Nevladine organizacije – Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA – zatražile su reakciju Ministarstva kulture i medija zbog nezakonitog preimenovanja ulica u opštini Pljevlja.

U juče upućenom pismu ministarki kulture i medija, Tamari Vujović, izrazili smo podršku aktivnostima Ministarstva na uklanjanju nezakonito postavljenih spomen-obilježja, ali i podsjetili da još nema informacija da li je nešto preduzelo povodom toga što je lokalna vlast u Pljevljima nazvala ulice imenima vojnika JNA ili Vojske Jugoslavije – Branka Krvavca, Vukomana Tešića, Đurka Bojovića i Eldina Hrapovića –  bez saglasnosti Ministarstva. Zatražili smo da se ispita i zakonitost odluke opštine Pljevlja iz 2000. godine o imenovanju ulice po Pavlu Bulatoviću.

Odluke koje krše zakon i promovišu ideološki zasnovan revizionizam ne smiju proći bez reakcije institucija. To otvara prostor glorifikaciji ratne prošlosti, podriva demokratiju i vladavinu prava, produbljuje podjele u multietničkoj zajednici Pljevalja i narušava međunarodni ugled Crne Gore. 

HRA, CGO i ANIMA su, takođe, izrazile neslaganje sa stavom Komisije za spomen-obilježja Ministarstva kulture i medija da patrijarh Varnava Rosić i potporučnik Predrag Peđa Leovac ispunjavaju uslove propisane Zakonom, jer su njihove biografije kontroverzne i nespojive s antifašističkim i građanskim vrijednostima Crne Gore. Leovcu je u Pljevljima već podignut spomenik, a Rosiću se uskoro očekuje podizanje spomen-obilježja u istom gradu.

Komisija o Leovcu navodi: Ovim predlogom od zaborava se ne čuva samo herojstvo potporučnika Leovca, već se iskazuje i poštovanje prema svim onim znanim i neznanim junacima koji su u sličnim okolnostima, prema položenoj zakletvi i ličnom osjećaju dužnosti, stajali na liniji odbrane svoje zemlje. Njegov podvig služi kao primjer budućim generacijama, ali i kao nastavak tradicije slavnih predaka sa prostora Crne Gore. Međutim, ovaj pristup je problematičan iz više razloga. Prvo, glorifikacija Leovca ignoriše činjenicu da su druge jedinice Vojske Jugoslavije masovno činile ratne zločine i sprovodile etničko čišćenje nad albanskim civilima na Kosovu, što je utvrdio i Haški tribunal, dok je sam Leovac poginuo kao vojnik Vojske Jugoslavije, koja ga je ostavila da se kao mlad vojnik bori u teškim uslovima. Njegova pogibija je za žaljenje, ali nije za glorifikaciju. Poput mnogih svojih vršnjaka, on je gurnut u rat, u kome je prisiljen da učestvuje bez mogućnosti da se suprotstavi odlukama tadašnje vlasti.

Slično nerazumijevanje istorijskog konteksta Komisija je pokazala i u slučaju patrijarha Varnave Rosića. Posebno zabrinjava to što Komisija nije prepoznala etičku i istorijsku kontroverzu vezanu za patrijarha Varnavu Rosića, čiji su antisemitski stavovi i veličanje Hitlera dokumentovani, kao i njegova bliskost četničkom pokretu. Podsjećamo da Zakon o spomen-obilježjima izričito zabranjuje podizanje spomenika licima koja su bila saradnici okupatora, zastupala fašističke, šovinističke ili nacističke ideje, ili imala negativnu ulogu u istoriji Crne Gore ili čovječanstva.

Odluke o imenovanju ulica u skladu sa zakonom moraju da odražavaju vrijednosti otpora ratu i nasilju, jednakosti, pravde i antifašizma, a ne da produbljuju postojeće podjele. Zato očekujemo od Ministarstva kulture i medija da dosljedno primjenjuje Zakon o spomen-obilježjima u svim opštinama i da pravovremeno informiše javnost o preduzetim koracima.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA)

Ervina Dabižinović, kordinatorka Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO)