Nevladine organizacije i građanski aktivisti ukazuju da je današnjim “osveštenjem” spomenika Pavlu Đurišiću, postavljenom u selu Gornje Zaostro kod Berana, na privatnom imanju, zgažen institucionalni poredak u državi Crnoj Gori. Ruku blagoslova ovom etičkom posrnuću pružila je Srpska pravoslavna crkva (SPC), kroz liturgiju mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija, demonstrirajući time svoju moć nad institucijama i formalnim donosiocima odluka.

Ovaj čin nije samo pokušaj prepravljanja istorijskih činjenica, već direktan udar na antifašističke temelje savremene Crne Gore i pokušaj normalizacije ideologija koje su ostavile krvav trag kroz istoriju regiona. Pavle Đurišić nije nikakav “junak”, već neslavni komandant odgovoran za masovne zločine nad civilnim stanovništvom, u prvom redu muslimanima na prostoru Bijelog Polja, Pljevalja, Foče i Čajniča.

Posebno zabrinjava što SPC nastavlja da bude otvoreni promoter ekstremne desnice. Izjava mitropolita Metodija da će “spomenik staviti u crkvu” ako bude uklonjen, ne predstavlja samo provokaciju, već otvorenu zloupotrebu vjerske platforme za uskopolitičke i ideološke ciljeve. Time se ova crkva, i ne po prvi put, svrstava na stranu mračnih sila istorije, umjesto na stranu morala i elementarnog ljudskog dostojanstva.

Simbolika ovog događaja je zastrašujuća – spomenik bez dozvole, ikonografija četničkog pokreta, ljudi u uniformama i majicama koje veličaju kolaboraciju sa fašizmom. Sve to, pod blagoslovom sveštenstva, uz pasivnost institucija i tišinu odgovornih.

Postavljanjem spomenika ratnom zločincu na privatnom posjedu ne briše se njegova javna poruka. Štaviše, ona se pojačava. Kada institucije ćute, kada lokalna uprava pregovara s poklonicima fašizma umjesto da reaguje u skladu sa zakonom, šalje se jasna poruka: ekstremizam i četništvo su poželjni danas, a nije antifašizam. Takođe se po ko zna koji put pokazuje da u Crnoj Gori svi nisu jednaki pred zakonom i da se institucije povlače pred prijetnjama silnika.

Izražavamo protest zato što su institucije dozvolile cijelodnevni četnički pir, pjevanje i slavlje, u “čast” zločincu. To je poraz pravne države pred ekstremizmom. Ponovo pozivamo nadležne institucije da hitno reaguju – da se spomenik zlu i mržnji trajno ukloni, da se ispita i sankcioniše zloupotreba vjerskog prostora, i da se prekine svaki pokušaj normalizacije ekstremizma kroz kvazi-religiju, mitologiju i pseudopatriotizam. Ovo se posebno odnosi na lokalne vlasti u Beranama, Ministarstvo kulture i medija, Upravu policije i Vrhovno državno tužilaštvo, ali i ostale odgovorne institucije i aktere.

Potpuno smo uvjereni da većina u Crnoj Gori ne podržava rehabilitaciju zločinaca poznatih po masakrima i nikada se nećemo pomiriti sa devijacijama koje promovišu zlodjela i mržnju.

Jer ovo nije samo pitanje prošlosti. Ovo je pitanje budućnosti – i na čijoj strani istorije ćemo mi stajati.

Ivana Vojvodić i Jovan Bojović, Juventas

Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)

Demir Ličina, Udruženje Štrpci – Protiv zaborava

Filip Kuzman, Antifašisti Cetinje

Nevenka Vuksanović, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)

Jovan Ulićević, Spektra

Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)

Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA)

Staša Bastašica, KVIR Montenegro

Ana Dedivanovic, Stana

Milica Kovačević, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)

Maja Raičević, Centar za ženska prava (CŽP)

Jovana Marović, građanska aktivistkinja,

Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja

Danijel Kalezic, građanski aktivista

Dušan Pajović, građanski aktivista