Akcija za ljudska prava (HRA) upozorava Skupštinu Crne Gore da ne glasa za Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu kapitala zbog njegovih spornih članova 92a i 93b koji omogućavaju nesrazmjerno ograničenje slobode izražavanja u pogledu prava na pristup informacijama.

HRA ponovo izražava zabrinutost zbog prakse Vlade, odnosno poslanika vladajuće većine, da bez javne rasprave dostavljaju na usvajanje predloge zakona koji ograničavaju ljudska prava. Ovakva praksa upućuje na potrebu za uvođenjem preventivne kontrole ustavnosti zakona od strane Ustavnog suda, tj. kontrolu ustavnosti na zahtjev određenog broja poslanika prije nego što zakoni stupe na snagu.

Spornim članovima 92a i 93b Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu kapitala – članovima koji, iako različito naslovljeni, sadrže doslovno identičan tekst, zabranjuje se „objavljivanje materijalnih informacija i drugih podataka u medijima i na javnim skupovima, ako bi njihovo objavljivanje moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti“. Pod „materijalnim informacijama“ smatraju se sve informacije od “strateškog značaja koje mogu imati uticaj na kretanje cijene javnog duga na domaćem i međunarodnom tržištu kapitala“. Zabrana objavljivanja važi od trenutka pripreme emisije do zvaničnog saopštenja Ministarstva finansija o njenom zaključenju.

Ovakva formulacija otvara preširok prostor za zabranu objavljivanja i pristup informacijama, primjera radi, o visini javnog duga, mogućim ekonomskim rizicima, sumnjivim investicijama, fiskalnoj nestabilnosti, političkoj nesigurnosti, odnosno svemu što je neophodno za stvaranje realne slike o stanju u državi. Time se direktno ograničavaju sloboda izražavanja, pravo na informacije i javni nadzor nad radom vlasti. Dodatno, u pogledu trajanja zabrane, javnost ne može znati kada počinje proces emisije dužničkih državnih hartija od vrijednosti – jer se i to često proglašava tajnom.

Riječ je, dakle, o nesrazmjernom ograničenju slobode izražavanja, kojim se tržišni interesi države stavljaju iznad prava javnosti – uključujući i potencijalne strane investitore u državne dužničke hartije od vrijednosti – da budu informisani o njenom finansijskom poslovanju. Takvo ograničenje nije neophodno u demokratskom društvu i samim tim nije usklađeno sa članom 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao ni sa Ustavom Crne Gore. Povrh toga, ono će svakako djelovati odvraćajuće na strane investitore jer Crnu Goru predstavlja kao netransparentnu državu.

Iako Ustav Crne Gore (čl. 51, st. 2) predviđa mogućnost ograničavanja pristupa informacijama koje se nalaze u posjedu državnih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja, kada je to u interesu vođenja monetarne i ekonomske politike, Konvencija Savjeta Evrope o pristupu zvaničnim dokumentima (čl. 3) propisuje da se takvo ograničenje mora podvrgnuti testu neophodnosti u demokratskom društvu. Predlog zakona ne predviđa primjenu tog testa, čime je u suprotnosti ne samo s odredbama Konvencije, već i sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama (čl. 16), koji zahtijeva procjenu štetnosti od objavljivanja u odnosu na interes javnosti.

Civilno društvo i mediji godinama upozoravaju na posljedice usvajanja predloga zakona koji su suprotni Ustavu i međunarodnim obavezama Crne Gore. Iako je od stupanja na dužnost, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović odbijanjem da potpiše usvojene zakone pokušavao da spriječi i moguće neustavna rješenja, samo to ovlašćenje predsjednika države nije djelotvoran mehanizam kontrole ustavnosti. U praksi se pokazalo da se gotovo svi vraćeni zakoni usvajaju u identičnom tekstu.

HRA predlaže da se u perspektivi razmotri uvođenje nadležnosti Ustavnog suda za preventivnu kontrolu ustavnosti zakona koja postoji u nekim evropskim zemljama (npr. u Francuskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Srbiji, Rumuniji). Time bi mogle da se spriječe negativne posljedice neustavnih zakonskih rješenja i djelotvorno zaštite osnovna prava građana i temeljne ustavne vrijednosti.