MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA OPRAVDAVA ZLOSTAVLJANJE

NAJAVA ZA PETAK: PRESS KONFERENCIJA POVODOM POČETKA REALIZACIJE PROJEKTA „UJEDINJENI PROTIV ZLOSTAVLJANJA I NEKAŽNJIVOSTI”
25/01/2024
POČELO SUĐENJE U NIKŠIĆU ZA NAPAD NA GRAĐANSKOG AKTIVISTU BOŠKA PAVIĆEVIĆA
26/01/2024

MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA OPRAVDAVA ZLOSTAVLJANJE

Akcija za ljudska prava ističe zabrinutost što ministar unutrašnjih poslova, Danilo Šaranović ne razumije zabranu zlostavljanja na koju Crnu Goru obavezuju međunarodni ugovori o ljudskim pravima i što je spreman javno da opravdava torturu policijskih službenika.

Umjesto da se javno izvinio što je u šefa svog obezbjeđenja promovisao policijskog službenika pravosnažno osuđenog za zlostavljanje u službi, ministar Šaranović je kritikovao novinare koji su to otkrili! Još gore je što je pokušao da opravda to krivično djelo time što, navodno, nije zlostavljan “slobodan građanin”, već “bezbjednosno interesantno lice ili član kriminalne grupe”. Ministar valjda misli da postoje ljudi koje službenici policije smiju da zlostavljaju!

Šaranovićev šef obezbjeđenja, Vuk Vuković, je na suđenju priznao krivicu i izrazio kajanje zbog zlostavljanja Ivana Roganovića. Međutim,  ministar je javno pokušao da da omalovaži ovaj teži oblik krivičnog djela za koji je Vuković osuđen. Tako je ministar izjavio da je jedino važno to da se Vuković “ne nalazi u Skaj prepiskama”, da “nije povezan sa švercom kokaina”, te da je oštećenog udarao tek toliko da zadobije „samo crvenilo, koje ne predstavlja povredu“.

Vuković je inače pravosnažno osuđen zato što je „zlostavljao I. Roganovića tako što je prišao oštećenom i obratio mu se riječima: „Lezi krme jedno“, nakon čega mu je zadao udarac desnom nogom u predjelu desne butine, a zatim udarac lijevom nogom u desnom rebarnom predjelu, pa udarac đonom desne noge u potiljačnom predjelu glave, gurajući mu glavu ka tlu, pa udarac desnom nogom u desnom rebarnom i ramenom predjelu tijela“.

To znači da su novinari u ovom slučaju opravdano problematizovali istinite činjenice i djelovali u okviru slobode izražavanja. Postupali su u skladu sa svojim Etičkim kodeksom prema kome su dužni da kritički posmatraju “nosioce društvene, političke i ekonomske moći” kada izvještavaju o njima u interesu javnosti.

Umijesto da napada novinare jer rade svoj posao, ministar bi morao da radi svoj, tako da u svakoj prilici pošalje nedvosmislene poruke da se tortura u policijskim redovima ne smije tolerisati ni ohrabrivati ni na koji način.