Povodom Dana ljudskih prava, Akcija za ljudska prava podsjeća na obavezu crnogorskih vlasti da obezbijede poštovanje međunarodnih standarda ljudskih prava na koje ih obavezuju međunarodni ugovori i Ustav. U tom cilju smo, prije godinu dana, u okviru izvještaja ”Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011” Vladi i sudskoj vlasti uputili 220 preporuka, od kojih je do sada ispunjeno samo desetak.
U Crnoj Gori još uvijek postoje i očigledna sistematska kršenja ljudskih prava, kao što je, na primjer, kršenje prava na nezavisan sud, u slučaju organa za prekršaje, koje postavlja Vlada, ili prava na djelotvoran pravni lijek, u slučaju ustavne žalbe, na primjer, koja se ne može smatrati djelotvornim lijekom za sve vidove kršenja ljudskih prava, kao što su nedjelotvorne istraga ubistva ili mučenja.
Dok ovakvi i drugi slični problemi mogu lako da se riješe doradom zakona, ostaje teži problem primjene zakona, koji se jedino može riješiti tako što će se obezbjediti da odgovorne funkcije, posebno u policiji, državnom tužilaštvu i sudstvu, obavljaju ljudi od integriteta, nezavisni i stručni. Sve dok se, na primjer, posle događaja u kome su očigledno i narod (publika) i vlast (policija) prekršili zakon, munjevito procesuira samo narod, nema osnova za povjerenje u nepristrasnost institucija i vladavinu prava. Poštovanje ljudskih prava u ovom slučaju ne zahtijeva nikakva nova ulaganja, osim u promjenu stava.
UN su ove godine povodom Dana ljudskih prava naglasile pravo marginalizovanih ljudi da se njihovi glasovi čuju i da se uključe u političko odlučivanje.
U istom duhu, Akcija za ljudska prava na Dan ljudskih prava posebno apeluje na Vladu i lokalne samouprave da obrate pažnju na najsiromašnije stanovnike Crne Gore i njihovo pravo na krov nad glavom, tj. na adekvatno stanovanje, propisano članom 11 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Ovog posebno hladnog dana, apelujemo da se hitno obezbijede prihvatilišta za beskućnike i da se ne dozvoli stvaranje novih beskućnika prinudnim iseljavanjima, jer država, suprotno međunarodnim obavezama, nije u stanju da im obezbijedi nužni smještaj. Prihvatilišta treba ili da osnuje država ili da pomogne one građanke i građane koji imaju volju da se time bave. Zakonom bi trebalo dugoročno urediti ko je nadležan da trajno obezbijedi održivost skloništa i ko ima pravo da ih koristi. Strategijom za obezbjeđenje nužnog smještaja za slučaj prinudnog iseljavanja iz nelegalnih naselja treba obezbijediti da se pravo na adekvatno stanovanje ubuduće sistematski poštuje.