Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje najoštrije protestuju što Savjet JU „Ratkovićeve večeri poezije“ nije imao hrabrosti ni zrelosti da donese odluku o oduzimanju književne nagrade ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Time je Crna Gora još jednom propustila šansu da, u susret 30. godišnjici genocida u Srebrenici, ispravi jednu istorijsku sramotu i pošalje poruku da u ovoj zemlji zločinci ne mogu biti slavljeni, niti njihova imena ostati među laureatima najvećih priznanja.
Podsjećamo da smo inicijativu podnijeli 28. juna, a potom i reagovali na pokušaj rukovodstva JU „Ratkovićeve večeri poezije“ da izbjegne odgovornost i proglasi se nenadležnim. U dodatnom pismu jasno smo i argumentovano pokazali da je ova javna ustanova pravni i suštinski nasljednik festivala koji je nagradio Karadžića 1993. godine, dok je bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske. Deklarativni otklon i osuda su nedovoljni. Prema presudama međunarodnih sudova Karadžić je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i kažnjen doživotnom robijom. Zato smo očekivali da rukovodstvo JU „Ratkovićeve večeri poezije“ neće imati dileme oko toga šta je jedini ispravan potez.
Takođe, podsjećamo i da je Bošnjačka stranka (BS), koja zajedno sa DPS-om učestvuje u vršenju vlasti u Bijelom Polju, podnijela sličnu inicijativu odbornicima Skupštine Opštine Bijelo Polje dan nakon nas. I ovom prilikom ističemo da je za rješavanje ovog pitanja nadležna isključivo JU „Ratkovićeve večeri poezije“. Stoga, pozivamo BS da politički autoritet i uticaj koji nesumnjivo ima iskoristi tamo gdje se ovo pitanje zaista može riješiti – unutar nadležne institucije – umjesto da doprinosi gubljenju vremena na pravno neutemeljene procedure.
Obavljanje javne funkcije nije samo privilegija, već i obaveza da se donose teške, ali ispravne odluke.
Još jednom ukazujemo da uz ime jednog od najvećih crnogorskih književnika, Rista Ratkovića, ne može i ne smije stajati ime pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. Nagrada koja nosi Ratkovićevo ime treba da bude izraz poštovanja prema književnosti, slobodi i ljudskom dostojanstvu, vrijednostima koje su nespojive sa nasljeđem zločina i negiranjem pravde.
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Demir Ličina, Udruženje „Štrpci – Protiv zaborava“
Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava
Crnogorski