Zadovoljni smo postignutim sporazumom sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, prema kome će u prelaznom periodu od nekoliko mjeseci ministarstvo snositi najveći dio troškova privremenog prihvatilišta za beskućnike koje će u Podgorici organizovati Akcija za ljudska prava. Sporazum je postignut u kratkom roku i drago nam je što je novi ministar rada i socijalnog staranja, gospodin Predrag Bošković, pokazao razumijevanje za urgentno privremeno rješavanje pitanja smještaja ljudi koji žive na ulici.

Najveći dio troškova rada prihvatilišta koje se osniva na tri mjeseca snosi Ministarstvo rada i socijalnog staranja, dok će Akcija za ljudska prava finansirati rad koordinatora prihvatilišta i osobe koja će održavati higijenu i posluživati hranu. Koordinator prihvatilišta biće Silvana Miranović, koja je ranije vodila prihvatilište za beskućnike NVO-a ”Put nade”.

Posebno želimo da se zahvalimo i Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava koje nas je juče obradovalo odlukom da putem jednokratne pomoći nadoknadi troškove smještaja beskućnika od 12. decembra do kraja ove godine, dok ne bude osposobljena kuća u kojoj će se organizovati privremeno prihvatilište.

Nadamo se da će novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti obezbijediti da se odgovarajuće definiše kategorija beskućnika, kao i trajna obaveza javne uprave ili lokalne samouprave da održava prihvatilište.

Ljudsko pravo na adekvatno stanovanje, znači u prvom redu zbrinjavanje beskućnika, osoba koje žive bez krova nad glavom. Međutim, ovo pravo podrazumijeva i da svi ljudi žive na način koji zadovoljava barem minimum uslova za odgovarajući život. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava UN definisao je to kao ”pravo svakoga da živi negdje u sigurnosti, miru i dostojanstvu”, i rekao da to podrazumijeva i pravnu sigurnost osnova za državinu stana, alternativni smještaj u slučaju prinudnog iseljavanja, odgovarajuću stambenu infrastrukturu (dostupnost energije za kuvanje, grijanje i rasvjetu, mokri čvor, kanalizaciju i sl), pogodnost prostorija za stanovanje, dostupnost prostorija za stanovanje osobama s posebnim potrebama itd, kao i da države, bez diskriminacije, treba da obezbjeđuju subvencije za stanovanje svima koji nisu u mogućnosti da sebi priušte stan. Očekujemo da se novim Zakonom o socijalnom stanovanju precizno uredi ova važna oblast i obezbijedi plan po kome će se u etapama, u skladu sa stepenom stambene ugroženosti, svima u Crnoj Gori biti omogućeno da žive u skladu s minimalnim standardom za poštovanje ovog ljudskog prava.