B12.T3 – Nova politička osporavanja odluka Ustavnog suda bez argumenata
HRA BILTEN 12 – TEMA 3
Političari su nastavili staru praksu neargumentovanog i paušalnog kritikovanja sudskih odluka o pritvoru. Ovaj put je to učinio poslanik Demokratske Crne Gore Nikola Rovčanin, koji je gostujući u emisiji „Nedjelja u retrovizoru” na TV Vijesti komentarisao odluke sudija Ustavnog suda u vezi pritvora Miloša Medenice, ali i drugih optuženih u visoko profilisanim slučajevima.
„Imamo odluku Ustavnog suda 23. aprila 2024. godine gdje se usvaja ustavna žalba u predmetu Miloš Medenica i ukida mu se pritvor. Stejt Dipartment uvodi sankcije protiv Medenica, a Ustavni sud oslobađa iz pritvora… Specijalno tužilaštvo podiže optužnice, Ustavni sud pušta iz pritvora. Ista situacija oko Lazovića. Ista situacija bi bila i kad je u pitanju Milivoje Katnić, da nije razriješena sudinica Đuranović”, rekao je Rovčanin.
Podsjećamo, u slučaju Miloša Medenice, Ustavni sud je u dva navrata utvrdio da redovni sudovi nisu dali dovoljno jasne i individualizovane razloge za produženje pritvora, što je bila njihova obaveza na osnovu Ustava, zakona i međunarodnih ugovora o ljudskim pravima.
Kako se navodi u odlukama, umjesto da cijene konkretne okolnosti, redovni sudovi su se pozivali na ranija rješenja, visinu zaprijećene kazne, česta putovanja i raniju nedostupnost optuženog. Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi zanemarili porodične i poslovne veze pritvorenika u Crnoj Gori, kao i to da se dobrovoljno stavio na raspolaganje nadležnim organima, i medicinsku dokumentaciju o njegovom liječenju. Sudovi nisu razmotrili mogućnost primjene blažih mjera, niti su procijenili da rizik od bjekstva s protekom vremena slabi, što je standard u praksi Evropskog suda za ljudska prava. Na osnovu svega toga je Ustavni sud ocijenio da je povrijeđeno pravo na slobodu iz člana 30 stav 4 Ustava i člana 5 stav 3 Evropske konvencije.
Slične propuste Ustavni sud je utvrdio i u slučaju službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, ocijenivši da su Viši i Apelacioni sud proizvoljno produžavali pritvor, bez dostavljanja dovoljno jasnih i relevantnih razloga za postojanje opasnosti od bjekstva. Sud je naglasio da visina zaprijećene kazne, činjenica da su druge osobe u bjekstvu ili da srodnik živi u inostranstvu, nisu sami po sebi dovoljni razlozi za produženje pritvora, te da rizik od bjekstva protokom vremena slabi. Posebno je ukazano da Lazović godinama nije napuštao Crnu Goru, da se odazivao na pozive tužilaštva i da, iako je znao da će biti uhapšen, nije pobjegao.
Uprkos ovakvim odlukama Ustavnog suda, i Medenica i Lazović su i dalje u pritvoru, što dodatno upućuje na zaključak da političari i bez prijeke potrebe olako i nestručno kritikuju sudske odluke.
I osobe bez pravničkog obrazovanja moraju znati da pritvor nije kazna, već krajnja mjera za obezbjeđenje prisustva u krivičnom postupku, i da se ne smije poistovjetiti sa kaznom, u skladu sa Ustavom, zakonima i međunarodnim standardima. U navedenim slučajevima, Ustavni sud je utvrdio povredu prava na slobodu, konstatujući da odluke o produženju pritvora nisu bile dovoljno jasne i obrazložene, što je dugogodišnji nedostatak sudske prakse. Ignorisanje tih nalaza ugrožava i vladavinu prava i povjerenje građana u sudove.
Poslanik Rovčanin je iznio i opasnu tvrdnju da bi ishod u predmetu Milivoja Katnića bio isti da sutkinja Đuranović nije razriješena. Time ne samo da je izvršio nedopustiv pritisak na sud, već je i doveo u pitanje i motiv vladajuće većine za razriješenje sutkinje Đuranović.
Crnogorski