Akcija za ljudska prava (HRA) upozorava da napredak Crne Gore u procesuiranju ratnih zločina još uvijek nije dostigao zahtjeve završnog mjerila za poglavlje 23, uprkos pozitivnoj ocjeni Evropske komisije u njenom ovogodišnjem izvještaju. HRA očekuje da Evropska unija ugovorom o pridruživanju od Crne Gore nastavi da zahtijeva suštinsko ispunjavanje završnih mjerila i da za to obezbijedi objektivan monitoring. Pravda za žrtve ratnih zločina je jedan od najvažnijih ispita vladavine prava koji Crna Gora još nije položila.

Jedna prvostepena presuda i jedna potvrđena optužnica 2025. godine, ponovno formiranje četiri stara predmeta i upućivanje zahtjeva međunarodnim i regionalnim pravosudnim institucijama za dostavljanje dokaza i ustupanje predmeta, su pomaci koji su još daleko od ispunjavanja završnog mjerila u pregovaračkom poglavlju 23, koje zahtijeva “kredibilni i održiv bilans rezultata u djelotvornom istraživanju, procesuiranju i suđenju za ratne zločine, uključujući slučajeve na najvišem nivou odgovornosti, u skladu sa međunarodnim pravom i standardima”.

Na osnovu izvještaja SDT, može se zaključiti da od juna 2024. godine nije bilo novih istraga ni optužnica, niti naznaka da SDT ispituje komandnu odgovornost, odnosno odgovornost za ratne zločine na najvišem nivou. Još nema rezultata preispitivanja ni u jednom od četiri stara predmeta. Inoviran sporazum sa Hrvatskom nije doveo do informacija o tome šta spriječava hrvatsko državno odvjetništvo da poslije devetnaest godina izviđanja pokrene procesuiranje odgovornih za zlostavljanje i ubistvo crnogorskih ratnih zarobljenika u splitskoj Lori 1992. godine.

Završno mjerilo u poglavlju 23 zahtijeva i “obezbjeđivanje žrtvama pristup pravdi i reparacijama”. Međutim, žrtvama još nije obezbijeđena odgovarajuća podrška, a ni djelotvoran pristup reparacijama. Rezultati rada Vladine komisije za obeštećenje građana Crne Gore stradalih ili povrijeđenih tokom ratnih dešavanja devedesetih godina nisu poznati. Vladina jednokratna isplata od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava rata nije obuhvatila sve porodice civilnih žrtava, i predstavljala je retroaktivnu isplatu socijalne pomoći, a ne naknadu štete.

U odnosu na potragu za nestalima, do napretka u identifikaciji posmrtnih ostataka tri člana porodice Klapuh 2025. i 2026. godine došlo je poslije dugog niza godina, i više apela preživjelog člana porodice i civilnog društva, a na zahtjev Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

Ni potpuna realizacija aktivnosti iz Akcionog plana za poglavlje 23, kao što su usvajanje strateških dokumenata i planova postupanja u predmetima ratnih zločina, sprovođenja obuka, nabavke opreme i prilagođavanja prostorija za zaštitu žrtava i svjedoka, te razmjene podataka i dokaza, sama po sebi ne znači da je završno mjerilo ispunjeno. Potrebno je da te aktivnosti dovedu do konkretnih i održivih rezultata u postupcima i ostvarivanju prava žrtava.

Imajući u vidu da posle tri decenije od ratova devedesetih ističe vrijeme za procesuiranje ratnih zločina, ključno je obezbijediti da crnogorsko tužilaštvo i sudovi intenziviraju rad.

Posebno je važno da se žrtve ratnih zločina obeštete. Radi se o ljudima čije najteže moguće patnje, koje su im neopravdano nanijete, nisu prepoznate pune tri decenije. Smrt svake neobeštećene žrtve je nepopravljiv poraz pravičnosti.

Neophodno je da Evropska Unija nastavi da budno prati primjenu svih obaveza koje je Crna Gora prihvatila da sprovede u okviru procesa pridruživanja i da ne odustane od insistiranja na njihovom sprovođenju.

Proaktivnost tužilaštva: postoje inicijative, ali nedostaju rezultati

Preduzete su određene aktivnosti u istraživanju ratnih zločina. Prema izvještaju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRM), Mehanizam na zahtjev SDT-a priprema novi istražni dosije o mogućem učešću jednog crnogorskog državljanina u ratnim zločinima. Identitet te osobe i detalji rada na dosijeu nijesu javno poznati. Ponovo su formirani i predmeti „Deportacija”, „Bukovica”, „Kaluđerski laz” i „Logor Morinj”, koji ranije nijesu adekvatno i djelotvorno procesuirani. Njihovo ponovno razmatranje predviđeno je Strategijom za istraživanje ratnih zločina 2024-2027 i Akcionim planom, i to na insistiranje HRA, pa samo formiranje tih predmeta nije dovoljno za pozitivnu ocjenu o “proaktivnosti” tužilaštva, iz ovogodišnjeg izvještaja Evropske komisije.

Za ocjenu proaktivnosti potrebno je razjasniti da li SDT samoinicijativno i blagovremeno provjerava dostupne informacije o zločinima i mogućim učiniocima i koje konkretne radnje preduzima. Još je ekspert Evropske komisije Maurizio Salustro 2014. godine ukazao na pravce istraživanja zločina na dubrovačkom ratištu i mogućeg učešća crnogorskih državljana u zločinima u istočnoj Bosni i Hercegovini. Ni dvanaest godina kasnije nema javno poznatih konkretnih rezultata postupanja u tim pravcima. SDT je tek 2020. godine, nakon što mu je MRM dostavio dosije u odnosu na više od 15 crnogorskih državljana, počelo da se bavi zločinima na području istočne Bosne, koji potencijalno uključuju i djelovanje tzv. „vikend ratnika”. Međutim, izviđaj i u tom predmetu traje već šest godina, takođe bez konkretnih rezultata.

Prvostepena presuda Slobodanu Pekoviću za ratno seksualno nasilje jeste važan rezultat crnogorskog pravosuđa, ali nije primjer samoinicijativnog rada tužilaštva. Krivično gonjenje preuzeto je iz Bosne i Hercegovine 2021. godine, nakon što su tamošnji organi sproveli istragu i podigli optužnicu koju je Crna Gora preuzela. Takođe, ne treba izgubiti iz vida da je to jedina presuda za ratni zločin u poslednjih sedam godina i da još uvijek nije pravosnažna.

Takođe, predmet protiv Zorana Gašovića za zločine u Hadžićima formiran je na osnovu dosijea koji je Crnoj Gori dostavio MRM. SDT jeste u tom predmetu i samo dodatno prikupljalo dokaze, i podiglo optužnicu u junu 2024. godine. U međuvremenu novih optužnica ili pokrenutih istraga nije bilo. Preuzimanje predmeta i dokaza iz inostranstva ne umanjuje značaj rada domaćeg tužilaštva, međutim, ova dva postupka, uz izostanak novih istraga i optužnica, nijesu dovoljni da potkrijepe ocjenu o kontinuiranom napretku.

Komandna odgovornost i dalje bez procesuiranja

EK ocjenjuje da se kredibilan i održiv bilans rezultata gradi i u predmetima na visokom nivou odgovornosti, kako to završno mjerilo zahtjeva. Međutim, u Crnoj Gori do sada nije pokrenut nijedan postupak za ratne zločine po osnovu komandne odgovornosti, niti postoje bilo kakve naznake da se u tom pravcu djeluje.

Istraga protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, za zločine protiv civilnog stanovništva u Cavtatu, ne mijenja ovu činjenicu. Prema javno objavljenom opisu naredbe o sprovođenju istrage iz 2024. godine, njemu se na teret stavlja neposredno nečovječno postupanje prema civilima u Cavtatu, a ne komandna odgovornost. On je za vrijeme rata u Hrvatskoj inače bio oficir Kontraobavještajne službe JNA (KOS) u činu poručnika. To je bio drugi najniži čin u JNA, posle potporučnika.

HRA je pozdravila ponovno formiranje predmeta „Deportacija”, „Bukovica”, „Kaluđerski laz” i „Morinj”, u kojima se očekuje i ispitivanje komandne odgovornosti. Ponovno razmatranje ovih predmeta treba da obuhvati i odgovornost onih koji su bili dužni da zločine spriječe ili preduzmu mjere za kažnjavanje odgovornih, a to nijesu uradili.

Državni tužioci iz Vrhovnog državnog tužilaštva su analizirali predmete „Morinj” i „Kaluđerski laz” i izvještaj o tome su dostavili SDT u prvom kvartalu ove godine, ali informacije o zaključcima analiza nisu objavljene, niti je u tim predmetima došlo do otvaranja novih istraga. S druge strane, ni posljednji polugodišnji izvještaj o sprovođenju Strategije za istraživanje ratnih zločina ne sadrži informacije o radu na predmetima „Deportacija” i „Bukovica”. Državno tužilaštvo treba da izvijesti šta je u ovim predmetima preduzeto, uključujući u odnosu na ispitivanje komandne odgovornosti, u mjeri u kojoj to ne ugrožava postupke i prava žrtava. U protivnom se stiče utisak da su predmeti otvoreni reda radi, da bi se ublažio pritisak javnosti i Evropske unije.

Broj predmeta u izviđaju nije pokazatelj uspješnosti

Evropska komisija je u grafikonu, koji je objavila u svom godišnjem izvještaju, prikazala povećanje broja predmeta u izviđaju sa šest u 2024. na 22 u 2025. godini. Kao izvor informacija navedeno je Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Međutim, prikazan porast ne odgovara stanju na kraju 2024. godine, kada je u izviđaju bilo 16, a ne šest predmeta (prema godišnjem izvještaju SDT-a, objavljenom u januaru 2025. godine i dodatnom odgovoru, koji je to tužilaštvo dostavilo HRA 10. marta 2025. godine). Ukupno je tada bilo 19 predmeta ratnih zločina: 16 u izviđaju, jedan u istrazi i dva pred Višim sudom u Podgorici — predmet protiv Slobodana Pekovića u fazi glavnog pretresa i predmet protiv Zorana Gašovića u fazi kontrole optužnice. Ako se poredi stanje na kraju obje godine, povećanje iznosi šest predmeta, sa 16 na 22, a ne 16, kako proizlazi iz grafikona. EK i SDT treba da razjasne ovu nesaglasnost i preciziraju na koje se datume i kategorije predmeta se prikazani brojevi odnose.

Regionalna saradnja treba da je dvosmjerna

Evropska komisija pozitivno ocjenjuje regionalnu saradnju i ističe da su Crna Gora i Hrvatska u novembru 2025. potpisale aneks Sporazuma iz 2006. godine o saradnji u gonjenju učinilaca ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, čime je, prema ocjeni Komisije, ojačana pravna i institucionalna saradnja između dvije države.

Izmjene pomenutog sporazuma su inicirane, posebno, radi unapređenja saradnje u predmetu „Lora 3″, koji hrvatsko tužilaštvo izviđa još od 2007. godine. Međutim, javnosti nijesu predstavljene informacije o napretku u tom predmetu, odnosno, o tome šta sprečava Hrvatsku da taj predmet i procesuira na temelju dokaza koje je Crna Gora dostavila još 2012. godine, i dodatnih dokaza na koje su u međuvrememu ukazale Documenta i HRA.

Dodatno, sudeći prema izvještajima SDT-a, hrvatski pravosudni organi duže od dvije godine nijesu odgovorili na dva zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u predmetima povezanim sa dubrovačkim ratištem. Ovi zastoji ne mogu se pripisati crnogorskom tužilaštvu, ali se moraju uzeti u obzir pri ocjeni regionalne saradnje. Njena djelotvornost mora se procjenjivati prema razmjeni dokaza, postupanju po zamolnicama i napretku u konkretnim predmetima, a ne samo prema potpisivanju sporazuma.

Prava žrtava: smjernice nijesu dovoljne 

Evropska komisija ističe donošenje smjernica Vrhovnog suda Crne Gore o ostvarivanju prava žrtava na naknadu štete u krivičnim postupcima. Ove smjernice su važne, ali njihov stvarni značaj zavisi od njihove primjene. Završno mjerilo izričito zahtijeva da žrtvama bude obezbijeđen pristup pravdi i reparacijama, što podrazumijeva ostvarenje prava u praksi.

Na teškoće s kojima se žrtve suočavaju ukazuje i predmet protiv Slobodana Pekovića, u kojem prvostepeni sud nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu zaštićene svjedokinje, žrtve ratnog seksualnog nasilja, već ju je uputio na parnicu. HRA je ukazala da je o obeštećenju trebalo odlučiti u krivičnom postupku, da žrtva ne bi morala da pokreće novi postupak, uz rizik od otkrivanja njenog identiteta i ponovne traumatizacije. Smjernice su donijete nakon te presude i treba da doprinesu promjeni upravo ovakve prakse. Postupak pred Apelacionim sudom pruža novu priliku da se pravo žrtve na obeštećenje zaštiti u okviru krivičnog postupka.

Ni preduzete mjere u oblasti reparacija još ne obezbjeđuju sveobuhvatan i djelotvoran sistem obeštećenja. Vlada je formirala komisiju za obeštećenje građana Crne Gore stradalih ili povrijeđenih tokom ratnih dešavanja devedesetih godina, ali rezultati njenog rada još nijesu javno poznati. Porodice nestalih, posebno na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, iako prepoznate kao civilne žrtve rata, još nijesu dobile obeštećenje, ni nakon tri decenije institucionalnog zanemarivanja. Jednokratna isplata od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava rata nije obuhvatila sve porodice, a predstavljala je retroaktivnu isplatu socijalne pomoći, a ne naknadu štete.

Službe za podršku žrtvama i svjedocima nijesu formirane, nego se njihovo uspostavljanje planira tek u narednih godinu dana. U predmetu okr. Zorana Gašovića, došlo je do najmanje dva incidenta koja su obeshrabrujuće djelovala na svjedoke iz BiH zbog toga što im nije bila obezbijeđena osnovna podrška u krivičnom postupku.