B14.T6 – Novi Etički kodeks državnih tužilaca: modernije norme, stare dileme
HRA BILTEN 14 – TEMA 6
Konferencija državnih tužilaca usvojila je 1. novembra novi Etički kodeks državnih tužilaca, čime je dosadašnji etički okvir zamijenjen modernijim i jasnije strukturiranim dokumentom.
Novi kodeks donosi nešto kraći normativni okvir, ali istovremeno precizniji i prilagođen savremenim oblicima komuniciranja i zahtjevima koji proizilaze iz aktuelne prakse Državnog tužilaštva.
Ipak, ni ovim kodeksom nije u potpunosti napravljena jasna razlika između etičkih povreda i disciplinskih prekršaja, što i dalje ostavlja prostor za nedoumice u praktičnoj primjeni.
U članu 8 novog Kodeksa propisana je dužnost državnog tužioca da zatraži mišljenje Etičke komisije u situacijama „kada postoji sumnja u postojanje sukoba interesa ili drugih okolnosti koje mogu uticati na njegovu nepristrasnost”, čime se ranija diskreciona mogućnost obraćanja pretvara u jasno normiranu obavezu.
Takođe, u istom članu, prvi put se propisuje i dužnost državnih tužilaca da od Tužilačkog savjeta zatraže mišljenje o nespojivosti određenih poslova sa vršenjem tužilačke funkcije, kada postoji sumnja da bi obavljanje tih poslova moglo da bude u sukobu sa njihovim službenim dužnostima ili bi moglo da umanji lični ugled državnog tužioca i Državnog tužilaštva.
Zatim se detaljnije uređuju i pravila javne komunikacije, kako sa građanima, tako i sa medijskim kućama. Tako se u članu 9 precizira da državni tužilac ne smije „ni u vršenju funkcije, ni u privatnom životu koristiti govor mržnje, grub, uvredljiv ili nipodaštavajući jezik, niti davati izjave koje imaju diskriminatorski karakter”. U članu 13 se uvodi i dužnost postupanja prema svakom novinaru i medijskoj kući „korektno, sa pažnjom, strpljenjem i dužnim poštovanjem”.
Novi Etički kodeks prvi put normira i upotrebu društvenih mreža od strane državnih tužilaca. Shodno članu 12 „objave državnog tužioca na društvenim mrežama smatraju se javnim izjavama”.
Prvi put u Kodeksu se nalaze i odredbe koje izričito proklamuju političku neutralnost, tako da će se državni tužilac „uzdržati od javnog izražavanja političkih stavova i učestvovanja u javnim raspravama političkog karaktera”.
Međutim, i vrlo važno, propisan je i izuzetak od ovog pravila u slučaju rasprave o pitanjima ustavnosti, zakonitosti, rada Državnog tužilaštva, te ljudskih prava i sloboda. Nadamo se da će ovaj izuzetak ohrabriti više tužilaca da učestvuju u javnim raspravama o važnim pitanjima poštovanja ljudskih prava, kao i unapređenja uslova u kojima obavljaju dužnost.
Dok je starim kodeksom odnos državnih tužilaca sa policijom bio normiran samo u izviđaju, novi kodeks to proširuje i na istragu.
Takođe, uvedena je i odredba koja posebno tretira članstvo u organizacijama, pa državni tužioci ne smiju da prihvate članstvo u organizaciji koja „zahtijeva najviši stepen lojalnosti”, niti u organizaciji čije djelovanje dovodi u pitanje vrijednosti utvrđene Ustavom Crne Gore.
Iako „najviši stepen lojalnosti” može da dozvoli razna tumačenja, pretpostavljamo da bi ovo značilo da osim članstva u političkim strankama, koje je zakonom zabranjeno, državni tužioci ne bi smjeli da budu ni pripadnici npr. masonskih loža. Italijanski pravosudni organi su, na primjer, imali praksu da članstvo sudija u takvim organizacijama tretiraju kao disciplinski prekršaj.
Međutim, Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Maestri protiv Italije utvrdio povredu slobode okupljanja i udruživanja na strani sudije koji je pripadao masonskoj organizaciji, ne zato što je to članstvo samo po sebi ocijenjeno kao prihvatljivo, već zato što italijanska pravila u to vrijeme nijesu bila dovoljno jasna i predvidiva da bi sudija mogao da zna da takvo članstvo predstavlja disciplinski prekršaj. Nasuprot tome, u izdvojenom mišljenju pet sudija je istaklo da su masonske lože imale „snažne hijerarhijske veze“ i „stroge obaveze lojalnosti“, koje su očigledno nespojive sa sudijskom funkcijom, te da je sudija u datom kontekstu morao da zna da takvo članstvo povlači disciplinsku odgovornost.
Uprkos novinama i boljoj strukturi, problem preklapanja opisa povrede Etičkog kodeksa i disciplinskog prekršaja nije u potpunosti riješen.
Primjera radi, shodno članu 108 Zakona o Državnom tužilaštvu (ZDT), disciplinski prekršaj postoji kada se tužilac „u vršenju tužilačke funkcije ili na javnom mjestu ponaša na način koji nije primjeren vršenju tužilačke funkcije”, kao i kada se „neprimjereno odnosi prema učesnicima postupka i zaposlenima u Državnom tužilaštvu”. Etički kodeks, kroz članove 4, 6, 7, 10 i 12, propisuje gotovo ista pravila u pogledu odnosa prema zaposlenima, učesnicima u postupku i ponašanja na javnim mjestima. Budući da su propisana ponašanja suštinski jednako definisana, svako neprimjereno obraćanje ili postupanje može se istovremeno ocijeniti i kao povreda Etičkog kodeksa i kao disciplinski prekršaj.
Etički kodeks u članu 9 jasno propisuje da državni tužilac ne smije da traži niti da prihvati bilo kakav poklon, pogodnost ili korist, za sebe ili druga lica, ako bi takvo postupanje moglo da utiče ili stvori utisak da utiče na njegovu nepristrasnost. Ova odredba poklapa se sa disciplinskim prekršajima iz čl. 108 ZDT, prema kojem tužilac čini teži disciplinski prekršaj ako „prihvata poklone”, ali i ako koristi tužilačku funkciju radi ostvarivanja svojih privatnih interesa ili interesa svoje porodice ili sebi bliskih osoba. U ovom slučaju postoji jasna podudarnost etičkog standarda i zakonske zabrane, pa svako primanje poklona ili sticanje koristi može istovremeno da predstavlja i povredu Etičkog kodeksa i disciplinski prekršaj.
Podsjećamo, posljedice kršenja Kodeksa su znatno blaže od posljedica vođenja disciplinskog postupka, jer disciplinski prekršaj povlači sankcije u vidu opomene, novčane kazne, zabrane napredovanja i razrješenja, dok povreda Kodeksa može samo da utiče na ocjenjivanje državnog tužioca, odnosno posredno na njegovo napredovanje.
Dodatno, prema članu 107c Zakona o Državnom tužilaštvu, nije moguće voditi oba postupka istovremeno zbog istog (ne)postupanja. Ako Komisija za Etički kodeks ocijeni da postoje elementi disciplinskog prekršaja, prekida postupak za povredu Kodeksa i podnosi predlog za disciplinski postupak. Ako se utvrdi disciplinska odgovornost, postupak Etičke komisije se obustavlja, a u suprotnom se nastavlja. U praksi, i pored ispunjenja uslova, Komisija nije podnosila predlog za utvrđivanje disciplinske odgovornosti (vidi: Analiza postupaka izbora, napredovanja i utvrđivanja odgovornosti državnih tužilaca u Crnoj Gori u 2023. i 2024, HRA).
Uzimajući u obzir da se izmjenama Zakona o Državnom tužilaštvu iz juna prošle godine nije pristupilo detaljnijem preciziranju disciplinskih prekršaja, smatramo da je važno da se što prije formira radna grupa za nove izmjene tog zakona, da bi se konačno jasno razgraničili disciplinski prekršaji od povreda Etičkog kodeksa.
Crnogorski