U neuobičajenom predmetu, Evropski sud za ljudska prava je odlučio da je Grčka prekršila pravo na brak (čl. 12 Konvencije) odlukom da poništi brak ”bivšeg” zeta i svastike, Georgiosa Teodoru i Sofije Cocoru, zato što su bili tazbinski srodnici. Sofija je sestra Georgiosove prve žene P. T, s kojom je bio u braku 30 godina. Atinski okružni sud je 2010. godine, na zahtjev P.T, poništio brak Georgiosa i Sofije na osnovu člana 1357 Grčkog građanskog zakonika, koji zabranjuje brak između osoba povezanih tazbinskim srodstvom do 3. stepena.
Evropski sud za ljudska prava je istakao da gotovo sve države članice Savjeta Evrope ne zabranjuju sklapanje braka između bivših svastika i zetova. Jedino Italija i San Marino poznaju takvu smetnju, ali ona nije apsolutna. U Crnoj Gori ove smetnje nema. Zabranjeno je da brak sklapaju srodnici po tazbini koji su svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka, maćeha i pastorak, iako je brak usljed čijeg sklapanja su oni došli u ove odnose prestao, ali sud iz opravdanih razloga može dozvoliti sklapanje braka i u navedenim slučajevima uz saglasnost organa starateljstva (Porodični zakon, čl. 23).
Evropski sud je u konkretnom slučaju utvrdio da se podnosioci predstavke nisu suočili ni sa kakvim preprekama prije nego što su stupili u brak. Nadležni organi su bili u obavezi da provjere prije izdavanja dozvole za brak da li su ispunjeni zakonski uslovi za sklapanje njihovog braka i nisu pronašli ništa sporno. Punovažnost braka je osporila Georgiosova prva žena P. T. tek poslije godinu i pet mjeseci trajanja braka.
Grčka Vlada je spornu odredbu zakona pokušala da opravda „biološkim procjenama“ zbog nasljednog rizika usljed miješanja gena između bliskih srodnika, i rizikom od zabune u vezi sa vezom i stepenom srodstva i generacije, međutim, Sud je utvrdio da se ti problemi nisu javili u konkretnom slučaju. Naglašeno je da podnosioci predstavke nisu krvni srodnici i da nemaju zajedničku djecu.
Sud je utvrdio i da su podnosioci predstavke preko deset godina uživali u ”pravnom i društvenom priznanju veze koja je proistekla iz njihovog braka i zaštite koja se pružala isključivo bračnim parovima”. Zaključeno je da je, u okolnostima ovog slučaja, poništenje braka podnosilaca predstavke predstavljalo ”nesrazmjerno ograničenje njihovog prava na brak do te mjere da je narušena sama suština tog prava”.
Podnosiocima predstavke je zajedno dosuđeno 10.000,00 eura na ime naknade nematerijalne štete i 4.120,79 eura na ime troškova postupka. Presuda će postati konačna ako u roku od 3 mjeseca ne bude upućena u nadležnost Velikog vijeća.
