Juče je Skupština, pored Zakona o Ustavnom sudu, usvojila i zakone koji uređuju sudstvo i državno tužilaštvo.
Za razliku od novog Zakona o Ustavnom sudu, koji je sasvim solidan i bolji od važećeg, Zakon o sudovima, Zakon o Sudskom savjetu i pravima i dužnostima sudija i Zakon o državnom tužilaštvu su razočaravajući. Ovi zakoni su morali biti precizniji i obuhvatniji, kao što su to zakoni nekih susjednih država iz iste oblasti, i više zasnovani na preporukama koje je ponudila Venecijanska komisija. Juče nije prihvaćen ni jedan predlog amandmana kojima su poslanici predložili unapređenja predloga ovih zakona za koje se zalagala i HRA.
Javna rasprava o ovim važnim zakonima je bila nedovoljna, poslanici nisu pokazali interesovanje da obezbijede depolitizaciju članstva Sudskog i Tužilačkog savjeta i njihovo objektivno postupanje, a nije nam poznato ni da su se same sudije usprotivile rješenjima koja ugrožavaju njihovu nezavisnost, kao što je ono koje i dalje omogućava sudijama višeg suda da kontrolišu sudije nižeg suda mimo postupka po pravnim ljekovima i redovnog ocjenjivanja ili ono da se intervju sudija koje napreduju ocjenjuje bodovima od 0 do 20, a da pri tom nije propisano ni što se to ocjenjuje.
Iako Zakon o Sudskom savjetu i pravima i dužnostima sudija i Zakon o državnom tužilaštvu sami po sebi neće spriječiti proizvoljno kadriranje u pravosuđu, Sudski savjet i Tužilački savjet bi mogli da pokažu znatno veću odgovornost nego do sada i postaraju se da usvajanjem odgovarajućih podzakonskih akata i detaljnim obrazloženjima svojih odluka javnost ubijede u njihov objektivan i nepristrasan rad.
