Usvajanje zakona sporne ustavnosti, u situaciji kad nema Ustavnog suda da je ocijeni, ozbiljna je politička provokacija. To može samo da zakomplikuje već složenu situaciju, u kojoj političari ne poštuju pravni poredak, iako sve stranke imaju pravnike u svojim redovima
MONTIOR: Skupština je usvojila Zakon o predsjedniku. Može li to rasplesti političku krizu, ili je produbljuje?
GORJANC PRELEVIĆ: Taj zakon je sporne ustavnosti. Kritikovali su ga načelno i profesori prava i dijelim njihovo mišljenje. Posebno, jer je Ustavni sud u svojoj odluci o inicijativi HRA za ocjenu ustavnosti Poslovnika Skupštine kojim je uveden treći krug glasanja za izbor VDT-a, u julu 2014. godine, već rekao da je neustavno preuzimanje ovlašćenja i dopunjavanje odredbi Ustava u tom smislu zakonom ili drugim aktom niže pravne snage. U konkretnom slučaju, izmjenama Zakona o predsjedniku je predviđeno da u slučaju da predsjednik države ne izvrši svoje dužnosti u pogledu izbora mandatara, da će se mandatarom smatrati „kandidat koji ima podršku većine od ukupnog broja poslanika u Skupštini…“. Na ovaj način je ovlašćenje predsjednika za izbor mandatara, koje je imperativno propisano Ustavom, preusmjereno na Skupštinu odnosno skupštinsku većinu.
I samo usvajanje zakona sporne ustavnosti, u situaciji kad nema Ustavnog suda da je ocijeni, ozbiljna je politička provokacija. To može samo da zakomplikuje već složenu situaciju, u kojoj političari ne poštuju pravni poredak, iako sve stranke imaju pravnike u svojim redovima. Problem vidim u tome što se pravna struka predaje pred političkim oportunizmom.
MONITOR:Institucionalna kriza traje. Nijesu izabrane sudije Ustavnog suda, neizvjesno je i kada će biti izabrane. Kako to komentarišete?
GORJANC PRELEVIĆ: Kao veliku štetu s nesagledivim posljedicama. Neodgovorni političari su zbog toga već upropastili šansu da Crna Gora krene bržim vozom ka Evropskoj uniji.
MONITOR: Lokalni izbori su ipak održani. Može li blokada Ustavnog suda biti problem u tom smjeru?
GORJANC PRELEVIĆ: Zakon o izboru odbornika i poslanika zabranjuje proglašenje konačnih izbornih rezultata prije no što Ustavni sud odluči o izbornim žalbama. Vladavina prava znači da se zakon poštuje. Zakon može i da se promijeni, tako što bi se propisalo da važi drugo pravilo kad Ustavni sud ne funkcioniše, ma koliko to suludo zvučalo, ali za to je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini. Za sada je pred Ustavnim sudom dvadeset jedna žalba u odnosu na izbore u Podgorici, Pljevljima, Kolašinu i Budvi.
MONITOR: Šta je sa situacijom u Šavniku?
GORJANC PRELEVIĆ: Tamo je ponašanje članova biračkih odbora izgleda kriminalno kršilo biračka prava, a da li je bilo i zloupotreba u pogledu prijave prebivališta ostaje da se utvrdi. Podnijete su krivične prijave, očekujem da se objavi ko će sve biti procesuiran. S druge strane, u nedjelju će se glasanje tamo po treći put ponoviti, nadam se i posljednji put.
MONITOR:Kako čitate rezultate lokalnih izbora?
GORJANC PRELEVIĆ: Očekujem da činjenica da DPS gubi na snazi pogoduje jačanju nezavisnosti sudstva i samostalnosti državnog tužilaštva. Nadam se da jačanje partija koje su orijentisane prema Srbiji neće imati negativan uticaj na suverenost Crne Gore, i ne mislim samo Crne Gore kao samostalne države, već kao jednog raznolikog društva, koje zbog toga pokazuje i više osjećaja za demokratiju i građanske slobode od Srbije. Mislim da je za Crnu Goru vrlo važno da te svoje kvalitete očuva i dalje razvija, a za to je pravi izbor učlanjenje u Evropsku uniju, i to što prije.
MONITOR: Ministarstvo pravde reagovalo je nakon što je Sudski savjet raspisao poziv za predsjednika Vrhovnog suda prije novog zakona o Sudskom savjetu i sudijama. Kako komentarišete taj potez Sudskog savjeta?
GORJANC PRELEVIĆ: Potez je neobičan, jer je baš Sudski savjet inicirao promjenu zakona u pogledu postupka izbora predsjednika tog suda i imao je dvije predstavnice u radnoj grupi za izmjenu tog zakona, koje znaju da su te odredbe u nacrtu izmijenjene. Čuli smo na konferenciji koju smo u ponedjeljak organizovali da Savjet ipak namjerava o tome da raspravlja i da taj poziv još nije objavljen.
MONITOR: Nijesu izabrani ni članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Ko je odgovoran?
GORJANC PRELEVIĆ: Odgovorna je politička pijaca u kojoj su propali njihovi interni dogovori, tako da je pukom srećom izabran jedan član, za koga se prvog glasalo. Potpuno je nejasno zbog čega SNP nije glasao za profesora Vučinića za koga je glasao prilikom prvog kruga izbora. Mislim da to crnogorsku skupštinu sveukupno predstavlja u vrlo lošem svjetlu. Ne može baš sve da bude na prodaju. Vučinića je dva puta glasala parlamentarna skupština Savjeta Evrope za sudiju Evropskog suda za ljudska prava, on je jedan od rijetkih profesora u Crnoj Gori koji se nije libio da kritikuje vlast kada je kršila ljudska prava. Taj propust je upropastio šanse da se ubrzo dobiju završna mjerila za poglavlje 23 i ubrza ulazak u EU.
MONITOR: Evropska komisija konstatovala je da nema napretka u procesuiranju ratnih zločina. Zašto je to tako?
GORJANC PRELEVIĆ: Nema pokazatelja da su preispitani stari predmeti iako je to bilo predviđeno strategijom. Procesuirani su predmeti koji nijesu mogli da se izbjegnu, jer su ih dostavljale okolne države. To još uvijek nije proaktivno djelovanje kakvo se očekuje. Moguće je da zbog mnogobrojnih predmeta koji su otvoreni zbog korupcije za to nema vremena. Ipak, ima načina da se kapaciteti tužilaštva povećaju i da se uradi sve što je neophodno da se uspostavi vladavina prava i u toj oblasti.
MONITOR: Kako komentarišete slučaj spomen-ploče na logoru Morinj, postavljanje i zahtjev da se ukloni?
GORJANC PRELEVIĆ: Iako je osporena zakonitost postavljanja ploče, pozadina protesta je odbijanje da se pravosnažno utvrđeni ratni zločini u logoru Morinj priznaju kao teške i nepravedne patnje kojima su Hrvati bili izloženi u tom logoru. Mislim da su argumenti o protivpravnosti poslužili samo kao izgovor za odbijanje da se ljudima koji odatle vuku traume ukaže dužno poštovanje. Niko se preko godinu dana u opštini Kotor nije pokrenuo na inicijativu Anime, Akcije za ljudska prava i Centra za građansko obrazovanje da se tamo podigne spomen-obilježje u skladu sa Zakonom o spomen-obilježjima, jer im do tog obilježja nije bilo stalo. S druge strane, tačno je da podignuta ploča i nije spomen-obilježje u smislu pomenutog Zakona. Ona je postavljena na objekat Ministarstva odbrane, koji nije na javnom mjestu i kome niko ne može da priđe. U pravnom smislu, vjerovatno su i mogli da postave takvu ploču na takav objekat i vjerovatno i inspekcija koja je naložila njeno skidanje i nije za to nadležna. Ali suština nije u tome. Bivšim logorašima koji su pozvani da prisustvuju postavljanju te ploče ona je značila, takva kakva je, i s natpisom koji nije idealan, i ti ljudi su u tom činu vidjeli nekakvo razrješenje i to su i pohvalili. Na drugoj strani su ostali svi koji ne smatraju da su ti ljudi u svemu tome ipak najvažniji. Akcija oko skidanja table za njih predstavlja novo poniženje i zbog toga žalim. To će još i nepotrebno zategnuti odnose sa Hrvatskom i za lokalnu primorsku zajednicu, kojoj je Dubrovnik geografski bliži od nekih crnogorskih gradova. Poslije 30 godina od tog rata to nije normalan razvoj događaja.
