PISMO HRA RUKOVODIOCIMA U TUŽILAŠTVU O NEDJELOTVORNOJ ISTRAZI TORTURE: GRUJIČIĆ PRAVOSNAŽNO OSLOBOĐEN SVIH OPTUŽBI, DOK ISTRAGA POLICIJSKE TORTURE PREMA NJEMU KASKA VEĆ GODINU I PO

HRA povodom Dana novinara
23/01/2022
Analiza postupaka izbora, napredovanja i utvrđivanja odgovornosti državnih tužilaca u Crnoj Gori (2020-2021)
25/01/2022

PISMO HRA RUKOVODIOCIMA U TUŽILAŠTVU O NEDJELOTVORNOJ ISTRAZI TORTURE: GRUJIČIĆ PRAVOSNAŽNO OSLOBOĐEN SVIH OPTUŽBI, DOK ISTRAGA POLICIJSKE TORTURE PREMA NJEMU KASKA VEĆ GODINU I PO

U slučajevima policijskog zlostavljanja Jovana Grujičića, Marka Boljevića i Benjamina Mugoše, u istrazi tzv. bombaških napada na lokal Grand i kuću Duška Golubovića, nije otvorena ni jedna istraga niti je došlo do optuženja bilo kog policijskog službenika, iako je 18 mjeseci prošlo od podnošenja uvjerljivih prijava. Akcija za ljudska prava (HRA) je zbog toga u petak, 21. januara, poslala protestno pismo vršiocu dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, gospodinu Draženu Buriću, kao i vršiocu dužnosti rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, gospodinu Arminu Selmanoviću, ukazujući da takvo odugovlačenje predstavlja nedjelotvornu istragu i krši međunarodni standard zabrane mučenja.

Jovan Grujičić je odlukom Višeg suda u Podgorici pravosnažno oslobođen optužbi da je odgovoran za bombaške napade, jer je sud, pored ostalog, ocijenio da je njegovo priznanje iznuđeno policijskom torturom. Direktor bolnice, Petar Abramović je pravosnažno osuđen nakon što je priznao da je na Grujičićevom suđenju lažno svjedočio. Presudom je utvrđeno da su iz njegove kancelarije, 25.5.2020. godine maskirani službenici policije odveli Jovana Grujičića u CB Podgorica radi prikupljanja obavještenja. Ovo je učinjeno bez pisane saglasnosti ljekara da pacijenta može da ispituje državni tužilac, već je saglasnost data retroaktivno – dan pošto je Grujičić bio izložen mučenju.

Strani eksperti, koje je HRA angažovala zahvaljujući podršci Dobrovoljnog fonda UN za žrtve torture, utvrdili su da su tragovi torture u vidu “fizičkih i psiholoških simptoma” koje su zapazili prilikom pregleda Grujičića i Boljevića “visoko konzistentni” sa njihovim navodima da su mučeni u policiji udarcima, elektrošokovima, ponižavanjem i zastrašivanjem. Za razliku od domaćih vještaka, eksperti su kod Grujičića utvrdili da su hematomi na njegovom tijelu mogli nastati u vrijeme kada je bio u policiji, kao i da se kod njega s velikim stepenom sigurnosti može reći da je bio povrijeđen elektro-šokerom. U slučaju Boljevića, strani eksperti su potvrdili nalaz domaćih vještaka da je imao vidljive hematome na tijelu posle izlaska iz policijskog zadržavanja i potkrijepili su taj nalaz i vještačenjem koje je pokazalo postojanje post-traumatskog stresnog poremećaja.

Grujičić i Boljević su policijsku torturu, primjenom elektrošokova u predjelu genitalija i butina, udaranje bokserskim rukavicama i bejzbol palicama, prijetnje ubistvom i puštanje glasne muzike da zagluši krike, prijavili još u maju, odnosno junu 2020. godine. Iako su imena 11 policijskih službenika koji su bili zaduženi za Jovana Grujičića u CB Podgorica, bila poznata odmah nakon njegovog hapšenja, zahvaljujući efikasnom postupanju Savjeta za građansku kontrolu rada policije, do danas još niko nije optužen, što ukazuje na nedjelotvorno postupanje tužilaštva u ovom predmetu. Na identifikaciju pet inspektora, od prijavljenih šest, koji su postupali prema Marku Boljeviću, neopravdano se čekalo čak 13 mjeseci. U skladu s tim je i Ombudsman u svom mišljenju od 20.11.2020. godine, u kojem je utvrdio nečovječno i ponižavajuće postupanje prema Boljeviću, uputio preporuku Upravi policije da bez odlaganja preduzme mjere za identifikaciju i utvrđivanje odgovornosti svih policijskih službenika koji su 25.5.2020. godine u odnosu na njega prekoračili svoja ovlašćenja. U predmetima i Grujičića i Boljevića poslednji osumnjičeni saslušani su još u oktobru 2021. godine, ali se oba predmeta uprkos tome i dalje nalaze u fazi izviđaja, čime se omogućava osumnjičenima za teška kršenja ljudskih prava da i dalje vrše službene dužnosti, što potpuno obesmišljava apsolutnu zabranu mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja.

Podsjećamo da se CB Podgorica dopisom od 25. maja 2020. obratio Specijalnoj bolnici za psihijatriju (SBP) kako bi odobrili preuzimanje Jovana Grujičića od strane službenika CB zbog davanja obavještenja u prostorijama CB Podgorica u svojstvu građanina na okolnosti više krivičnih djela. U trenutku kada je ovaj dopis stigao bolnici, Jovan se nalazio na odjeljenju za odvikavanje od psihoaktivnih supstanci, u nadležnosti načelnice odjeljenja, dr Sandre Vlahović.

Kako je Jovan predat policiji iz SBP bez prethodne najave, bez obrazloženja o tome zbog čega mu je uskraćena terapija uveče i ujutru prije odvođenja, kao i bez terapije koju je trebalo da nastavi da uzima nakon otpuštanja, medicinsko osoblje ove bolnice je prema mišljenju Ombudsmana povrijedilo njegovo pravo na adekvatnu i blagovremenu zdravstvenu zaštitu, pravo na slobodan izbor, informisanje i obavještenje, konkretno – kako prekid terapije može uticati na njegovo zdravstveno stanje i, s tim u vezi, njegovo pravo da podnese prigovor. Iz ovih razloga su i roditelji Jovana Grujičića, uz podršku nevladinih organizacija HRA i Juventas, još u septembru 2020. godine podnijeli pritužbu Komisiji za etička pitanja i deontologiju Ljekarske komore Crne Gore na postupanje ljekara i uprave SBP u odnosu na njihovog sina. Kako je odgovor izostao, HRA je proslijedila i dvije urgencije u februaru, a zatim i u maju 2021. godine, međutim već skoro 16 mjeseci od Ljekarske komore nismo dobili nikakav odgovor.

Osnovani razlozi za sumnju da je došlo do policijskog zlostavljanja Jovana Grujičića postojali su već tri dana nakon incidenta, još 29. maja 2020, kada mu je u zatvoru obavljen ljekarski pregled, odnosno kada je njegov otac podnio krivičnu prijavu zbog zlostavljanja njegovog sina 4. juna 2020. godine. Otkrivanje njegovih povreda zahtijevalo je hitno pokretanje istrage od strane Osnovnog državnog tužilaštva, ali to nije učinjeno jer je to tužilaštvo u Grujičiću pristrasno vidjelo samo osumnjičenog za bombaške napade. Na vještačenje njegovih tjelesnih povreda se čekalo šest mjeseci, jer je nadležna tužiteljka, umjesto neposrednog vještačenja Jovana Grujičića, naložila isključivo vještačenje dokumentacije o njegovim povredama, koju je zatvorski ljekar sačinio protivno međunarodnim standardima.

Istraga mučenja na početku – kada su ključne radnje trebale biti preduzete – nije bila nepristrasna, jer se nadležna tužiteljka Snežana Šišević nije izuzela od postupanja po prijavi zlostavljanja Grujičića, iako je 25.6.2020. godine podnijela optužni predlog protiv njega zbog navodnog izvršenja četiri krivična djela u vezi sa postavljanjem eksploziva na lokal „Grand“ i kuću Duška Golubovića. Ona je nastupajući 29. maja 2020. godine na konferenciji za štampu, zajedno sa tada nadležnim rukovodiocem Osnovnog državnog tužilaštva, Miroslavom Turkovićem, i bivšim načelnikom CB Podgorica, Milovanom Pavićevićem, pobjedonosno pohvalila rješavanje slučaja tzv. bombaških napada podizanjem optužnog predloga protiv Grujičića, tj. pokazala je ubjeđenost u njegovu odgovornost za ova krivična djela. Grujičić je u međuvremenu pravosnažno oslobođen svih optužbi, a sud je zaključio i da mu je iskaz iznuđen. Za izviđaj njegove prijave zlostavljanja, tj. iznuđivanja iskaza posle tužiteljke Šišević bile su nadležne tužiteljke Slađana Španjević Volkov i Maja Knežević.

U slučaju Marka Boljevića, iako je državna tužiteljka Romina Vlahović odmah po prijemu krivične prijave naložila vještačenje njegovih tjelesnih povreda, koje je ubrzo pokazalo da na njegovom tijelu ima povreda koje odgovaraju navodima o zlostavljanju, istraga je dugo tavorila kao da se ne radi o predmetu koji zahtijeva hitno postupanje prema međunarodnim standardima. Boljevićev advokat prvih mjesec dana nije mogao da izvrši uvid u spise predmeta, zato što je državna tužiteljka bila na odmoru, što ukazuje na to da se u ovom vremenskom periodu, koji je ključan za efikasno vođenje istrage, dalje istražne radnje nisu ni sprovodile. Ona je Boljevića u svojstvu svjedoka – oštećenog saslušala tek tri mjeseca nakon njegove prijave o mučenju od strane policijskih službenika, da bi nakon toga – kao svjedoka saslušala i njegovog oca, koji je prvi vidio svog sina nakon zlostavljanja. U tom periodu nije saslušan niko drugi, niti je urađeno bilo kakvo drugo vještačenje, pretres i sl.

Istraga ovih slučajeva je morala da dobije posebnu pažnju, i da se sprovede ažurno, blagovremeno i što temeljitije, jer je Evropski komitet za sprječavanje mučenja (CPT) u prethodna dva izvještaja o posjetama Crnoj Gori upozoravao na zlostavljanje u crnogorskoj policiji uz upotrebu elektro-šokova, kao i na to da je primjena zlostavljanja prihvaćena praksa među kriminalističkim inspektorima. Takođe, CPT je i u posljednjem izvještaju ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao upravo u CB Podgorica, koji je i ovom prilikom naveden kao lokacija na kojoj su žrtve mučene. Ipak, fotografski dokazi iz prostorija CB Podgorica su u predmetu Jovana Grujičića prikupljeni tek 5. oktobra, odnosno nakon više od 4 mjeseca, što ozbiljno utiče na raspoloživost relevantnih dokaza.

Ovdje se radi o slučaju za koji je još u julu 2020. godine vladalo veliko interesovanje domaće i međunarodne javnosti, pa su zvanični predstavnici agencija Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Britanske ambasade i ambasade SAD zahtijevali od nadležnih organa Crne Gore da sprovedu hitnu i temeljnu istragu i obezbijede sprovođenje pravde. Kako to do danas nije učinjeno, HRA još jednom izražava ozbiljan protest što u ovim slučajevima ni nakon 18 mjeseci nije došlo do procesuiranja svih odgovornih policijskih službenika za zlostavljanje trojice oštećenih, uključujući one koji su bili nadređeni neposrednim izvršiocima i koji su zlostavljanje sve vrijeme prikrivali.