DRŽAVA DA ZAŠTITI EKOLOŠKOG AKTIVISTU I OTKRIJE NAPADAČE

POVODOM IZVJEŠTAJA FREEDOM HOUSE O STANJU PRAVOSUĐA U CRNOJ GORI
07/05/2020
VDT DA IZDA OBAVEZUJUĆE UPUTSTVO O ZADRŽAVANJU I PREDLAGANJU PRITVORA
15/05/2020

DRŽAVA DA ZAŠTITI EKOLOŠKOG AKTIVISTU I OTKRIJE NAPADAČE

Akcija za ljudska prava (HRA) najoštrije osuđuje paljenje ribarske kućice ribočuvara i ekološkog aktiviste Ratka Pajovića iz NVO Carp security i zahtijeva hitnu reakciju nadležnih organa, procesuiranje i odgovarajuće kažnjavanje svih osoba koje su u tome učestvovale.

Upozoravamo da ovo nije prvi napad na Pajovića, kome su ranije demolirani i automobil i brod. Nadležni organi još uvijek nijesu identifikovali i procesuirali počinioce tih ranijih incidenata.

Ističemo da država ima i posebnu, međunarodnu obavezu, da zaštiti Pajovića kao branitelja ljudskog prava na zdravu životnu sredinu. On ima pravo na posebnu zaštitu države od napada koji su u vezi sa njegovim aktivizmom.

Djelovanje ekoloških aktivista u Crnoj Gori je izuzetno značajno jer vlast ne pokazuje dovoljno političke volje da zaštiti najvrijednije prirodne resurse, kao što su rijeka Tara, Ulcinjska Solana i Skadarsko jezero (Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2019. godinu, strana 96).

Specijalni izvjestilac za ljudska prava i životnu sredinu Ujedinjenih nacija upozorio je nedavno da se ekološki aktivisti suočavaju sa sve većim brojem opasnih prijetnji i da nikada nije bilo hitnije da se oni zaštite, jer često, na veliki lični rizik, rade na zaštiti životne sredine od neodržive eksploatacije, i brane svoja ljudska prava i ljudska prava svoje zajednice.

Podsjećamo da je Crna Gora proglašena ekološkom državom 1991. godine, kada se obavezala da usvaja i primjenjuje najviše standarde i norme iz oblasti zaštite životne sredine i očuvanja prirode.

Ustav označava Crnu Goru kao ekološku državu zasnovanu na vladavini prava i propisuje da ,,svako ima pravo na zdravu životnu sredinu, na blagovremeno i potpuno obavještavanje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava; kao i da je svako, a posebno država, obavezan da čuva i unapređuje životnu sredinu”.