Pismo za predsjednika SNP Srđana Milića

19/10/2009 Predavanje na temu “Demokratija i ljudska prava”
19/10/2009
Protestno pismo 10 NVO predsjednicima države, Skupštine i Vlade zbog propusta da se blagovremeno izabere zaštitnik ljudskih prava i sloboda
22/10/2009

Pismo za predsjednika SNP Srđana Milića

Poštovani gospodine Miliću,
obraćam Vam se povodom Vaše izjave na sjednici Nacionalnog savjeta za evropske integracije 19. 09. 2009, kojom ste javnost upoznali da se ne slažete sa ocjenama iz Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2009. godinu o političkom uticaju na pravosuđe. Zamolili ste „proizvođače” takve informacije da Vam se neposredno obrate i kažu u kojim su to slučajevima prepoznali takav uticaj.

Akcija za ljudska prava, čiji sam programski direktor, od 2007. godine zalaže se za uspostavljanje snažnih garancija nezavisnosti i profesionalnosti crnogorskog sudstva. Pokušavali smo da u tom smislu blagovremeno utičemo i na uspostavljanje odgovarajućih ustavnih garancija, a kako nismo uspjeli, u cilju da do ustavnih promjena ipak dođe, objavili smo dvije publikacije „Međunarodni standardi ljudskih prava i ustavne garancije u Crnoj Gori” i „Analiza reforme izbora sudija u Crnoj Gori 2007-2008″, koje smo dostavili i Vladi i predstavnicima Socijalističke narodne partije i Delegaciji Evropske komisije u Podgorici.[1] U cilju nastavka rasprave o ovoj, po našem mišljenju ključnoj temi za poštovanje ljudskog prava na nezavisan i nepristrasan sud, pišem i Vama ovo pismo.

Prije nego pređem na stvar i ukažem Vam na slučajeve u kojima mi prepoznajemo sistemski omogućen politički uticaj na pravosuđe, za potrebe sporazumijevanja oko teme rasprave, neophodno je da navedem dio izvještaja Evropske komisije u kome se objašnjava uticaj politike na pravosuđe. Na strani 10 Izvještaja, toj temi je posvećen sljedeći pasus:

“However, there have been no further developments on supplementing the Constitution with implementing provisions in line with European standards covering the judiciary and the prosecution service, where there still is political interference. Serious concerns regarding the independence of judges and prosecutors persist. Scope for political influence exerted on the prosecution exists through the appointment of the Prosecutorial Council by parliament and the parliament’s powers to appoint and dismiss the State prosecutors. The unclear division of responsibility for supervision of the courts between the Ministry of Justice and the Judicial Council, the participation of the Minister of Justice as a member of the Judicial Council and the election and dismissal of the president of the Judicial Council by parliament, constitute further causes for concern regarding the independence of the judiciary.”

Ovaj pasus u mom prevodu glasi:

“Međutim, nije bilo daljeg razvoja u pogledu dopune Ustava odredbama koje bi omogućile implementaciju u skladu sa evropskim standardima o sudstvu i tužilaštvu, gdje još uvijek ima političkog uticaja. Ozbiljna zabrinutost u pogledu nezavisnosti sudija i tužilaca još uvijek postoji. Prostor za politički uticaj na tužilaštvo postoji kroz izbor Tuzilačkog savjeta od strane Skupštine i nadležnosti Skupštine da bira i razrješava državne tužioce. Nejasna podjela nadležnosti u pogledu nadzora nad sudovima između Ministarstva pravde i Sudskog savjeta, članstvo ministra pravde u Sudskom savjetu i izbor i razrješenje predsjednika Sudskog savjeta od strane Skupštine, predstavljaju dalje razloge za zabrinutost u pogledu nezavisnosti sudstva.”

Na kraju poglavlja o sudstvu, navedena je ocjena koju Akcija za ljudska prava u potpunosti podržava i kojoj se iskreno nadamo:

“Further efforts are required for the consolidation of the independence, accountability, integrity and efficiency of the judicial system.”

U prevodu:

“Potrebni su dalji napori za konsolidovanje nezavisnosti, odgovornosti, integriteta i efikasnosti pravosudnog sistema.”

Daleko prije ovogodišnjeg izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore, u decembru 2007. godine, Venecijanska komisija Savjeta Evrope kritikovala je Ustav Crne Gore posebno u pogledu uređenja:

1. izbora predsjednika Vrhovnog suda i Sudskog savjeta;

2. izbora Tužilačkog savjeta;

3. izbora Vrhovnog državnog tužioca i državnih tužilaca;

4. izbora predsjednika i članova Ustavnog suda Crne Gore,

suštinski jedinstvenom ocjenom da politički način izbora osoba na ovim funkcijama ne obezbjeđuje izbor po kriterijumima nezavisnosti i stručnosti, nego političke podobnosti.

Navedene primjedbe Venecijanske komisije možete pročitati na našem jeziku u knjizi Akcije za ljudska prava “Međunarodni standardi ljudskih prava i ustavne garancije u Crnoj Gori”, koju Vam ovom prilikom dostavljamo.

Koristim priliku da Vas upoznam i sa osnovnim zaključcima “Analize reforme izbora sudija u Crnoj Gori 2007-2008” Akcije za ljudska prava, koji u odnosu na nalaze Venecijanske komisije idu i korak dalje:

1. sastav i način izbora članova Sudskog savjeta nisu obezbijedili da ovo tijelo bude nezavisno i nepristrasno, kako je Ustavom predviđeno, već je obezbijeđen prostor za politički uticaj u vidu:

– ministra pravde kao člana Savjeta;

– politički izabranog predsjednika Sudskog savjeta;

– dva poslanika kao članova Savjeta;

– dva pravnika, koja postavlja predsjednik države, a u odnosu na koje ne postoji bilo kakva zabrana bavljenja politikom, odnosno prethodnog političkog rada.

Ovaj zaključak zasnovan je na preporukama Savjeta Evrope da:

– “organ koji donosi odluku o izboru i karijeri sudija treba da bude nezavisan od Vlade i cjelokupne izvršne i zakonodavne vlasti”[2],

– “ovaj organ treba da bude depolitizovano, stručno tijelo”[3],

– “članove Savjeta van reda sudija trebalo bi da bira Skupština iz reda lica sa odgovarajućom pravnom kvalifikacijom, vodeći pri tom računa o mogućim konfliktima interesa”.[4]

2. Kriterijumi za izbor, napredovanje, disciplinsku odgovornost i razrješenje sudija nijesu dovršeni, zbog toga što za njihovo ocjenjivanje nijesu propisani odgovarajući parametri, a to dalje omogućava neujednačeno i proizvoljno odlučivanje o izboru i napredovanju sudija.

Sudiju je moguće razrješiti zbog “nesavjesnog” i “nestručnog rada”, pri čemu ovi razlozi ni do danas, na žalost, nijesu precizirani. Ovakva situacija omogućava, na primjer, pokretanje inicijative za razrješenje sudije zbog tehničke greške u jednom predmetu (slučaj sudije Lazara Akovića), što može, u najmanju ruku, omogućiti masovne zahtijeve za razrješenje sudija koje na bilo koji način pogriješe u bar jednom predmetu! Ovakvu situaciju u pogledu razloga za razrješenje sudija takođe smatramo neprimjerenim prostorom za pritisak na sudije i ugrožavanje njihove nezavisnosti.

Problem neophodnosti dorade kriterijuma, preciziranja disciplinske odgovornosti i razloga za razrješenje sudija detaljno je predstavljen u knjizi “Analiza reforme izbora sudija u Crnoj Gori 2007-2008”, koju Vam dostavljamo u prilogu.

3. Do današnjeg dana, Sudski savjet Akciji za ljudska prava nije omogućio uvid u njihove odluke i obrazloženje tih odluka, da bismo na neposrednim primjerima mogli da analiziramo na koji način su primjenjivani postojeći kriterijumi u praksi. Odluke koje smo obezbijedili na drugi način, pokazale su da su pojedine sudije izabrane za napredovanje iako su imale isto ili i manje bodova od drugih sudija, pri čemu razlozi za takav postupak u obrazloženju nisu navedeni. Ovakva situacija u praksi doprinosi načelnom nalazu da postojeće stanje definicija kriterijuma i razloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti i razrješenja sudija dozvoljava širok prostor za proizvoljno postupanje Sudskog savjeta.

Što se tiče Državnog tužilaštva, smatramo da suštinski isti problem sa nepostojanjem parametara za ocjenjivanje kriterijuma postoji i u odnosu na izbor tužilaca. Izbor Vrhovnog državnog tužioca i drugih tužilaca od strane Skupštine, prostom većinom, takođe predstavlja primjer neprimjerenog političkog uticaja na izbor tužilaca, što je u svom Mišljenju o Ustavu Crne Gore istakla i Venecijanska komisija.

Na kraju, zaista ne mogu da tvrdim da su sljedeće odluke državnog tužioca rezultat političkog uticaja ili ne, ali postoje razumni razlozi da se u to sumnja, u opštem društvenom interesu, jer su takve odluke već dovele do kršenja ljudskih prava:

  • da istraga za ratni zločin deportacije izbjeglica bude inicirana kasno i u najmanju ruku traljavo, uprkos brojnim dostavljenim pisanim i drugim dokazima od strane žrtava;
  • da nema samostalno inicirane istrage o ratnim zločinima izvršenim na teritoriji Dubrovnika od 1. oktobra 1991. do kraja opsade 1992. godine;
  • da nema samostalno inicirane istrage o navodima Žena Srebrenice o učešću crnogorskih ratnika u kolektivnim silovanjima i drugim mučenjima civila u Foči;
  • da još uvijek nema istrage navoda o mučenju Ibrahima Čikića i drugih pripadnika grupe SDA iz 1994. godine;
  • da nema istrage ni odgovora na prijave zlostavljanja optuženih i u međuvremenu osuđenih za akciju “Orlov let”,
  • da nema rezultata u otkrivanju nalogodavaca i saizvršilaca ubistva Duška Jovanovića;
  • da nema rezultata u istrazi ubistva Srđana Vojičića i napada na književnika Jevrema Brkovića;
  • da nije bilo djelotvornije istrage napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića, Tufika Softića, Mladena Stojovića, Mihaila Jovovića;
  • da nije bilo ozbiljnog krivičnog gonjenja odgovornih za prebijanje zatvorenika u pritvorskoj jedinici zatvora Spuž 1. septembra 2005. godine;
  • da nije bilo provjere je li službenik policije prijetio smrću istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Zekoviću;
  • da ni do danas nije saslušan “javni svjedok” Ratko Knežević;
  • da se ne interesuje za bezbjednost svjedoka ratnog zločina deportacije koji je preživio devet različitih napada na svoj život ili imovinu i treba da svjedoči na predstojećem suđenju kao svjedok istog tog tužilaštva, a da se, u rekordnom roku, zainteresuje za navode otvorenog kritičara vlasti profesora Milana Popovića, itd.

Vjerujem da biste mogli značajno doprinijeti unapređenju garancija nezavisnosti pravosuđa i poštovanja ljudskih prava u Crnoj Gori, a tako i bržoj integraciji države u Evropsku uniju, ako biste i Vi javno zahtijevali odgovore na naprijed navedena pitanja.

S poštovanjem,

Tea Gorjanc Prelević,

urednica programa Akcije za ljudska prava

 


[1] Publikacije su dostupne i na internet stranici HRA http://www.hraction.org/.

[2] Načelo I.2.c, Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope br. R (94) 12 o nezavisnosti, efikasnosti i ulozi sudija, tač. 1.3, Evropska povelja o zakonima za sudije.

[3] Tač. 31, Imenovanje sudija, Venecijanska komisija, Potkomisija za pravosuđe, Venecija, 14. mart 2007. (dokument dostavljen učesnicima okruglog stola o Nacrtu Ustava, Skupština RCG, 26. april 2007.)

[4] Ibidem, tač. 28.