B12.T5 – Viši sud oslobodio Dragana Kovačevića – sporna formulacija sudije prilikom izricanja presude
HRA BILTEN 12 – TEMA 5
Bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević oslobođen je pred Višim sudom u Podgorici optužbi za stvaranje kriminalne organizacije u cilju protivpravnog zauzimanja zemljišta u zoni morskog dobra.
Osim Kovačevića, optužbi su oslobođeni i njegov sin Danko, bivša šefica tivatskog katastra Ana Lakićević-Grdinić, geometar Veselin Tomašević, notar Dalibor Knežević, kao i Sanja Popović, Aleksandar Boljević i podgorička kompanija „Geo-&Arh“.
Specijalno državno tužilaštvo teretilo ih je za niz krivičnih djela – od stvaranja kriminalne organizacije i zloupotrebe službenog položaja, do utaje poreza, iznude i falsifikovanja isprava.
Prilikom izricanja presude, sudija Zoran Radović je, prema pisanju Pobjede, izjavio da se ona donosi pod tačkom dva člana 373 Zakona o krivičnom postupku, i to: “onda kada nije dokazano da su optuženi izvršili krivično djelo za koje se terete, a ne da nijesu izvršili krivično djelo”. Dodao je i da je to pojašnjenje važno kako bi mediji tačno informisali javnost.
Takva formulacija je problematična, jer je suprotna načelu pretpostavke nevinosti (član 3 Zakona o krivičnom postupku i član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima). Kada sud donese oslobađajuću presudu, optuženi se smatraju nevinim, krivično neodgovornim, dok ostavljanje prostora za nagađanje da su možda krivi podriva navedeni princip.
Istina je da zakon poznaje različite osnove oslobađajuće presude – kada djelo za koje je optužen nije krivično djelo ili kada nema dokaza da ga je optuženi izvršio. Međutim, u svim tim slučajevima ishod je isti: optuženi se mora smatrati nevinim. Zbog toga sudija ne bi smio da relativizuje oslobađajuću presudu, jer to umanjuje njen autoritet i nanosi štetu onima koji su oslobođeni krivice. Svakako, radi se o prvostepenoj presudi, podložnoj preispitivanju u žalbenom postupku.
Crnogorski