ODGOVOR AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA NA DEMANT UPRAVE POLICIJE

HITNO ISTRAŽITI PRIJAVE MUČENJA I IZNUDE PRIZNANJA U SLUČAJU NAPADA NA LOKAL „GRAND“ I KUĆU GOLUBOVIĆA
14/07/2020
KONKURS ZA KOORDINATORA KANCELARIJE HRA
16/07/2020

ODGOVOR AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA NA DEMANT UPRAVE POLICIJE

(Foto: Adel Omeragic - Anadolu Agency)

Radi domaće i međunarodne javnosti, povodom jučerašnjeg saopštenja NVO Akcija za ljudska prava (HRA), u cilju zaštite kredibiliteta naše organizacije i u opštem interesu napredovanja Crne Gore ka uspostavljanju vladavine prava i zaštite ljudskih prava, odgovaram na demant našeg saopštenja koji je Uprava policije juče dostavila medijima.

Istaknute su ključne rečenice iz demantija i na njih su dati odgovori.

 

„Radi se o sinhronizovanom osmišljavanju navodne policijske torture kao pokušaj pravdanja počinjenih krivičnih djela“ … „nadležni tužilac je ocijenio pravnu valjanost i kvalitet prikupljenih dokaza i dao nalog da se lica procesuiraju za krivična djela koja su im stavljena na teret.“

Nemamo saznanja da su osobe koje su prijavile policijsku torturu uopšte međusobno komunicirale. Jovan Grujičić se od 26. maja, kada je odveden iz bolnice u Dobroti, nalazi u pritvoru i nema kod sebe telefon. Ne vidimo kakav bi motiv da izmišljaju torturu imali M.B. i Benjamin Mugoša koji nisu ni okrivljeni ni osumnjičeni za predmetna krivična djela. Nije tačna druga rečenica da je tužilac dao nalog da se „lica“ procesuiraju. M.B. nikada nije bio procesuiran u ovom slučaju, već je tretiran kao svjedok, a krivična prijava protiv Benjamina Mugoše je odbačena, jer je i sud utvrdio da se nalazio u zatvoru onda kada su podmetnuta oba eksploziva. Grujičić je jedini okrivljen, i to samo na osnovu svog priznanja, koje tvrdi da je iznuđeno mučenjem, i na osnovu antropološkog vještačenja, koje ga nije moglo isključiti kao osobu koja je snimljena kako podmeće eksploziv, što samo po sebi ne predstavlja nikakav dokaz. (Informacije o osnovanoj sumnji protiv Grujičića su iz rješenja Osnovnog suda u Podgorici kojim je njemu 25. juna produžen pritvor (Kv.br.683/20).

 

„Saopštenje se temelji na izjavama osumnjičenih lica koja pokušavaju da opravdaju izvršenje krivičnih djela visoke društvene opasnosti.“

 Saopštenje se ne temelji samo na tri izjave koje su jedan okrivljeni, jedan bivši osumnjičeni i jedan tzv. svjedok dali na zapisnik državnim tužiocima o primjeni torture nad njima od strane službenika kriminalističke policije u Podgorici, već i na:

1) fotografijama povreda M.B, koje su u međuvremenu objavili i televizija Vijesti i dnevni list Dan;

2) činjenici da su kod M.B. i Benjamina Mugoše sudski vještaci izvršili uvid u povrede i sačinili nalaze za Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici. Isto vještačenje je moralo biti urađeno i kod trećeg, Jovana Grujičića, čim je podnijeta prijava torture tužiteljki Suzani Milić 4. juna;

3) činjenici da je i sud utvrdio da su i M.B. i Jovan Grujičić dali neistinite iskaze o učešću Benjamina Mugoše u podmetanju eksploziva, jer se on istovremeno nalazio u zatvoru – ova činjenica na osnovu međunarodne prakse upućuje na to da su takvi iskazi bili iznuđeni;

4) činjenici da je iskaz Jovana Grujičića Osnovni sud u Podgorici već ocijenio kao „neuvjerljiv“ i na osnovu njega odbio da produži pritvor Zoranu Mugoši, koji je takođe prvobitno osumnjičen za učešće u „bombaškim napadima“ (Kv. br. 579/20);

5) činjenici da je Jovanu Grujičiću pritvor određen samo na osnovu njegovog iskaza, za koji tvrdi da mu je iznuđen, i na osnovu „labavog“ nalaza antropološkog vještačenja da se on ne može isključiti kao osoba koja se vidi na snimku da postavlja eksploziv (pomenuto rješenje Osnovnog suda u Podgorici Kv.br.683/20);

6) nalazima Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja (CPT) iz izvještaja o posjeti Crnoj Gori 2013. i 2017. godine o primjeni elektrošokova u crnogorskoj policiji, kao i na nalazu iz izvještaja o posjeti 2017. godine da je primjena zlostavljanja u crnogorskoj policiji „činjenica“ i da je „prihvaćena praksa među kriminalističkim inspektorima“.

 

Ni osumnjičeni ni svjedoci nijesu iskazali bilo kakve primjedbe na rad policijskih službenika ni u policiji ni u nadležnom tužilaštvu… Radi se očigledno o naknadnoj pameti…“

Podsjećamo da su sva trojica ljudi prijavili dugotrajnu policijsku torturu tokom koje im je prijećeno i smrću. Sva trojica su prijavila torturu osnovnim državnim tužiocima u Podgorici i to:

1) M.B. je prijavio i torturu i zadobijene povrede već narednog dana, 26. maja u 12:55, državnoj tužiteljki Romini Vlahović u Osnovnom državnom tužilaštvu na zapisnik Ktn. br. 123/20;

2) Benjamin Mugoša je prijavio i torturu i povrede na zapisnik 28. maja, čim ga je policija posle „obrade“ u CB Podgorica, odvela kod državne tužiteljke Snežane Šišević, Kt. br. 845/20;

3) Jovan Grujičić nije bio na slobodi od 26. maja, kada tvrdi da je nad njim izvršena tortura. Čim ga je otac, Budimir, posjetio u zatvoru, on je 4. juna prijavio torturu nad sinom državnoj tužiteljki Suzani Milić u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, a zatim i Unutrašnjoj kontroli rada policije 24. juna, a sam Jovan je mučenje prijavio Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici prilikom saslušanja istog 24. juna. Isto je prijavio i predstavnici kancelarije Ombudsmana koja ga je posjetila u zatvoru.

 

„Sve mjere i radnje su preduzete shodno zakonskim ovlašćenjima i standardnim operativnim procedurama.“

Ovu izjavu smatram ishitrenom. Vrh policije nigdje na svijetu ne može znati u tako kratkom roku da li su službenici policije prekoračili ovlašćenja, prije nego što se sprovede istraga o tome. Ovakvom izjavom je Uprava policije a priori odbranaški stala u zaštitu državnih službenika koji su optuženi da primjenjuju najstrašnije metode mučenja, što je veoma razočaravajuće. Vjerujem da će ovakvu izjavu i Evropska komisija i drugi međunarodni posmatrači doživjeti kao kočnicu napretka Crne Gore u dostizanju vladavine prava.

 

Tea Gorjanc-Prelević

izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava