HOMOFOBIJU I SEKSIZAM
22/07/2022

Nedjelotvorne istrage i blaga kaznena politika podstiču policijsku torturu

Državni organi moraju beskompromisno da suzbijaju torturu u skladu s međunarodnim standardima, imajući u vidu da je nedjelotvorne istrage i blaga kaznena politika samo podstiču, zaključak je okruglog stola koji je Akcija za ljudska prava – Human Rights Action (HRA) organizovala 12. jula 2022. godine.

Na skupu je predstavljen Nacrt izvještaja “Djelotvornost istraga zlostavljanja u Crnoj Gori 2020-2021”, koji je HRA izradila u okviru projekta „Suzbijanje nekažnjivosti mučenja i drugih oblika zlostavljanja u Crnoj Gori“, koji je sprovela uz finansijsku podršku Vlade Savezne Republike Njemačke.

Osobe lišene slobode su i dalje u značajnom riziku od zlostavljanja u policiji, jer kultura policijskog zlostavljanja nije djelotvorno suzbijena, zaključeno je u izvještaju HRA s obzirom na broj prijavljenih incidenata u policiji koji uključuju neki oblik zlostavljanja i njihove uvjerljive opise u posljednje dvije godine. To znači da i dalje stoji ocjena koju je Evropski komitet za sprječavanje mučenja (CPT) dao poslije posjete Crnoj Gori 2017. godine. Ovaj zaključak podržava i podatak, koji je na skupu iznio državni sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova, Mersudin Gredić, da se delegaciji CPT-ja nedavno, prilikom njihove posjete Crnoj Gori, četvrtina ispitanih osoba u policijskom zadržavanju požalila da su zlostavljani.

Anjet Lanting, savjetnica za ljudska prava u Kancelariji rezidentnog koordinatora UN u Crnoj Gori, podsjetila je na univerzalni i apsolutni karakter zabrane zlostavljanja koji pokazuje koliko ozbiljno države članice UN posmatraju ovaj problem. „Pored adekvatnih zakona i jakih i nezavisnih institucija za sprečavanje i procesuiranje torture, za njeno suzbijanje su potrebna još tri uslova: prvo, politička volja – i zaista mi je drago što je danas HRA okupila mnoge od nas stvarajući priliku da pokažemo da ta politička volja zaista postoji; drugo, kapaciteti, uključujući znanje relevantnih organa, posebno u okviru policije i tužilaštva, pri čemu tužilaštvo mora biti nezavisno i uživati povjerenje žrtava, i, na kraju, adekvatni resursi“. Ona je poručila da su UN postavile standarde i smjernice kada je u pitanju istraživanje i procesuiranje torture, posebno u vidu Istanbulskog protokola, a da je Komitet UN protiv torture u maju 2022. godine dao preporuke Crnoj Gori kako da bolje primjenjuje Konvenciju protiv torture. Dodala je i da UN mogu pružiti tehničku pomoć državama članicama UN u rješavanju ovih pitanja, što će sve pomoći Crnoj Gori da ostvari napredak i u pogledu zahtjeva iz poglavlja 23.

Maja Jovanović, vršiteljka dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, ukazala je da Vrhovno državno tužilaštvo ima volju da kroz primjenu zakona sprovede preporuke komiteta UN i CPT, da istrage o navodnim djelima mučenja i zlostavljanja ne treba da sprovodi isti tužilac koji je zadužen za istragu optužbi protiv okrivljenog koji je iznio navode o torturi. Istakla je da će tužilaštvo raditi sve što je u njihovoj nadležnosti u cilju realizacije preporuka u slučajevima mučenja i zlostavljanja kao i da su riješeni da u najskorije vrijeme pristupe procesu posebnih obuka državnih tužilaca u ovoj oblasti. Naglasila je da je neophodno biti posebno senzitivan kada se postupa u istrazi ovakvih slučajeva

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA,  istakla je da je u prethodne dvije godine, posle posjete CPT, Akcija za ljudska prava zabilježila i 19 prijava iznuđivanja iskaza teškim nasiljem od strane pripadnika policije. „Dakle, ne govorimo o incidentnom prekoračenju ovlašćenja prilikom hapšenja, o prekomjernoj upotrebi suzavca i drugih sredstava prinude u slučaju protesta i nereda, što je sve takođe nedozvoljeno i podložno kažnjavanju, već o primjeni sadističkih metoda torture da bi se iznudili optužujući iskazi, koji su se u nekim slučajevima, npr. oštećenih Marka Boljevića, Benjamina Mugoše i Jovana Grujičića i dokazali kao netačni. Policajcima koji takve metode primjenjuju nije mjesto u policiji“.

Ona je podsjetila da državni službenici moraju biti suspendovani čim se protiv njih pokrene krivični postupak i to bez odlaganja. Naglasila je da kazne za mučenje ne smiju biti uslovne, kao što je to u Crnoj Gori bilo pravilo. Istakla je i da nije poznato da je bilo ko osuđen za torturu i zlostavljanje u posljednjih 20 godina zbog toga izgubio državni posao (osim dvojice koji su za mučenje i teške tjelesne povrede nanijete Miloradu Martinoviću osuđeni na po godinu i po dana i nalaze se na izdržavanju kazne), iako je prema međunarodnim standardima neprihvatljivo da osobe osuđene za zlostavljanje nastave rad u državnoj službi.

Mersudin Gredić, državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova, rekao je da nijedna država niti policija nije imuna na slučajeve torture, a da su u Crnoj Gori ti slučajevi pojedinačni – nema sistemske torture. Naveo je da je CPT prilikom posljednje posjete pozdravio reforme u cilju sprječavanja torture. Kazao je i da je tada 75 % osoba lišenih slobode sa kojima je Delegacija CPT-a imala priliku da razgovara navelo da se sa njima postupalo korektno, što je bitan napredak u odnosu na prethodni period. On je rekao da neće biti zadovoljan dok sve osobe lišene slobode ne budu imale takav stav. Dodao je da će MUP nastojati da se svi slučajevi zlostavljanja riješe i procesuiraju.

Aleksandar Bošković, načelnik Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije: „U izvještajnom periodu je nesporno da su se desili određeni slučajevi zlostavljanja. To pokazuju prijave, optuženja, kao i presude donijete u tom periodu. Ove slučajeve nećemo ignorisati i stavljati pod tepih, jer nanose izuzetnu štetu kako policiji, tako i državi. Mi kao društvo treba da se borimo protiv toga zbog nas samih, a ne samo zbog evropskih integracija“. Dodao je da će Uprava policije dati puni doprinos rasvjetljavanju svih slučajeva zlostavljanja, pa i onih iz ranijeg perioda. Bošković je istakao da se u odnosu na stanje iz 2017. mnogo napredovalo, jer su pripadnici policije, a posebno kriminalističke policije do danas prošli veliki broj obuka sa međunarodnim partnerima o ovom pitanju. „Jasno je uspostavljeno 7 mehanizama kontrole koji sužavaju prostor za djelovanje pojedinaca koji vrše krivična djela zlostavljanja, te stanje 2022. sigurno nije isto kao i 2017. godine – ostvaren je napredak. Procesuiranje slučajeva zlostavljanja takođe je imalo preventivni karakter“. Dodaje i da pored uspostavljenih mehanizama suzbijanju zlostavljanja doprinose i nevladine organizacije i mediji.

Učesnici su na skupu zaključili da bi postojanje političke volje za suzbijanjem policijskog zlostavljanja predstavljalo veliki vjetar u leđa radu državnog tužilaštva i sudova, ali da njeno nepostojanje ne oslobađa tužilaštvo i sudove obaveze da djelotvorno procesuiraju zlostavljače. Dosadašnje tolerantno postupanje vrha policije, tužilaštva i sudova prema počiniocima ovih djela ohrabrilo je nastavak nezakonite prakse policijskog zlostavljanja građana.

Bojana Malović, pravna savjetnica HRA istakla je da je u izvještajnom periodu podnijeto najmanje 45 krivičnih prijava protiv više od 90 policijskih službenika i jednog zaposlenog u SBP „Dobrota“ za krivična djela zlostavljanja u širem smislu. Naglasila je da prijava sigurno ima i više, jer Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice nije dostavilo podatke.

U svakom četvrtom slučaju (11) je došlo do optuženja, protiv ukupno 22 policijska službenika i jednog zaposlenog u SBP „Dobrota“. Imperativna norma Zakona o unutrašnjim poslovima, koja zahtijeva suspenziju u slučaju pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela na radu ili u vezi sa radom, i međunarodnim standardima, nije doslijedno primjenjivana, pa je na kraju 2021. godine bilo suspendovano samo manje od polovine (9) optuženih službenika Policije.

U izvještajnom periodu uočen je i nastavak izuzetno blage kaznene politike, koju karakterišu uslovne osude za mučenje i teške tjelesne povrede. Od 15 osuđenih policijskih službenika uslovne osude su izrečene za njih 13 (87%), od kojih čak 12 za mučenje u sticaju s teškim tjelesnim povredama, suprotno međunarodnom standardu koji zabranjuje uslovne osude za mučenje. Istakla je i slučaj zastarijevanja sedmostrukog zlostavljanja pacijenata Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti, do koga je došlo zbog neopravdanog odlaganja procesuiranja glavnog tehničara Bolnice. On je za to djelo prvostepeno osuđen, a onda oslobođen zbog nastupanja zastarjelosti.

Izvještaj HRA pokazuje i da istrage u slučajevima zlostavljanja kasne u odnosu na incidente sa velikih protesta koji su se dogodili u Crnoj Gori u prethodne dvije godine. Zbog zlostavljanja jedne osobe na protestu u Pljevljima 2020. godine optužena su šestorica policijskih službenika. S druge strane, nijedan optužni akt do danas nije podnijet u odnosu na incidente u Budvi, Nikšiću i na Cetinju.

Istakla je da je potrebno preciznije dokumentovati povrede nastale kod žrtava u skladu sa Istanbulskim protokolom, omogućiti psihološko vještačenje žrtvama zbog sve sofisticiranijih načina torture koji najčešće ne ostavljaju vidljive tragove na tijelu već post-traumatske sindrome, te obezbjediti mogućnost korišćenja video snimaka kao dokaza u krivičnom postupku kada god su oni vjerodostojni i relevantni.

Nebojša Janković, šef Pravne službe i potparol UIKS-a: „Ne sporimo da je bilo propusta u evidentiranju povreda od strane sektora za zdravstvenu zaštitu. UIKS opterećuje nedostatak medicinskog kadra, trenutno imamo samo jednog ljekara koji nije angažovan za stalno, a prvi pregled znamo da mora da se dogodi u roku od 24 h od prijema pritvorenika. Dešava se da se uključuje i nemedicinsko osoblje da evidentira ono što bi trebalo da bude evidentirano… Usvojene su procedure za upotrebu sredstava prinude po kojima su procedure deeskalacije prioritet. One na bliži način propisuju postupanje policijskih službenika u dijelu upotrebe sredstava prinude – svaka neplanirana intervencija treba da se prevede u planiranu, te na taj način smanjiti rizik od prekomjerne upotrebe sredstava prinude“.

Duško Milanović, rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici je istakao da smatra da nije bilo namjere tužilaca da opstruiraju istrage zlostavljanja sprovođene u izvještajnom periodu. Takođe, rekao je da je raspoložen da dostavi sve podatke o radu tog tužilaštva, koji ranije nijesu dostavljeni. On je rekao da je u ODT Cetinje formirano 40 predmeta, koji su se odnosili na prekomjernu upotrebu sredstava prinude od strane policije prilikom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra 2021. godine. Rekao je da su odlično sarađivali s Unutrašnjom kontrolom rada policije, da je sprovedena istraga koja će brzo rezultirati odlukom, kao i da će uskoro rezultati rada ODT-a biti objavljeni.

Milena Popović Samardžić, članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije: „Savjet za građansku kontrolu rada policije dobija odgovore od Uprave policije, ali izostaje malo dinamičniji dijalog. Izostaje evaluacija sprovedenih aktivnosti po preporukama Savjeta. Forma se ispunjava, ali izostaje suština. Ukazala je da bi bilo značajno uspostaviti procedure, naročito kada su u pitanju međusektorske saradnje, npr. između policije, zdravstvenog sistema i tužilaštva. Obavezivanje ljekara da fotografiše povrede kod kojih postoji sumnja da su nastale upotrebom fizičke sile, pomoglo bi u daljem postupku vještačenja i dokazivanja. Takođe je istakla značaj uvođenja psihološke evaluacije kandidata prilikom zapošljavanja u policiji, ali i drugim oblastima gdje su u fokusu rada vulnerabilne grupe i grupe koje zahtijevaju podršku. Preporuka Savjeta je i sprovođenje edukacija o tehnikama deeskalacije i o primjeni fizičke sile i sredstava prinude.

Mirjana Radović, zamjenica Ombudsmana, ukazala je da se u praksi neujednačeno primjenjuju pravne garancije za sprječavanje zlostavljanja, odnosno da se lica lišena slobode i zadržana lica ne obavještavaju dosljedno o svom pravu na branioca, mogućnosti da obavijeste porodicu i da traže ljekarski pregled. Ovo dodatno dobija na važnosti jer su zabilježeni slučajevi privođenja osoba u svojstvu građana, iako je jasno da im je suštinski ograničeno kretanje, pa ne mogu svojevoljno napustiti službene prostorije. S tim u vezi je ukazala na neophodnost precizno vođenih evidencija iz kojih se nesumnjivo može zaključiti kada je neko lice pristupilo službenim prostorijama, da li pristupilo svojevoljno ili ne i da li je poučeno o mogućnosti da koristi svoja prava. Ona je dodala i da je više puta imala priliku da čuje obrazloženje policije koje tvrdi da o svakoj radnji obavještava tužioca koji vodi istragu, a da je tužilac taj koji je saglasan da se lice ispituje u svojstvu građanina iako je faktički lišeno slobode. Zaključila je da je neophodno preispitati ovakvu praksu postupanja policijskih službenika i tužilaca.

Olivera Vojinović, načelnica Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije, rekla je da će se u budućem periodu izvještavanja Odjeljenja učiniti transparentnijim kako bi se omogućilo praćenje daljih postupaka pred pravosudnim organima, ali i disciplinskim organima MUP u svim predmetima u kojima je unutrašnja kontrola postupala i dala svoju ocjenu.

U nastavku diskusije, Gorjanc-Prelević je naglasila da iskustvo mučenja nanosi psihološke patnje koje se ne zaboravljaju cijeli život. “Te patnje donekle može da ublaži jedino saznanje da je pravda zadovoljena, da je mučitelj pravedno kažnjen, da je žrtva obeštećena. Ne pomaže saznanje da mučitelj nije ni suspendovan, ni otkriven, da i dalje prijeti, nosi uniformu i oružje i vjerovatno zlostavlja neke druge ljude“, rekla je. Posle toga je o svom iskustvu mučenja u zgradi podgoričke policije govorio Benjamin Mugoša: „To je neizdrživo bilo, vazduha nisam imao, mislio sam da ću da umrem… Čovjek neki, momak mladi, po glasu bih ga mogao poznati kad tad, elektrošokerom me pržio konstantno, jedno deset minuta – što u oko, što u usta i da oprostite na genitalije, što po bubrega i i noga itd.“ Njegov iskaz pogledajte ovdje.

Miodrag Iličković, sudija Ustavnog suda, rekao je da je u predmetu Zlatarske ulice, u vezi zlostavljanja koje su spovodili pripadnici SAJ-a na ulicama Podgorice, u kome je postupao kao izvjestilac, uočio da je „državno tužilaštvo bilo u potpuno podređenom, snishodljivom položaju u odnosu na policiju“. „Osjetio sam bijes kada sam vidio da su državne institucije potpuno usnopljene… Ipak, sada mislim da se stvari kreću na bolje“, rekao je on.

Milena Brnović, advokatica ukazala je, pored ostalog, da se u praksi dešavalo da se ne zna ko je dežurni tužilac, da do njega ne može da se dođe noću i da bi taj podatak morao da bude dostupan… Rukovodilac ODT u Podgorici Duško Milanović, je rekao da je obaveza da se kontakt dežurnog tužioca nalazi na sajtu.

Svi učesnici okruglog stola su podržali uvođenje obaveznog audiovizuelnog snimanja svih saslušanja koja vrše policija i državni tužioci, da bi se obezbijedilo poštovanje procesnih garancija, vjerodostojno bilježila ispitivanja, i sprječavalo zlostavljanje ili bar olakšalo njegovo otkrivanje i dokazivanje. Međutim, državni tužioci su ukazali na nedostatke prostornih kapaciteta u državnim tužilaštvima i istakli potrebu za njihovim unapređenjem da bi ova preporuka mogla da se sprovede.

Na skupu je zaključeno i da je neophodna psihološka procjena svih policijskih službenika prije njihovog stupanja u službu, koja će se zatim tokom obavljanja funkcije vršiti u kontinuitetu zbog osjetljivosti posla kojim se bave. Pored toga je neophodno jačati policijski integritet službenika i kontinuirano vršiti njihovu edukaciju posebno o metodama deeskalacije rizičnih situacija, kao i o tehnikama istražnog intervjuisanja svjedoka i osumnjičenih.

Skup je okupio oko 40 ljudi predstavnika Uprave policije, MUP, državnog tužilaštva, nevladinih organizacija, medija i žrtava torture.