B10.T3 – Završeno suđenje za ubistvo Slavoljuba Šćekića, presuda u septembru
HRA BILTEN 10 – TEMA 3
Pred Apelacionim sudom Crne Gore okončano je suđenje protiv četvorice optuženih za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Presuda bi trebalo da bude donijeta 24. septembra. Krivični postupak protiv okrivljenih traje već skoro 20 godina. U tom postupku je donijeto ukupno osam presuda, tri prvostepene i pet drugostepenih, donijete su i tri odluke Vrhovnog suda po žalbama, kao i jedna odluka Ustavnog suda. Presude su ukidane šest puta. Evropski sud za ljudska prava je dva puta utvrdio kršenje prava optuženog Ljuba Bigovića u pogledu dugotrajnog pritvora i uslova u pritvoru.
Državno tužilaštvo je za četvoricu optuženih za ubistvo, Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Šćekića, zatražilo kazne zatvora od po 30 godina, a tom se zahtjevu pridružila i porodica ubijenog Slavoljuba Šćekića.
S druge strane, optuženi tvrde da nisu krivi, tj. da nisu učestvovali u ubistvu policijskog inspektora. Njihov branilac insistira na tome da ne postoji nijedan validan dokaz protiv njih, i pogotovo da jedan od glavnih dokaza, iskaz zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića – Bohuma, nije vjerodostojan.
“Čovjek koji je 14 puta pravosnažno osuđen, tri puta za silovanje, četiri puta za prevare… Čovjek koji se u niz predmeta u Crnoj Gori nudio da bude zaštićeni svjedok i da nam sve ovdje riješi, a za šta je, naravno, dobijao benefite od ove države”, ukazao je advokat Dragoljub Đukanović nakon suđenja.
Podsjetimo, Slavoljub Šćekić je ubijen ispred porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi 30. avgusta 2005. godine kada je ubica u njega pucao iz automatskog oružja.
Optužnica protiv optuženih Borete, Bigovića, Vujadinovića, Šćekića podignuta je godinu dana nakon zločina, a prva presuda je donijeta 2009. godine. Osuđujuću presudu je donijelo vijeće sudija kojim je predsjedavao sudija Višeg suda u Podgorici Lazar Aković.
Vijeće Apelacionog suda je, na čelu sa sudijom Milivojem Katnićem, godinu dana kasnije ukinulo tu presudu, jer, kako je navedeno, dokazi iz prvostepene presude nijesu bili dovoljni za zaključak da je Šćekića lišilo života zločinačko udruženje na organizovan način, i doveli su posebno u pitanje valjanost iskaza svjedoka Žarka RadulovićaU ponovljenom postupku sutkinja Višeg suda Slavka Vukčević 2011. godine donijela je osuđujuću presudu izrekavši svim optuženima kaznu zatvora u trajanju od 30 godina.
Ipak, 2012. godine je vijeće Apelacionog suda, ponovo na čelu sa Katnićem, oborilo tu presudu Višeg suda u dijelu koji se odnosio na izrečene kazne zatvora.
Treća sutkinja Višeg suda u Podgorici koja je predsjedavala sudskim vijećem u tom predmetu, Biljana Uskoković, iste godine je donijela treću osuđujuću presudu. Utvrđeno je da su Boreta i Bigović podstakli Šćekića i Vujadinovića da iz koristoljublja ubiju policijskog inspektora. To su učinili jer im je inspektor Šćekić bio na tragu dok je istraživao pokušaj iznude i seriju bombaških napada na gradilište hotela Splendid. Neposredni izvršilac ubistva je, prema optužnici, bio Milan Šćekić.
Ipak, ispostaviće se da je postupak bio daleko od kraja. Apelacioni sud je 2013. godine potvrdio presudu Višeg suda. Međutim, u postupku po žalbi, Vrhovni sud 2014. godine ukida osuđujuću presudu Apelacionog suda i vraća je na ponovni postupak i odlučivanje. Apelacioni sud 2015. godine donosi odluku kojom potvrđuje 30-godišnje zatvorske kazne za četvoricu okrivljenih. Krajem oktobra 2015. godine, Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio tu presudu.
Međutim, Ustavni sud Crne Gore je zatim, 2019. godine, usvojio žalbu odbrane. Utvrđeno je da je došlo do povrede prava na pravično suđenje optuženih u odnosu na pribavljanje i kvalitet dokaza zaštićenog svjedoka i prava na odbranu. Dodatno je ukazano na mogućnost prekoračenja optužbe u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, jer je prvostepeni sud, suprotno činjeničnom opisu iz optužnice, izostavio navode o izvršenju krivičnog djela podstrekavanje na ubistvo tokom privremenog izlaska iz pritvora i utvrdio da je djelo počinjeno ranije, prije lišenja slobode. Takva promjena nije bila obuhvaćena optužnicom, pa je sud odlučivao o činjenicama koje nijesu bile predmet optužnog akta, a odbrana optuženog nije imala mogućnost da se za njih pripremi, čime je povrijeđeno pravo na odbranu.
Zato je u decembru 2019. godine, Vrhovni sud ukinuo presudu Apelacionog suda od 20. februara 2015. godine i slučaj vratio na ponovno odlučivanje. Taj sud je nakon dvije godine, 5. septembra 2022, ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici od 19. oktobra 2012. godine i predmet ponovo vratio na novo suđenje.
„Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje“, saopštili su tada iz Apelacionog suda.
No, Viši sud u Podgorici, i pored stava kolega iz drugostepenog organa, saopštava da nije nadležan za dalji postupak, pa je postupak ipak ponovo počeo pred Apelacionim sudom.
Ovaj predmet su pratile brojne kontroverze. Od presuda koje su imale greške tehničke i materijalne prirode, do toga da je i sud u Strazburu potvrdio nezakonito postupanje prema jednom optuženom.
Na primjer, još 24. aprila 2012. godine, u Višem sudu je sačinjena službena zabilješka da u predmetu nema kompakt diska na kojem je bilo snimljeno saslušanje zaštićenog svjedoka. Tri godine nakon toga (2015), iz Vrhovnog suda su Vijestima, ipak, potvrdili da imaju disk sa iskazom svjedoka, ali nisu potvrdili da li je u pitanju original.
O pravima optuženog Ljuba Bigovića odlučivao je dva puta i Evropski sud za ljudska prava koji je 2019. godine presudio protiv Crne Gore po njegovoj predstavci. Po prvoj Bigovićevoj predstavci, Evropski sud je 2019. godine utvrdio povredu prava na zabranu torture (čl. 3), zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, i povredu prava na slobodu i sigurnost (čl. 5) zbog nedovoljno opravdanih razloga za dužinu pritvora u kome je proveo 5 godina i 5 mjeseci. Na ime naknade nematerijalne štete tada mu je dosuđeno 7.500 €. U drugoj predstavci, Bigović je 2020. godine iznio žalbene navode u vezi člana 3 (zabrana mučenja), 5 (pravo na slobodu i sigurnost), 6 (pravo na pravično suđenje), 8 (pravo na poštovanje porodičnog života) i člana 13 (pravo na djelotvorni pravni lijek) Konvencije. Slučaj je označen kao hitan i riješen je prijateljskim poravnanjem. Bigović se tada odrekao daljih pritužbi protiv Crne Gore u vezi sa žalbenim navodima, pod uslovom da mu Vlada Crne Gore isplati 1.800 € na ime nematerijalne štete i 500 € na ime troškova postupka. Osim toga, predviđena je i obaveza hitnog premještaja Bigovića iz ćelije gdje je u tom trenutku boravio u ćeliju s uslovima koji odgovaraju onima nakon avgusta 2009. godine.
Bigović i drugi optuženi u ovom predmetu još uvijek se nalaze u pritvoru.
Crnogorski