B10.T2 – Slobodan Peković (Ćurčić) osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva
HRA BILTEN 10 – TEMA 2
Specijalno vijeće podgoričkog Višeg suda, kojim je predsjedavala sutkinja Nada Rabrenović, osudilo je Slobodana Pekovića na 20 godina zatvora zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Riječ je o jedinom predmetu za ratne zločine pred domaćim sudovima u kojem je suđenje bilo u toku.
Peković, koji se ranije prezivao Ćurčić, teretio se da je kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS) ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti (zaštićenu svjedokinju A1) u Foči 1992. godine.
Sud je utvrdio da je Peković, zajedno s drugim vojnicima VRS, tokom napada na selo Hum u Foči, iz kuće izveo Eminu Šabanović, koju je tukao lopatom po tijelu i vukao za kosu. Nakon toga, odveo ju je do kuće Muje Šabanovića, gdje je oboje usmrtio hicima iz automatskog oružja, a zatim zapalio kuću zajedno sa njihovim tijelima.
Takođe, osuđen je za silovanje svjedokinje A1. Naime, nakon što je A1 prinudno dovedena u Foču, u sportsku salu „Partizan“, Peković ju je izveo odatle zajedno s njenim maloljetnim djetetom, svjedokinjom A2 i još nekoliko žena i djece, i odveo ih u stan preko puta policijske stanice, gdje je A1 silovana.
Kao otežavajuće okolnosti prilikom određivanja kazne, Sud je uzeo u obzir Pekovićevu raniju osuđivanost u Njemačkoj za teške krađe i nedozvoljenu trgovinu, kao i njegovu upornost i surovost pri izvršenju krivičnih djela, te lukavost i prepredenost.
Nakon izricanja prvostepene presude određen mu je pritvor, u koji je sproveden po završetku suđenja. Do tada se branio sa slobode, budući da mu je prethodni pritvor ukinut 21. oktobra 2024. godine, jer prvostepena presuda nije bila donijeta u roku od tri godine od podizanja optužnice.
Specijalna tužiteljka Tanja Čolan-Deretić je rekla novinarima da je tužilaštvo zadovoljno ovom odlukom, dok je advokat Dalibor Tomović, ponomoćnik oštećene A1, kazao da je sud utvrdio nesporne činjenice.
“Imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, smatram da je kazna srazmjerna težini ratnog zločina. Radnje silovanja koje je pred sudom detaljno opisala A1, potvrđene su iskazom drugog zaštićenog svjedoka A2, koja je detaljno opisala kako je prepoznala okrivljenog”, kazao je Tomović.
NVO Akcija za ljudska prava je saopštila da je ovo prvi predmet u crnogorskom pravosuđu koji se odnosi na ratno seksualno nasilje, u kome žrtva ima status zaštićenog svjedoka.
„Ova presuda je značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori i može biti ohrabrenje za druge žrtve da potraže pravdu u sudskim postupcima”, ističe se u saopštenju HRA.
Iz ove NVO očekuju da domaći sudovi pokažu sposobnost da u predmetima ratnih zločina primjenjuju međunarodne standarde. Kritikovali su, pak, propust suda da odluči o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećene, zato što njegovo ostvarivanje u parnici zahtijeva da ona otkrije svoj identitet i pretrpi ponovnu traumatizaciju i od tog suđenja.
“Očekujem da država obezbijedi i da se o imovinsko-pravnom zahtjevu takvih žrtava obavezno odlučuje u krivičnom postupku i da se žrtve poštede dodatne traume. Ova presuda je važna jer nas primorava da se suočimo sa činjenicama o učešću crnogorskih državljana u masovnim ratnim zločinima, i posebno silovanjima žena u Bosni i Hercegovini. Pozivam sve koji nešto znaju o tome da se obrate državnom tužilaštvu. Svi takvi zločini su trajno bolno obilježili živote nedužnih ljudi i njihovih porodica, posebno djece”, istakla je izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević.
Crnogorski