Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić drsko je optužio mene i Akciju za ljudska prava “da za potrebe određenih grantova urušavamo institucije”, jer zahtijevamo suspenziju policajaca optuženih za torturu! U odgovoru na ovu optužbu, iznijetu sinoć u emisiji “Načisto” Petra Komnenića, na TV Vijesti, želim da ukažem na sledeće:
1. Ministar nema pravo da policijskim inspektorima optuženim za teško krivično djelo Iznudjivanje iskaza primjenom teškog nasilja više od 8 mjeseci omogućava da primjenjuju policijska ovlašćenja. Ministar je lično bio dužan da ih suspenduje čim je obaviješten da su optuženi. Upornim nezakonitim postupanjem ministar je teško kompromitovao sebe ali i policiju, Vladu i političku partiju URA, koji se navodno svi zalažu za vladavinu prava.
2. To što je optuženima za torturu omogućio da “riješe monstruozno ubistvo” samo je dovelo u pitanje zakonitost “rješavanja” tog ubistva. To nije za pohvalu već za istragu.
3. Veoma zabrinjavaju ponovljene tvrdnje ministra da nema dovoljno inspektora “za koje vjerujemo da su apsolutno čisti”, i da su “manje opasni oni koji prekoračuju ovlašćenja od onih koji su involvirani od kriminalnih struktura”. Crna Gora ima 1138 policijskih inspektora (podatak iz jula 2021). Ako među njima nema ni četvorice u koje ministar ne sumnja, da zamijene optužene, onda ili nešto nije u redu sa ministrom ili u državi treba proglasiti vanredno stanje. Drugo, posle fotografija i prepiske koju je objavio Libertas, niko više ne može pouzdano da zna da inspektori koji muče nisu povezani sa organizovanim kriminalom. Ministar sugeriše da bi više građana policajcima oprostilo da ih tuku i tjeraju da priznaju što nijesu učinili, nego da trguju drogom?! Umjesto da sve “prljave” policajce tretira jednako, u skladu sa zakonom, ministar je nekima unaprijed oprostio i time se diskvalifikovao za obavljanje javne funkcije u pravnoj državi.
4. Nijedan grant ne obavezuje ni mene ni Akciju za ljudska prava da vršimo pritisak na ministre da postupaju zakonito. Pritisak na vlast može samo da vas uvede u rizik i nekomforan položaj, pa zato i nije dovoljno česta pojava u crnogorskom društvu. Međutim, takav pritisak je očigledno neophodan za zaštitu žrtava kršenja ljudskih prava i vladavine prava, mnogi ga doživljavamo kao svoju obavezu, i zato imamo pravo i na međunarodnu zaštitu od vlasti koje pokušavaju da nas zastraše kao ministar Adžić.
5. Kad smo kod grantova, ministra bi, pored plate koju mu plaćaju građani, trebalo da obavezuje i grant SAD za istrage nedoličnog ponašanja policije, koji je primio u avgustu 2022. godine. Ta donacija nije data da bi ministar javno štitio optužene za torturu.
6. Konačno, treba se zapitati, zašto, u stvari, ministar Adžić ne smjenjuje optužene policijske inspektore? Je li možda uplašen i ucjenjen od njih i onih koji su organizovali sistematsko mučenje u policiji? Ko stvarno vrši vlast nad jednim ministrom u Vladi Crne Gore?
