B13.T7 – Izvještaj o radu Tužilaštva u sjenci političkih pritisaka
HRA BILTEN 13 – TEMA 7
Izvještaj o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2024. godinu Skupština Crne Gore nije usvojila. Ta činjenica u praksi ne znači mnogo, osim što političari na taj način simbolično iskazuju svoje nezadovoljstvo. Međutim, na skupštinskoj sjednici nije se argumentovano razgovaralo o samom izvještaju, već o pojedinačnim predmetima koji su bili u fokusu parlamentaraca.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskazao je nezadovoljstvo radom onoga za čiji je izbor, kako kaže, najviše lobirao – vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića.
„Ustanite i recite: nisam ispunio očekivanja, povlačim se sa ove funkcije… Ja sam očekivao da vi uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića… Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama i ne znam čime”, kazao je Mandić, koji je jedan od optuženih u predmetu „Državni udar“. Specijalno državno tužilaštvo je u junu podnijelo žalbu Apelacionom sudu Crne Gore protiv prvostepene presude u tom predmetu kojom su svi optuženi oslobođeni krivice.
Takođe, početkom novembra je u Osnovnom sudu u Podgorici počelo suđenje Mandićevom sinovcu Danilu Mandiću, koji se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laku tjelesnu povredu, i za neovlašćeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Podsjetimo, Uprava policije je saopštila da je u noći između 18. i 19. aprila ove godine Danilo Mandić službenim vozilom Skupštine Crne Gore prepriječio put, a potom “ispalio više hitaca” ka Darku Peroviću i Arisu Turkoviću, “od kojih su zadobili povrede u predjelu nogu”. U početku je taj događaj kvalifikovan kao teško ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija, ali je državno tužilaštvo u međuvremenu odustalo od težeg krivičnog djela.
Predsjednik crnogorskog Parlamenta je kazao i da tužbe protiv premijera Spajića stoje u tužilaštvu, dok se postupci protiv pripadnika DPS-a odbacuju. Sa druge strane, i iz opozicije su upućene zamjerke zbog (ne)postupanja u predmetima koji se odnose na spomenik Pavlu Đurišiću, partijsko zapošljavanje, slučaj Vesne Bratić, put Meljine–Petijevići, kao i zbog optužbi da je Tužilaštvo nelegitimno „pribavilo određeni uticaj na političke procese u državi”.
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković kazao je da je Državno tužilaštvo, s njim na čelu, nezavisno, i da neće postupati u skladu sa bilo čijim očekivanjima.
Većina komentara, dakle, odnosila se na predmete u nadležnosti Specijalnog i Višeg državnog tužilaštva. Ovakva retorika političara, a naročito predsjednika Skupštine, predstavlja neprimjeren pritisak na Državno tužilaštvo i pokušaj da se utiče na konkretne predmete.
Podsjećamo da se i u izvještajima Evropske komisije i specijalne izvjestiteljke UN-a jasno navodi da političari treba da se suzdrže od izjava koje bi mogle da predstavljaju pritisak na nosioce pravosudnih funkcija, kako sudije, tako i državne tužioce.
Sama rasprava, međutim, ostala je bez argumentovane diskusije o samom izvještaju – o postupcima za utvrđivanje disciplinske odgovornosti i kršenja etike, postupanju po pritužbama, ocjenjivanju, izboru i napredovanju državnih tužilaca, kao i o važnom pitanju broja zastarjelih predmeta.
Nažalost, prilika da se kroz izvještaj o radu razgovara o učinku i izazovima u prethodnoj godini pretvorila se u političku raspravu ispunjenu optužbama i ličnim porukama. Propuštena je šansa za otvoren i argumentovan dijalog koji bi doprinio većoj transparentnosti, boljem razumijevanju uloge Državnog tužilaštva i davanju odgovarajućih podsticaja za njegov nezavisniji i efikasniji rad.
Crnogorski