Grupa nevladinih organizacija i građanskih aktivista dostavila je danas Ombudsmanu RTCG prigovor u vezi sa emisijom „Naglas: Lice i naličje spornih spomenika u Crnoj Gori“ emitovanom 1. septembra.

Prigovor su dostavili: Media centar, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), Ipso Facto, Institut za medije Crne Gore, Jovana Marović i Dina Bajramspahić.

Prema mišljenju podnosilaca prigovora, u emisiji „Naglas: Lice i naličje spornih spomenika u Crnoj Gori“ odstupljeno je od ciljeva definisanih Pravilnikom o programskim principima i profesionalnim standardima RTCG. Pravilnikom je definisano da RTCG „pravovremeno, sveobuhvatno, objektivno, uravnoteženo i vjerodostojno obrađuje događaje u Crnoj Gori, regionu i šire, podržavajući fer i konstruktivan dijalog na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou”. Emisija se bavila pitanjem spornog podizanja spomenika saradnicima okupatora iz vremena Drugog svjetskog rata, pri čemu je jedan od tih spomenika podignut godinama unazad, a drugi početkom avgusta 2025, što znači da se RTCG nije pravovremeno bavila ovom kontroverznom i provokativnom temom. U cilju sveobuhvatnosti i objektivnosti, osporavanje  spomenika nije se smjelo suziti na jedan, istorijski aspekt, već objasniti i pravni, zbog kojeg su spomenici i uklonjeni. U tom kontekstu, sagovornici su morali biti i predstavnici državnog tužilaštva, Ministarstva kulture i medija i Uprave policije, a ne samo istoričari.

Objektivnosti radi, već u uvodu je trebalo saopštiti sve relevantne i nesporne činjenice o  ličnostima kojima su podignuti sporni spomenici. Međutim, to se nije dogodilo. Voditelj je u uvodnom obraćanju kazao da je Đurišić bio četnički komandant, dok o Čeliću nije kazao ništa. Voditelj nije smio prećutati činjenicu da je Đurišić bio kvisling, koji je bio saučesnik okupatora i odgovoran za masovne ratne zločine, što je utvrdila i Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Federativne Narodne Republike Jugoslavije.

Profesionalni standard propisan Pravilnikom RTCG koji se odnosi na ‘kredibilnost’ sugeriše da: „novinari i  urednici su odgovorni ne samo za ono što objave već i za ono što prećute, a od interesa je za javnost”, a profesionalni standard ‘tačnost’ da: „prenesena poruka mora da reflektuje tačne činjenice i ne smije navoditi na pogrešan zaključak”.

Voditelj  je već na početku emisije stavio do znanja da mu nije stalo do profesionalnih standarda jer je prećutao da je Đurišić bio kvisling koji je proglašen ratnim zločincem. Takav pristup je dodatno naglasio prvim pitanjem istoričaru Rastoderu: Da li je Pavle Đurišić bio ratni zločinac? – čime je relativizovao ono što se pouzdano zna o Đurišićevom liku i djelu, i učinio legitimnim pitanje njegove pravne i političke rehabilitacije.

Takođe, tokom emisije jedan od sagovornika, Stamatović, je saopštio stavove kojima ne samo što revidira dokazane činjenice o ratnom zločincu Đurišiću, već promoviše diskriminaciju prema jednoj etničkoj grupi u Crnoj Gori. Na stavove Stamatovića, voditelj je bio dužan da reaguje i zaštiti profesionalne standarde. Umjesto toga,dozvolio je da se rasprava o važnoj temi od opšteg interesa svede na ličnu ravan, na to gdje je ko od predaka sagovornika ratovao, gdje je ko rođen, na podrugljive nadimke i slično, i time dopustio izuzetno prizeman diskurs. Ispostavilo se da javni servis, umjesto da edukuje o činjenicama i objektivnom kontekstu u koji ih treba smjestiti, podučava prostakluku – kako primijeniti niske lične napade na sagovornika o temi od opšteg interesa. Dodatno, promovisan je opasan diskriminatorni pristup – da lično porijeklo sagovornika može da delegitimiše za učešće u raspravi. Skandalozno je i što je RTCG upravo takav dio razgovora promovisala na društvenim mrežama (“ko je od vas Rastodera sjedio pod Brijestom, dok moji jesu, niko od vas Rastodera nije stvarao tu Crnu Goru a moji jesu…”) i time dodatno legitimisala prizeman nivo debate, neprimjeren javnom servisu.

Dovođenjem u studio dvojice istoričara koji imaju suprotna mišljenja o temi samo je prividno postignuta uravnoteženost, ali oko teme koja zapravo nije ona koja je najavljena. Ovakvim pristupom i načinom obrade, emisija je indirektno doprinijela podsticanju na mržnju i širenju mržnje,  podsticanju predrasuda prema pojedincu, a ne rasvjetljavanju rada institucija u uklanjanju nezakonitih spomenika.

Podsjećamo da je Pravilnikom o programskim principima i profesionalnim standardima RTCG propisano: „RTCG neće emitovati programe  koji sadrže i promovišu poruke mržnje, podstiču na mržnju ili na predrasude prema pojedincu, grupi ili zajednici.“ Sve je to, na žalost, voditelj emisije dozvolio.

I pored najave da je  u najavi emisije saopšteno da će se ona baviti rasvijetljavanjem pitanja ‘Istina ili političko-istorijska propaganda. Ko gubi, a ko profitira na podjelama?’, suština emisije bila je preispitivanje istorijskih činjenica o ratnom zločincu Pavlu Đurišiću i time postala dio političkih napora revizije istorije koju predvodi SPC i dio političkih partija vlasti. Umjesto analize podjela i onih koji na njima profitiraju, dijalog je sveden na ličnu ravan, čime se javni servis pridružio onima koji produbljuju podjele u polarizovanom društvu.

Ako Ombudsman RTCG i menadžment RTCG ne sankcionišu odgovorne za kršenje profesionalnih standarda, možemo očekivati da će se uskoro nastaviti sa emisijama koje će  doprinositi  relativizaciji zločina saradnika nacista i fašista u Drugom svjetskom ratu, i dalje podsticati mržnju prema pojedincima, etničkim i drugim grupama ili zajednicama.

Goran Đurović, Media centar
Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava (HRA)
Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Ervina Dabižinović, Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Milka Tadić Mijović, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG)
Milena Popović Samardžić, Ipso Facto
Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
Jovana Marović, građanska aktivistkinja
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja