Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima – koji je Vlada usvojila 16. 12. 2025. – predloženo je da u slučaju postojanja „bezbjednosnih smetnji” na strani policijskog službenika, koje utvrđuje uzak krug ljudi po izboru ministra unutrašnjih poslova, policijski službenik momentalno dobija otkaz, bez sprovođenja disciplinskog postupka. Otkaz se automatski odnosi i na sve službenike protiv kojih je disciplinski postupak po ovom osnovu već u toku. Na ovaj način se grubo ugrožava ljudsko pravo na rad i na pravičnost postupka i dozvoljava se uskom političkom krugu da nekontrolisano i arbitrerno dijeli otkaze na osnovu neprovjerenih informacija. Time se omogućava i da se partijska čistka policije maskira kao zakonit „veting”, koji inače podrazumijeva vanrednu proceduru, koju sprovode posebne komisije stručnjaka priznatog integriteta, i koji se ni u kom slučaju ne smije izložiti riziku političke samovolje kakvu Predlog zakona dozvoljava.

Predlog nije usklađen sa pravom EU i međunarodnim konvencijama, nije prošao javnu raspravu, niti je u njegovom obrazloženju navedeno da je dobio saglasnost Evropske komisije, što je posebno problematično u kontekstu pristupanja Crne Gore EU. Ovakva rješenja jasno pretvaraju Policiju u instrument političke lojalnosti, ugrožavajući profesionalnost i depolitizaciju ove institucije i samim tim i povjerenje građana.

U nastavku detaljnije navodimo posebno sporne tačke u Predlogu zakona.

• Komisija za bezbjednosne smetnje, koju obrazuje ministar unutrašnjih poslova (čl. 6 Predloga), dobija veoma široko i nekontrolisano ovlašćenje da odlučuje o prijemu, obrazovanju i napredovanju u Upravi policije, kao i o prestanku radnog odnosa policijskim službenicima po sili zakona (čl. 24), a bez jasno definisanih i provjerljivih kriterijuma. Time se odlučivanje o egzistencijalnom pravu na rad prepušta tijelu koje nije nezavisno, već neposredno podređeno ministru kao eksponentu jedne političke partije.

• Predlog zakona radikalno mijenja dosadašnji sistem bezbjednosnih provjera tako što pomenuta Komisija može utvrditi postojanje bezbjednosnih smetnji i bez mišljenja Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), ako joj ANB ne dostavi mišljenje u predviđenom roku (čl. 6 i 20). Na taj način se napušta ranije zakonsko rješenje, prema kojem je izostanak mišljenja ANB-a značio pretpostavku da bezbjednosne smetnje ne postoje. Ovim se uklanja i minimalni institucionalni korektiv u postupku odlučivanja o “bezbjednosnim smetnjama” koji bi došao od ANB, kao nadležnog organa za pitanja bezbjednosti.

• Posebno je problematično što se kandidat za posao u policiji ili policijski službenik o navodnom postojanju bezbjednosnih smetnji samo formalno obavještavaju, bez prava da budu upoznati sa razlozima, činjenicama ili dokazima na osnovu kojih je takva ocjena donesena. Time se onemogućava i djelotvorna sudska ili upravna kontrola odluke, jer je pravo na pravni lijek svedeno na puku formalnost. U praksi, ovakvo rješenje omogućava trajno isključenje pojedinaca iz Uprave policije na osnovu tajnih, neprovjerljivih i potencijalno politički motivisanih procjena.

• Predlog zakona napušta koncept disciplinske odgovornosti kao osnovnog mehanizma utvrđivanja individualne krivice i profesionalne odgovornosti (čl. 22) koji je bez izuzetka propisan Zakonom o državnim službenicima, i to pod izgovorom efikasnosti. Predlagač tvrdi da je novi model efikasniji jer prestanak radnog odnosa po sili zakona dolazi odmah (čl. 24), bez dugotrajnih disciplinskih postupaka, a da je „ishod isti” kao kod sadašnjeg sistema. Ova tvrdnja je problematična, jer se zasniva na pretpostavci da su bezbjednosne smetnje nedvosmisleno i objektivno utvrđene, što dosadašnja praksa demantuje. “Prijeki sud” pod kontrolom ministra, ne može nadomjestiti pravičan postupak, u kojem postoji pravo na odbranu, a koje u državi vladavine prava, a ne partijske diktature, mora da bude dostupno svakome kome je ugroženo pravo na rad i lična i profesionalna reputacija.

• Uvodi se i retroaktivna primjena propisa (čl. 26). Pozivanje Vlade na „javni interes”, kako bi izbjegla ustavnu zabranu povratnog dejstva propisa (čl. 147 Ustava), ne može opravdati retroaktivnu primjenu strožih posljedica koje automatski dovode do prestanka radnog odnosa, posebno kada se zasnivaju na tajnim i neprovjerljivim procjenama bezbjednosnih smetnji, bez prava na obrazloženu odluku i djelotvoran pravni lijek. Takvo pogoršanje pravnog položaja zaposlenih dodatno narušava pravnu sigurnost i pravičan postupak.

• Institut bezbjednosnih smetnji uspostavlja se kao trajan i sveobuhvatan mehanizam selekcije, koji se ne odnosi samo na aktivne policijske službenike, već i na kandidate za prijem pripravnika, korisnike stručnog osposobljavanja u Policiji, kandidate za osnovno i visoko policijsko obrazovanje, što omogućava stalnu provjeru „podobnosti” kadra kako prilikom ulaska u sistem, tako i tokom cijele karijere. Time se stvara institucionalni okvir za političku i ideološku filtraciju kadrova, nespojivu sa principima profesionalne, depolitizovane i demokratski kontrolisane policijske službe.

Pozivamo Vladu Crne Gore i poslanike Skupštine da hitno povuku iz procedure Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, da obezbijede jasno propisane, precizne i provjerljive kriterijume za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji sa odgovarajućim procesnim garancijama u disciplinskom postupku, kao što su pravo na upoznavanje sa optužbom i pravo da se na nju odgovori, tj. pravo na odbranu.

Bezbjednost države se ne može graditi na snižavanju dostignutog nivoa ljudskih prava u vidu ukidanja procesnih garancija, niti na političkoj selekciji kadrova, već na temelju vladavine prava koja podrazumijeva izgradnju profesionalnih institucija.