Skupština Crne Gore danas odlučuje o razrješenju svog predsjednika zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić uputio je, u svoje i u ime svoje stranke, javno saučešće porodici „generala Ratka Mladića”. Bez ijedne riječi o presudi kojom je osuđen za najteže zločine i bez ijedne riječi o njegovim žrtvama.

Kada se saučešće objavi javno, sa pozicije predsjednika Skupštine i uz titulu „general” za nekoga ko je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, za gotovo četiri godine terora nad civilima Sarajeva i progone nesrpskog stanovništva, to više nije lični gest ili običaj već jasna politička poruka solidarnosti sa zločinom.

U Srebrenici je u julu 1995. ubijeno preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Majke i danas traže kosti svoje djece. U opkoljenom Sarajevu ubijeno je više od deset hiljada ljudi, među njima više od hiljadu djece, na ulicama, u redovima za hljeb i vodu, na pijacama. Hiljade ljudi protjerane su iz svojih domova samo zato što nijesu bili Srbi.

Njihovim porodicama predsjednik Skupštine Crne Gore mora da duguje poštovanje, a ne javnu počast čovjeku osuđenom upravo za te zločine.

Istorija je već vidjela ovakva opravdanja:

• Irski premijer de Valera je 1945. izrazio saučešće povodom Hitlerove smrti i branio se protokolom i učtivošću. To opravdanje ga nije oslobodilo. Njegov gest se i danas pamti kao velika sramota.
• Predsjednik njemačkog Bundestaga Filip Jeninger podnio je 1988. ostavku zbog govora o Kristalnoj noći, koji je shvaćen kao nedovoljno jasno distanciranje od nacističkih zločina.
• Predsjednik Donjeg doma kanadskog parlamenta Entoni Rota podnio je 2023. ostavku jer je u parlamentu odao počast veteranu jedinice Vafen-SS-a. Rekao je kasnije da nije znao ko je taj čovjek. Mandić dobro zna ko je bio Ratko Mladić.
• I najvažnije, primjer iz naše kuće: Skupština Crne Gore je 2021. razriješila ministra pravde Vladimira Leposavića zbog relativizacije genocida u Srebrenici, na prijedlog premijera Krivokapića.

Podsjećamo da je Skupština istog tog dana 2021. usvojila Rezoluciju kojom je najoštrije osudila genocid u Srebrenici i pozvala nadležne institucije da reaguju na javno negiranje postojanja ili umanjenja genocida u Srebrenici.

U Crnoj Gori žive ljudi čiji su roditelji, braća, sestre, rođaci i prijatelji ubijeni kao civilne žrtve Mladićeve vojske. Predsjednik Skupštine je i njihov predsjednik. Smrt osuđenog ne briše zločin, niti umanjuje obavezu institucija da stoje uz žrtve.

Vidjećemo uskoro da li je Skupština spremna da poštuje sopstvenu Rezoluciju i stav koji je Crna Gora zauzela u UN, i da prepozna i poštuje bol žrtava. Ili će „običaj” i fotelje biti važnije.

Pozivamo vas da pogledate video materijal iz jula 1995. godine. Zahvaljujemo SENSE – Centru za tranzicijsku pravdu na ustupanju videa „Srebrenica 1995: Jedna sedmica u julu / One Week in July“.