Aleksandra Pejanovića, našeg sugrađanina, u dva navrata su brutalno pretukli, po svemu do sada poznatom iz sudskog postupka, pripadnici specijalne interventne jedinice policije dok se nalazio u državnom pritvoru u stanici policije u Podgorici, tzv. Betonjerci, od 31. oktobra do 2. novembra 2008. godine. Sudski vještaci (bilo ih je tri) kod Pejanovića su utvrdili 19 teških i lakih tjelesnih povreda po cijelom tijelu.

Poslije punih pet godina i 11 mjeseci suđenja, 9. oktobra 2014, tri nedjelje prije nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja, Viši sud u Podgorici je pravosnažno presudio da su tri policajca zadužena za obezbjeđenje Pejanovića u “Betonjerci” izvršili krivično djelo zlostavljanja putem pomaganja i osudio ih na po tri mjeseca zatvora. Oni su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića (nisu ih onemogućili) i nisu prijavili šta se dogodilo. Do kraja suđenja, sva trojica osuđenih policajaca kao i dvojica u međuvremenu oslobođenih, tvrdili su da se u spornom periodu nije desilo ništa sumnjivo i da Pejanović nije ni povrijeđen. Jedino je policajac Goran Stanković svjedočio da se prebijanje dogodilo i da je naređenje stiglo ”s vrha”. Ovaj čovjek, jedini do sada poznati ”zviždač” iz policije, tamo više ne radi. Tvrdi da je službu napustio zbog pritiska i prijetnji po svoju bezbjednost.

Iako je sud utvrdio da su policajci krivi jer su pomogli da se dogodi prebijanje i nisu učinili ništa da ga spriječe, odlučio je da ih kazni minimalno, sa po tri mjeseca zatvora, iako je mogao da im izrekne kazne do tri godine. Sud je tako postupio suprotno međunarodnim standardima i izričitoj preporuci Komiteta protiv torture Crnoj Gori da kazne moraju biti srazmjerne ozbiljnosti zločina. Ako se osuđeni policajci budu dobro vladali u zatvoru, sva je prilika da će tamo boraviti svega dva mjeseca, a i to ako ne bude donijet neki novi Zakon o amnestiji ili ih ne pomiluje predsjednik Filip Vujanović.

Može li iko ozbiljno očekivati da ovako blage kazne ubijede druge policajce da ne postupaju po nezakonitim naređenjima da terorišu građane? Da li se ovako hrabre građani da prijave policijsko zlostavljanje?

Ne zaboravimo da je Unutrašnja kontrola policije 2009. godine, pod upravom Zorana Tomčića (sada direktor Forenzičkog centra Uprave policije), utvrdila da u slučaju Pejanović policajci nisu prekoračili ovlašćenja, i tako očigledno zaštitila kriminalce u policiji, što je takođe krivično djelo isto kao i ovo za koje su prošle nedjelje osuđena trojica policajaca.

Ni šest godina nakon ovog zločina ne zna se ko je naredio prebijanje Pejanovića, ni ko su pripadnici specijalne interventne jedinice koji su sproveli takvo naređenje. Budimo sigurni da svi još uvijek rade u policiji, pod upravom direktora Slavka Stojanovića i pod okriljem ministra Raška Konjevića, koji do sad nisu učinili ništa poznato javnosti da se batinaši ili nalogodavci kazne.

Dodatno zabrinjava to što su visoki državni zvaničnici – premijer Milo Đukanović i tadašnji direktor policije Veselin Veljović (sada savjetnik za bezbjednost predsjednika države) opstruirali istragu, jer nikada nisu postupili po nalogu tužioca i dostavili spisak pripadnika interventne jedinice koji su u vrijeme zločina bili na dužnosti.

Međutim, kako je primjetio Evropski komitet za sprječavanje mučenja (CPT), to što premijer i direktor policije nisu htjeli da sarađuju, ne znači da je nadležna državna tužiteljka – Ljiljana Klikovac (nedavno izabrana za rukovoditeljku Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici), trebalo odmah da odustane, umjesto da, na primjer, izda nalog za pretres, procesuira one koji opstruiraju istragu, sasluša sve pripadnike interventne jedinice, itd. Podsjećamo i da je CPT tražio detaljne odgovore od crnogorskih vlasti o ovom pitanju, ali se Vlada na to oglušila (vidi u nastavku).

Pošto je i pravosnažno utvrđeno da se zločin u odnosu na pokojnog Aleksandra Pejanovića desio, kao i to da su nalogodavci i batinaši ostali nekažnjeni, u cilju uspostavljanja povjerenja u vladavinu prava u Crnoj Gori, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković bi nastavak istrage u ovom slučaju morao da postavi visoko na listu prioriteta. Kada su izvršioci krivičnih djela službenici policije, sva odgovornost je na državnom tužilaštvu da obezbijedi nepristrasnu istragu. Gospodin Stanković bi morao da utvrdi i odgovornost nadležnih u državnom tužilaštvu za dosadašnje nedjelotvorno procesuiranje ovog slučaja.

Akcija za ljudska prava, Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica

Centar za građansko obrazovanje, Daliborka Uljarević, izvršna direktorica

Institut alternativa, Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora

Izjava advokata pok. Aleksandra Pejanovića i porodice Pejanović, Dalibora Kavarića