Opasnost da oglašavači utiču na sadržaj medija, bilo kroz ono što se objavljuje ili kroz ono što se prećutkuje, je realna i postaje sve veća što su mediji zavisniji od novca koji dobijaju za objavljivanje reklama. U malim tržištima, kao što je crnogorsko, gdje se i u vremenima dobrog poslovanja dijeli relativno mali marketinški “kolač”, odnosno gdje je manje potencijalnih oglašivača, takva opasnost je još veća. Potrebna je visoka etička svijest i disciplina i novinara i urednika, a i vlasnika da ne dozvole takav uticaj. U Kodeksu novinara Crne Gore načelo br. 11 upozorava da novinari ne smiju podleći mitu kroz prihvatanje bilo kakve vrste privilegija, a smjernice tog načela detaljnije govore o potrebi da se u medjima pravi jasna razlika između reklame i informativnog sadržaja, kao i da sadržaji koji se “odnose na preduzeća, njihove proizvode, usluge ili dogadjaje u vezi sa preduzećima ne smiju da prekorače granicu prikrivene reklame.” Ova vrsta uticaja oglašivača na sadržaj, kada se propagandni tekstovi u kojima se hvale njihove kompanije ili usluge ili samo šire informacije o njihovim proizvodima plasiraju kao dio informativnog sadržaja, je svakako najuočljivija i u Crnoj Gori je, na žalost, vrlo raširena.