Protekle nedelje je u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Slobodanu Pekoviću, crnogorskom državljaninu koji je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini. On se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske u junu 1992. godine u selu Hum kod Foče ubio Muja i Eminu Šabanović, i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti.

Peković je negirao krivicu, navodeći da na dan ubistva Muja i Emine Šabanović nije bio u selu Hum, već u Plužinama, gdje se – kako tvrdi – potukao sa Obrenom Gojkovićem i cijeli dan proveo u policijskoj stanici. Međutim, izvedeni materijalni dokazi pokazuju da ne postoji evidencija prelazaka na graničnom prelazu Šćepan Polje za 1992. godinu, niti su u Centru bezbjednosti Nikšić (Stanica policije Plužine) pronađeni bilo kakvi podaci o pomenutom incidentu, uključujući prekršajne prijave ili dnevne biltene za taj period, budući da se takvi podaci čuvaju samo pet godina.

Sud je pročitao dva iskaza svjedoka u vezi ubistava Muja i Emine Šabanović. Prvi je iskaz Mirsada Šabanovića, koji se nije odazivao na pozive suda da svjedoči, a sud nema mehanizme da obezbijedi njegovo prisustvo jer je strani državljanin sa prebivalištem u BiH. On je izjavio da Pekovića ne poznaje, ali da je čuo da je on odgovoran za ubistva, zbog čega je odbrana osporila vjerodostojnost iskaza jer se temelji na posrednim saznanjima.

Pročitan je i iskaz Ramize Grcić, koja je preminula 2021. godine. Ona je navela da se, usljed napada na selo Hum, sakrila u obližnju šumu iz koje je vidjela kako vojnici izvode Eminu Šabanović iz kuće, udaraju je lopatom po cijelom tijelu i bacaju preko trnja, zatim je vuku za kosu pri čemu joj je spala marama s glave, te su je onesviješćenu odvukli do kuće Muje Šabanovića. Nakon nekog vremena vidjela je da kuća gori. Ramiza je tvrdila da je među vojnicima prepoznala Pekovića jer je skinuo čarapu s glave i jer ga je od ranije dobro poznavala. Odbrana je prigovorila i ovom iskazu, navodeći da svjedokinja nije mogla biti unakrsno ispitana, a da je ostala “nedorečena” u vezi sa nekim odlučnim činjenicama.

U dijelu postupka koji se odnosi na silovanje zaštićene svjedokinje A1, sud je odbio više prijedloga optužbe i punomoćnika oštećene. Odbijen je prijedlog da se angažuje vještak psihijatrijske struke radi davanja mišljenja o tome kako subjektivna percepcija žrtve može uticati na opis napadača u slučajevima seksualnog nasilja i ratnih zločina. Odbijen je i zahtjev punomoćnika oštećene A1, advokata Dalibora Tomovića, za neuropsihijatrijsko vještačenje koje je trebalo da posluži kao dokaz o intenzitetu duševnih patnji i šteti pretrpljenoj od 2017. godine do danas, radi utvrđivanja visine imovinsko-pravnog zahtjeva oštećene. Predloženi vještak bio je ljekar iz BiH, koji je oštećenu pregledao 2017. godine i tada utvrdio trajne psihičke posljedice izazvane traumom silovanja.

Sud je zahtjev odbio uz obrazloženje da bi vještačenje dovelo do odugovlačenja postupka. Kao odgovor, punomoćnik oštećene je podsjetio da je još 2023. godine predložio da se vještačenje obavi i po neuropsihijatru iz Crne Gore ili putem komisije Medicinskog fakulteta, ukazujući na kompleksnost predmeta. Takođe je naglasio da bi bilo svrsishodno da se o imovinsko-pravnom zahtjevu odlučuje u okviru krivičnog postupka, jer bi u parničnom postupku bilo neophodno otkriti identitet zaštićene svjedokinje A1. Ovaj prijedlog je podržala i specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić, a Sud je najavio da će se o njemu izjasniti na sledećem ročištu.

Na kraju, odbrana je predložila da se sprovede hemijsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li je okrivljeni u međuvremenu mijenjao boju kose, s obzirom na to da ga svjedoci opisuju kao plavokosog, dok je sada tamnokos. Tužiteljka Čolan Deretić se usprotivila ovom prijedlogu, navodeći da su opažanja o fizičkom izgledu subjektivna i da je upravo iz tog razloga ranije predložila psihijatrijsko vještačenje o percepciji napadača od strane žrtve – koje je sud prethodno odbio. Ipak, predsjedavajuća sudijskog vijeća u ovom predmetu, Nada Rabrenović, odlučila je da se i o ovom zahtjevu odredi na narednom ročištu, 27. juna u 12:30 časova.

Ovo je prvi predmet u crnogorskom pravosuđu koji se odnosi na ratno seksualno nasilje, u kome žrtva ima status zaštićenog svjedoka. To znači da je on i test za crnogorsko pravosuđe u tome kako će procesuirati silovanje kao ratni zločin, koji je Haški tribunal u više složenih predmeta utemeljeno tretirao kao sredstvo rata i oblik torture. Očekuje se da domaći sudovi pokažu sposobnost da uzmu u obzir i primijene međunarodne standarde humanitarnog prava za zaštitu žrtava.