Poslanici su amandmane na sporne predloge dobili juče i od njih se očekuje da o njima danas raspravljaju, na kraju skupštinskog vanrednog zasjedanja, bez javne rasprave i mogućnosti da se sagledaju sve štetne posljedice izmjena ovih zakona. Ovom žurbom se ponovo ogoljava interes za jednopartijskom kontrolom bezbjednosnog sektora po svaku cijenu.
Predloženim amandmanima na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima uvode se nove, široko definisane „bezbjednosne smetnje“, koje uključuju formulacije poput „ostvaruje neovlašćene kontakte sa operativno interesantnim licima“ ili „održava veze“ sa licima za koja se „osnovano sumnja“ da pripadaju određenim grupama (Amandman VII). Riječ je o operativnim, a ne pravno preciznim kategorijama, koje nisu predmet sudske provjere i koje mogu počivati na neprovjerenim procjenama i indicijama. Amandman V predviđa da komisija, bez vođenja disciplinskog postupka, na osnovu takvih ocjena može oduzeti službeniku policijsko zvanje, dok Amandman X propisuje prestanak radnog odnosa po sili zakona za dodatne kategorije, i to: ako se prilikom zdravstvenog pregleda utvrdi prisustvo psihoaktivnih supstanci; donošenjem naredbe o sprovođenju istrage ili pokretanjem krivičnog postupka za krivična djela sa elementima organizovanog kriminala i korupcije ili za krivična djela za koja je propisana kazna preko pet godina zatvora; kao i ako je službenik davao podatke i informacije, odnosno omogućavao uvid u podatke i informacije do kojih je došao u vršenju ili povodom vršenja policijskih poslova neovlašćenim licima.
Predlaže se ponovo model koji je i ranije kritikovan: komisija, koju postavlja ministar, može utvrditi postojanje „bezbjednosne smetnje“ bez kontradiktornog postupka, bez jasno propisanih procesnih pravila, bez obaveze da policijskog službenika upozna sa razlozima i dokazima na kojima zasniva svoju odluku i bez stvarne mogućnosti da on ospori navode i iznese odbranu. Izostanak obaveze obrazlaganja i dostavljanja činjenične i dokazne osnove odluke čini pravo na žalbu i sudsku zaštitu suštinski besmislenim.
Posebno zabrinjava i novo rješenje prema kojem samo donošenje naredbe o sprovođenju istrage za određena krivična djela (što samo po sebi predstavlja momenat pokretanja krivičnog postupka), automatski dovodi do prestanka radnog odnosa. Istraga se pokreće na osnovu osnova sumnje, a ne utvrđene krivice, i značajan broj postupaka se okonča bez osuđujuće presude. Uvođenje trajne posljedice prestanka radnog odnosa, prije pravosnažne presude, predstavlja faktičko kažnjavanje bez sudske odluke i direktno podriva pretpostavku nevinosti, umjesto da se, kao do sada, službenik suspenduje sa dužnosti do okončanja postupka.
Istovremeno, kod Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost amandmani ne otklanjaju nijedan od ključnih problema na koje je javnost ranije ukazivala. Ne postoji sudska kontrola nad mjerama nadzora, uključujući praćenje lokacije građana i pristup bazama podataka pravnih lica, uključujući banke i nevladine organizacije, iako je Ustavni sud Crne Gore još 2014. godine ukazao da takve mjere zadiru u pravo na privatnost, a međunarodni mehanizmi upozoravali da postojeća rješenja ne pružaju dovoljne garancije. ANB zadržava šira ovlašćenja od policije i tužilaštva, uz izuzimanje iz sistema javnih nabavki i redovnog izvještavanja, čime se dodatno smanjuje transparentnost i demokratska kontrola.
Na iste nedostatke ukazala je i Specijalna izvjestiteljka UN za pravo na privatnost, Ana Brian Nougrères, koja je u septembru 2025. godine uputila pismo Vladi izražavajući ozbiljnu zabrinutost zbog preširokih ovlašćenja ANB-a i izostanka adekvatnog sudskog i nezavisnog nadzora nad njenim radom. Upozorila je da sporne odredbe ne obezbjeđuju dovoljne garancije zaštite prava na privatnost i zatražila pojašnjenja o njihovoj usklađenosti sa međunarodnim standardima. Novi amandmani, međutim, nisu dodatno uredili nijedno od pitanja na koja je izvjestiteljka ukazala, čime su njene preporuke suštinski zanemarene.
Akcija za ljudska prava smatra da zaštita integriteta policije i bezbjednosti države jeste legitiman cilj, ali se on ne može ostvarivati normama koje omogućavaju oduzimanje zvanja i prestanak radnog odnosa bez postupka, bez prava na odbranu i bez poštovanja pretpostavke nevinosti, niti davanjem širokih i nekontrolisanih ovlašćenja bez sudske i javne kontrole. Usvajanje ovakvih rješenja predstavljalo bi ozbiljan korak unazad u pogledu vladavine prava i pravne sigurnosti.
Retroaktivno dejstvo zakona je poseban problem. Može se osnovano zaključiti da je predlagačima ovog zakona stalo samo da obezbijede formalno stupanje spornih zakona na snagu kako bi podijelili otkaze političkim neistomišljenicima bez ikakvih postupaka, pa i ako ovakva rješenja naknadno budu osporena pred Ustavnim sudom ili Evropskim sudom za ljudska prava.
Crnogorski