REPRESIJA NAD SLOBODOM IZRAŽAVANJA – Reagovanje HRA na ugrožavanje slobode izražavanja hapšenjem i kažnjavanjem građana zbog isticanja zastava i objava na društvenoj mreži Facebook

Konkurs za podršku projektima OCD u Crnoj Gori
29/01/2020
Evropski sud za ljudska prava – presuda Velikog vijeća o nedovoljnoj preciznosti izbornog zakona na osnovu koga je kažnjena politička stranka – Magyar Kétfarkú Kutya Párt protiv Mađarske (201/17)
01/02/2020

REPRESIJA NAD SLOBODOM IZRAŽAVANJA – Reagovanje HRA na ugrožavanje slobode izražavanja hapšenjem i kažnjavanjem građana zbog isticanja zastava i objava na društvenoj mreži Facebook

Illustration: Brian Stauffer for the Washington Post

Akcija za ljudska prava (HRA) upozorava na učestalu primjenu restriktivnih odredbi Krivičnog zakonika i Zakona o javnom redu i miru u Crnoj Gori protivno standardima slobode izražavanja koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima.

                  I

                Posle troje novinara, koji su u prvim nedjeljama januara lišeni slobode zbog objavljivanja navodno lažnih vijesti, s upitnicima u naslovu, koje su navodno izazvale paniku kod građana, policija je sinoć takođe zbog sumnje da je izvršio krivično djelo Izazivanje panike i nereda uhapsila aktivistu Veska Pejaka iz Nikšića. On je na društvenoj mreži Facebook napisao objavu “Biće rata”, u kojoj je vladajuću stranku i predsjednika države optužio da žele da narod “uvuku u rat”, uz konstataciju da je prethodne večeri kroz grad prošlo vozilo sa istaknutom albanskom zastavom, iako u tom gradu navodno nema nijedne albanske porodice, što je po njegovoj ocjeni imalo za cilj da građane Nikšića uvede u sukobe. Pejak je objavu završio riječima “Hoćete rat? Imaćete ga.” Njemu je nadležni državni tužilac odredio zadržavanje od 72 časa.

HRA je nedavno podnijela obrazloženu inicijativu za ocjenu ustavnosti krivičnog djela Izazivanje panike i nereda iz čl. 398 KZCG, koji je dao osnov za pomenuta lišavanja slobode, jer ono omogućava prekomjerno ograničavanje slobode izražavanja kaznom zatvora do tri godine suprotno evropskim standardima slobode izražavanja koji dozvoljavaju, pod određenim okolnostima, objavljivanje i neistinitih vijesti koje publiku mogu da šokiraju i uzbude. U pogledu zakonitosti, i u posljednjem slučaju su, kao i u prethodnim, posebno sporni dokazi da je objava uopšte izazvala paniku kod građana, jer je to obavezan element krivičnog djela.

                II

               U međuvremenu je i građanin D.F. iz Bijelog Polja kažnjen kaznom od 300€ zato što je 25. januara na haubi svog vozila istakao zastavu druge države, Republike Srbije. Kazna je izrečena u skladu sa čl. 23, st. 1 i 4 Zakona o javnom redu i miru (“Sl. list CG”, 064/11) koji zabranjuje da se na javnom mjestu bez odobrenja ili javnog poziva ističu zastava, grb ili drugi simbol druge države, i za to, za fizičko lice, propisuje kaznu od 100 do 500 eura ili kaznu zatvora do 30 dana.

Građanin D.F. ne bi bio kažnjen da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, koji je usvojen 27.12.2019, istog dana kada i Zakon o slobodi vjeroispovjesti i vjerskim zajednicama, blagovremeno objavljen u Službenom listu i da je stupio na snagu. Tim zakonom je odredba čl. 23 Zakona o javnom redu i miru, na osnovu koje je sugrađanin kažnjen, izmijenjena tako da dozvoli isticanje zastave i simbola „pripadnika manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica“, pa prema tome, isticanje zastave Republike Srbije više neće biti zabranjeno.

Međutim, opšta zabrana isticanja zastava drugih država, čak sa izuzetkom sportskih utakmica i zastava država porijekla nacionalnih manjina, i dalje je protivna evropskom standardu slobode izražavanja.

Evropski sud za ljudska prava je jedine razloge za ograničenje slobode izražavanja kroz isticanje zastava i drugih simbola, vidio u situacijama kada takvo postupanje veliča ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid (Faber protiv Mađarske, 2012) ili kada ono podstrekava na nasilje (Faber, st. 56, Sürek v. Turkey, br. 1, [GC], 1999, st. 62).

Isticanje zastave bilo koje države na svijetu, posebno one s kojom Crna Gora ima diplomatske odnose, samo po sebi ne predstavlja „prijeku društvenu potrebu“ za ograničenje slobode izražavanja u demokratskom društvu, kakvu zahtijeva Evropska konvencija o ljudskim pravima. Na osnovu i važećeg Zakona o javnom redu i miru i njegove izmijenjene verzije koja će stupiti na snagu, isticanje i australijske zastave, na primjer, u znak podrške toj državi, podložno je kažnjavanju, što dovoljno objašnjava apsurdnu situaciju.

                III

               HRA smatra da i slučaj kažnjavanja G.M. iz Nikšića, kaznom od 500€, zbog uvredljivog komentara direktora policije ispod teksta u kome je prenijeta njegova izjava na Facebook stranici, takođe predstavlja nesrazmjerno ograničenje slobode izražavanja, koje je doprinijelo utisku da je na snazi koordinirana represija nad slobodom izražavanja. Iako je uvreda ukinuta kao krivično djelo još 2011. godine, ona je opstala u članu 7 stav 2 Zakona o javnom redu i miru, i to sa kaznom zatvora, koja je za krivično djelo uvrede ukinuta još 2003. godine. Jedan od osnovnih principa slobode izražavanja je da javne ličnosti, a posebno državni funkcioneri i političari, treba da trpe povećan nivo kritike, koji uključuje i vrijeđanje u kontekstu rasprave od javnog interesa. Sankcija za slobodu izražavanja prema međunarodnim standardima mora da bude srazmjerna potrebi za zaštitom časti i ugleda, a kazna u rangu prosječne plate u Crnoj Gori, za objavu na Facebook-u, koji inače vrvi od uvredljivih komentara javnih ličnosti, smatramo da ne odgovara tom standardu.

            Akcija za ljudska prava apeluje na policiju i državne tužioce da se pridržavaju međunarodnih standarda i štite slobodu izražavanja koja je od suštinskog značaja za demokratiju. Građani u demokratskom društvu imaju pravo da na osnovu različitih stavova i informacija iz različitih izvora sagledaju stvarnost i zauzmu stav, bez paternalističke državne cenzure.

         Evropski sud za ljudska prava smatra da svaka mjera kojom se zadire u slobodu okupljanja i izražavanja, osim u slučajevima podstrekavanja na nasilje ili odbacivanja demokratskih načela, šteti demokratiji i često je dovodi i u opasnost, koliko god se određeni pogledi ili riječi činili šokantnim i neprihvatljivim vlastima (Sergej Kuznjecov protiv Rusije, 2008, st. 45).