Akcija za ljudska prava (HRA) smatra da izmjene i dopune Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore koje se nalaze na dnevnom redu Parlamenta nijesu u potpunosti odgovorile na Pariske principe Ujedinjenih nacija kojima su propisani minimalni standardi koje treba da ispuni institucija za zaštitu ljudskih prava, kao ni na preporuke UN komiteta za zaštitu ljudskih prava.

HRA je Predlagaču podnijela ukupno 16 obrazloženih predloga amandmana, utemeljenih i u uporednoj praksi i međunarodnim preporukama, kojima bi se unaprijedila nezavisnost i efikasnost Zaštitnika i ojačala njegova funkcija. Samo jedan od ovih amandmana djelimično je prihvaćen u raspravi pred Odborom za ljudska prava.

HRA je uputila predlog da se zakonom definiše da Zaštitnik ima najmanje četiri zamjenika specijalizovana za određene oblasti, od čega bi jedan bio zadužen za zaštitu dječijih prava, što je i preporuka Komiteta UN-a za prava djeteta, što nažalost nije uvaženo, već ostaje da se to uredi podzakonskim aktima.

Predložili smo da, po uzoru na zemlje regiona i Evropske unije, u sastav preventivnog mehanizma za zaštitu lica lišenih slobode od mučenja uđu i predstavnici nevladinih organizacija koje imaju dugogodišnje iskustvo u ovoj oblasti, što nije prihvaćeno, a što je u skladu sa Pariskim principima.

Imajući u vidu ograničene domete Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i veliki broj građana koji ne mogu da plate pravnog zastupnika, zagovarali smo da se Zaštitniku da ovlašćenje da pokrene sudski postupak ili da interveniše u toku postupka koji se vodi, što nije prihvaćeno. Ovakvo ovlašćenje je u skladu sa Pariskim principima UN-a i poznaju ga zakoni Slovenije i BiH.

HRA je podnijela predlog da, po uzoru na Državnu revizorsku instituciju, Zaštitnik ima obavezu da podnese krivičnu prijavu ako dođe do saznanja o kršenju ljudskih prava koje ukazuju na izvršenje krivičnog djela, što takođe nije prihvaćeno.

Nije prihvaćeno ni propisivanje roka u kome bi državni organi morali da odgovore na zahtjeve Zaštitnika, odnosno da podnesu izvještaj o postupanju po njegovim preporukama.

Postojeća zakonska rješenja su čak unazađena predloženim izmjenama, pa tako npr. sadržinu službene legitimacije Zaštitnika i njegovog zamjenika više neće utvrđivati sam Zaštitnik, već izvršna vlast, koja na taj način i simbolično nipodaštava nezavisnost Zaštitnika od izvršne vlasti, koji nije njen organ, već upravo treba da je kontroliše.

HRA podsjeća da je izmjenama Ustava u cilju obezbjeđenja nezavisnosti institucije trebalo propisati da se i Zaštitnik, poput Vrhovnog državnog tužioca, bira dvotrećinskom većinom, pa da se tako i opozicija uključi u izbor ovog organa koji bi trebalo da ključno doprinosi zaštiti ljudskih prava u državi.