Akcija za ljudska prava je 31.10.2011. dostavila Odboru za ustavna pitanja i zakonodavstvo Skupštine Crne Gore  predloge i komentare na Nacrt amandmana na Ustav Crne Gore.

Zalažemo se da:

1. Sudski savjet bude stručno, nezavisno i nepristrasno tijelo tako što ministar pravde i poslanici neće biti članovi Savjeta, nego stručnjaci, pravnici iz građanskog društva: advokat, naučni radnici i kandidati koje predlože NVO-i, a izaberu ih Advokatska komora, predsjednik na predlog univerziteta, odnosno poslanici pozicije i opozicije (ili zajednički, 2/3 većinom) na osnovu kriterijuma i u postupku propisanom zakonom.

Tužilački savjet bi po svom sastavu trebalo da bude komplementaran sastavu Sudskog savjeta.

2. Reformisan Sudski savjet bi trebalo da bira i razrješava predsjednika Vrhovnog suda kvalifikovanom većinom, na osnovu konkursa i uz pribavljeno mišljenje Opšte sjednice Vrhovnog suda. Kako je predsjednik Vrhovnog suda  “prvi među jednakima”, normalno je da ga bira isti organ koji bira i sve druge sudije.

Shodno Sudskom i Tužilački savjet bi trebao da bira i razrješava Vrhovnog državnog tužioca. Osnov za razrješenje Vrhovnog državnog tužioca bi trebalo propisati Ustavom.

Međutim, ako ostane rešenje da predsjednika Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužioca imenuje i razrješava Skupština, neophodno je da se takva odluka donosi samo 2/3 većinom, kako bi se obezbijedilo učešće i opozicije u odlučivanju. Pri tom treba imati u vidu rizik (koji je istakla i Venecijanska komisija) da je vrlo moguće nepostizanje takve većine u Skupštini, što bi moglo izazvati i duži zastoj u donošenju odluke.

3. Sudije Ustavnog suda bi trebalo birati 2/3 većinom svih poslanika u Skupštini, na predlog Predsjednika Crne Gore, Sudskog savjeta i nadležnog skupštinskog odbora, što bi doprinosilo utisku nezavisnosti suda od političke moći. Takav način izbora postoji, na primjer, u Hrvatskoj i Njemačkoj, i po mišljenju Venecijanske komisije takav sistem dobro funkcioniše.

Nasuprot tome, po nacrtu amandmana, kvalifikovana većina sudija Ustavnog suda bira se po volji vladajuće većine, što ne obezbjeđuje nezavisnost Ustavnog suda. Takođe, propisano je da Sudski savjet bira i razrješava troje sudija Ustavnog suda, da tri sudije Ustavnog suda bira Skupština, a da tri imenuje Predsjednik. Ova rješenja osim što ne isključuju politički uticaj pri izboru sudija Ustavnog suda, nijesu ni logična. Naime, predloženim izmjenama nije propisano ko razrješava sudije Ustavnog suda koje imenuje Predsjednik.

4. Zaštitnika ljudskih prava i sloboda treba da bira Skupština, 2/3 većinom, kako je još 2007. predložila Venecijanska komisija.

5. Razlog za razrješenje sudije u svakom slučaju morao bi biti slučaj kada je sudija pravosnažnom odlukom osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje sudijske funkcije, a ne samo kada je pravosnažno osuđen za djelo učinjeno sa umišljajem zloupotrebom sudijske funkcije, kako je predloženo. Protiv odluke o razrješenju, sudija treba da ima pravo na podnošenje ustavne žalbe, a ne tužbe Upravnom sudu, kako je sada slučaj, jer nezavisan položaj sudije u okviru sudske vlasti zahtijeva takvo rješenje.

6. Ustavnu odredbu o nespojivosti sudijske funkcije treba dopuniti upućivanjem na zakonsko preciziranje ”profesionalne djelatnosti” koja je nespojiva s vršenjem sudijske funkcije.

7. Izmjenu načela zakonitosti, koje omogućava da se prekršaji i kazne za njih propisuju podzakonskim aktima, treba dopuniti stavom da se krivična djela i krivične sankcije mogu propisivati samo zakonom.

Cjelokupni tekst komentara i predloga Akcije za ljudska prava za izmjene Ustava Crne Gore, u okvirima predloga izmjene Ustava, uzimajući u obzir predložen nacrt amandmana na Ustav Crne Gore, možete preuzeti ovdje.