U Crnoj Gori postoji zabluda o ulozi vrhovnog državnog tužioca. To je u emisiji Načisto na TV Vijesti kazao VDT Milorad Marković i objasnio da on „ne postupa u konkretnim postupcima“.
„Ja kao vrhovni državni tužilac, niti rukovodilac bilo kog tužilaštva, glavni specijalni tužilac, nemamo mogućnosti da utičemo direktno na postupanje tužioca. Mogu da dam obavezujuće uputstvo, ali po tom obavezujućem uputstvu tužilac ne mora da postupi”, kazao je Marković.
Dodao je i da kao vrhovni državni tužilac može da daje obavezujuća uputstva samo rukovodiocima državnih tužilaštava, te da ih oni dalje prosljeđuju državnim tužiocima.
„I tu se pravi zamjena teza oko moje odgovornosti u konkretnim predmetima. Ja želim odgovornost svakog tužioca u svom predmetu, želim njegovu nezavisnost. Ako budem imao potrebu da dam obavezujuće uputstvo ja ću ga dati rukovodiocu da postupi, a ne zaboravite da sam dao niz uputstava opšteg karaktera”, naglašava Marković.
Iako vrhovni državni tužilac govori o njegovim ograničenim ovlašćenjima, Zakonom o Državnom tužilaštvu je propisano da on može da daje uputstva za postupanje u pojedinim predmetima i to državnim tužiocima iz Vrhovnog državnog tužilaštva, glavnom specijalnom tužiocu, ali i rukovodiocima viših i osnovnih državnih tužilaštava.
Dodatno, članom 133 Zakona o Državnom tužilaštvu je propisano da vrhovni državni tužilac može neposredno da vrši sva ovlašćenja i preduzima sve radnje za koje je zakonom ovlašćen rukovodilac Specijalnog državnog tužilaštva, višeg državnog tužilaštva, odnosno rukovodilac osnovnog državnog tužilaštva, što bi značilo i da može da daje uputstva pojedinim tužiocima.
Dakle, donošenjem obavezujućih uputstava za rukovodioce tužilaštava, ali i primjenom člana 133 Zakona o Državnom tužilaštvu, vrhovni državni tužilac može da ima važan i značajan uticaj na državne tužioce i na konkretne predmete.
Ako, pak, državni tužilac smatra da je uputstvo koje mu je uputio VDT nezakonito ili neosnovano, dužan je da to obrazloži, pri čemu za izraženo mišljenje ne snosi odgovornost. Ako vrhovni državni tužilac ponovi uputstvo, a državni tužilac i dalje ostane pri svom stavu, državni tužilac može da podnese pisani i obrazloženi zahtjev da bude oslobođen postupanja u predmetu. U tom slučaju, rukovodilac državnog tužilaštva može da oslobodi državnog tužioca postupanja u tom predmetu, shodno članu 132 stav 3 Zakona o Državnom tužilaštvu, ako ne postoji opasnost od odgađanja, i da predmet povjeri drugom tužiocu. To bi značilo da se predmet može sukcesivno povjeravati sve dok određeni tužilac ne postupi u skladu sa obavezujućim uputstvom. Međutim, tužilac ima pravo i da zadrži predmet i postupi prema svom nahođenju.
Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da vrhovni državni tužilac može značajno da unaprijedi efikasnost postupanja državnog tužilaštva, kroz proaktivniju primjenu obavezujućih uputstava u pojedinim predmetima, naročito u predmetima od posebnog javnog interesa, u kojima postoji opasnost od zastarjelosti ili gdje postoje različita, ali pravno utemeljena mišljenja.
Crnogorski