Sudija Osnovnog suda u Podgorici, Radovan Vlaović, u ponovljenom suđenju je odbacio tužbu Gorana Đurovića protiv Skupštine Crne Gore zbog nenadležnosti. Sudija Vlaović se pozvao na kontraverzni pravni stav Vrhovnog suda od 27. juna po kome redovni sudovi nisu nadležni da ispituju zakonitost odluka Skupštine. Đurović je presudom obavezan da plati 750 eura sudskih troškova.

Goran Đurović je bio član Savjeta RTCG kao predstavnik nevladinih organizacija za ljudska prava sve dok ga Skupština Crne Gore nije nezakonito razriješila te funkcije 29. decembra 2017. godine i na njegovo mjesto izabrala novog kandidata 9. marta 2018. godine. Đurović od tada bezuspješno pokušava da ostvari pravnu zaštitu protiv odluke o razrješenju jer nijedan redovni sud u Crnoj Gori nije prihvatio nadležnost. Ovaj nedostatak crnogorskog pravnog sistema ga je do sada spriječio ne samo da se vrati na funkciju u Savjet RTCG, već i da se kandiduje za bilo koju drugu javnu funkciju u roku od četiri godine od razrješenja.

Prije posljednje odluke Osnovnog suda u Podgorici, Viši sud u Podgorici je 16. jula, pozivajući se na stav Vrhovnog suda, ukinuo prvu presudu sudije Vlaovića, kojom je on prvobitno odlučio u korist Đurovića i poništio odluku Skupštine Crne Gore o njegovom razrješenju. Sudija Vlaović se sada povinovao pravnom stavu Vrhovnog suda, slijedeći praksu Višeg suda, iako načelni pravni stavovi nisu izvor prava i za sud nisu obavezujući.

Ovakvom praksom je ignorisana i ranija praksa Vrhovnog suda i odluka Ustavnog suda Crne Gore (U-III br. 225/18 od 27.3.2018), kojom je taj sud prethodno odbacio Đurovićevu ustavnu žalbu zbog nezakonitog razriješenja iz Savjeta RTCG, zaključujući da su nadležni redovni sudovi i da Đurović treba da čeka da oni završe postupak pa da se onda obrati Ustavnom sudu.

Dakle, posle skoro dvije godine od kako ga je Skupština razriješila članstva u Savjetu RTCG, još nijedan sud u Crnoj Gori nije prihvatio nadležnost u sporu Gorana Đurovića protiv te odluke zakonodavne vlasti. Umjesto da mu obezbijedi pravo na pravnu zaštitu, sud je obavezao Đurovića da plati znatne sudske troškove samo zato što je uopšte preduzimao pravne radnje u skladu sa važećim propisima o sudskoj nadležnosti. Njemu sada predstoji postupak po žalbi protiv odluke Osnovnog suda u Podgorici, kao i ponovno obraćanje Ustavnom sudu, koji je nedavno sam sebi ukinuo rok za odlučivanje, tako da se njegova odluka u ovoj stvari može očekivati za nekoliko godina, kada Savjet RTCG u ovoj formi vjerovatno više neće ni postojati.

„Uskraćivanje sudske zaštite za Gorana Đurovića, kao i za Nikolu Vukčevića, Vanju Ćalović Marković i Darka Ivanovića, koji su kao predstavnici NVO izbačeni iz regulatornih tijela, pokazuju da u Crnoj Gori nema djelotvorne pravne zaštite za one koje politička većina u Skupštini odluči da izbaci iz nezavisnih organa javne uprave. Ovakvo stanje je obeshrabrujuće i za slobodu izražavanja i za povjerenje u sudstvo, jer se stiče utisak da sudovi rade po diktatu, a u istom cilju u kome i politička vlast – da se njeni neistomišljenici na svaki način udalje sa javnih funkcija“, smatra Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA.

*

HRONOLOGIJA POSTUPANJA DRŽAVNIH ORGANA U SLUČAJU GORANA ĐUROVIĆA

Dana 29. decembra 2017. Đurovića je Skupština Crne Gore razrješila članstva u Savjetu RTCG, na osnovu odluke Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) br. UPI 02-01-282/4 od 28.9.2017. da je kao vlasnik preduzeća za proizvodnju povrća prekršio Zakon o sprječavanju korupcije, jer nije blagovremeno odstupio sa mjesta direktora firme pošto je postao član Savjeta. Iako je ASK u odluci istakla da se u toj stvari ne radi o sukobu interesa, koji bi mogao da dovede do razrješenja sa funkcije, Skupština Crne Gore ga je svejedno razriješila.

Đurović je 16. januara 2018. podnio tužbu Upravnom sudu za poništaj odluke Skupštine Crne Gore, ali se taj sud 19. januara 2018. oglasio nenadležnim.

Vrhovni sud je 21. marta 2019. potvrdio rješenje o nenadležnosti Upravnog suda.

Đurović je 25. januara 2018. podnio tužbu sa privremenom mjerom Osnovnom sudu u Podgorici. Sudija Radovan Vlaović je 5. februara 2018. usvojio privremenu mjeru i naložio vraćanje Đurovića u Savjet RTCG do okončanja postupka. Tu odluku je ukinulo vijeće istog suda 16. februara 2018. godine.

Posle više od godinu dana, 28. februara 2019, sudija Vlaović je poništio odluku Skupštine kao nezakonitu, a onda je tu presudu, po žalbi države Crne Gore, Viši sud u Podgorici ukinuo i vratio na ponovno suđenje, 16.7.2019, pozivajući se na sporni pravni stav Vrhovnog suda Crne Gore, koji je donijet u međuvremenu.

Dana 28. februara 2018, Đurović je podnio ustavne žalbe sa privremenim mjerama protiv Odluke Skupštine CG o njegovom razriješenju iz Savjeta RTCG i protiv odluke Vijeća Osnovnog suda u Podgorici kojom je ukinuta privremena mjera za vraćanje u Savjet RTCG. Ustavni sud je dana 17.4. i 11.5.2018, obje žalbe odbacio kao preuranjene uz zaključak da treba sačekati sa okončanjem postupaka pred redovnim sudovima (Upravnim i Osnovnim sudom u Podgorici), pa tek nakon toga je moguće da slučaj razmatra Ustavni sud.

Đurović je podnio predstavku Evropskom sudu za ljudska prava 27. jula 2018. u kojoj tvrdi da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje, slobodu izražavanja, djelotvorni pravni lijek i zabranu diskriminacije. Tvrdi se i da je Vijeće Osnovnog suda u Podgorici, koje je ukinulo privremenu mjeru koju je usvojio sudija Radovan Vlaović i naložio Skupštini da Đurovića vrati na funkciju člana Savjeta, u ovom slučaju prekršilo i pravo na pravično suđenje i zabranu diskriminacije.

Pravno zastupanje Gorana Đurovića u ovim postupcima obezbjeđuje Akcija za ljudska prava u saradnji sa Media Law Defence Initiative iz Londona. Advokat Gorana Đurovića je Dalibor Tomović.