9/12/2018 POVODOM MEĐUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA 

4/12/2018 CRNA GORA: NEZAKONITO LIŠAVANJE SLOBODE POSLANIKA
04/12/2018
12/12/2018 Ustavni sud je objavio saopštenje o slučaju “zatvor za poslanike – svjedoke”
13/12/2018

9/12/2018 POVODOM MEĐUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA 

Crna Gora je ove godine dočekala Međunarodni dan ljudskih prava s izvjesnim napretkom u oblasti zaštite prava seksualnih manjina i pozitivnim primjerima u radu Ombudsmana i Ustavnog suda, dok je u odnosu na slobodu izražavanja pokazala i nazadovanje, neprihvatljivo za evropsku državu koja mora da obezbjeđuje vladavinu prava i poštuje ljudska prava u skladu s međunarodnim standardima. Nema pomaka u odnosu na djelotvornost istraga slučajeva torture, zlostavljanja i napada na novinare iz ranijih godina, kao ni u oblasti istraživanja ratnih zločina.

Pozitivno je to što je usvojen nacrt Zakona o životnom partnerstvu, zakon koji će Crnu Goru uvesti u red civilizovanih država koje svima priznaju pravo na zajednički život, a ne samo heteroseksualcima.

Institucija Ombudsmana je napravila vidljiv iskorak, posebno upozoravajućim izvještajima o nedostacima zaštite dječjih prava, mišljenjima o zlostavljanju u državnim ustanovama i stavovima koje Ombudsman iznosi u kriznim situacijama, čime se jača povjerenje građana i povećavaju šanse za zaštitom ljudskih prava na nivou države.

Ustavni sud je pokazao umijeće u primjeni evropskih standarda našavši da je zabrana održavanja Prajda u Nikšiću (povorke ponosa) prekršila prava na slobodu mirnog okupljanja, kao i u slučaju trovanja djece u Čanju, u kome je utvrdio da je različita praksa Višeg suda u Podgorici u odnosu na zastarjelost krivičnog postupka predstavljala kršenje prava na pravično suđenje. Ove odluke pokazuju značaj ovlašćenja Ustavnog suda da ukida odluke i Vrhovnog suda i tako doprinosi zaštiti ljudskih prava na nivou države. Iako nije obezbijedio zaštitu u slučajevima nezakonite smjene člana Savjeta RTCG i Agencije za elektronske medije, bar je hitno odlučivao i omogućio da Evropski sud za ljudska prava počne da ispituje te slučajeve. Važno je i to što su ove godine konačno na internet stranici Ustavnog suda postale dostupne i sve njegove odluke.

Negativno je to što Crna Gora do danas nije uradila ništa da ispuni preporuke UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava iz 2014. godine da poveća iznose socijalnih davanja i obezbijedi odgovarajući životni standard za socijalno ugrožene, posebno nezaposlene, starije osobe i osobe sa invaliditetom. Ni ove godine nije riješen višegodišnji problem ljudi koji žive u psihijatrijskoj bolnici u Kotoru jer nemaju gdje drugo. Dobro je što je Vlada nedavno donijela Uredbu o snadbijevanju ranjivih kupaca električne energije, pa će konačno započeti zaštita najugroženijih potrošača, ali je loše to što se protivzakonito kasnilo 28 mjeseci sa donošenjem uredbe, što nije preciziran kriterijum za određivanje zdravstvenog stanja ranjivih kupaca i što je socijalni status kao uslov za korišćenje olakšica veoma restriktivno definisan.

U odnosu na slobodu izražavanja, iako se ove godine radilo na dva važna zakona – o medijima i o RTCG, koja bi trebalo da budu unaprijeđena u skladu sa evropskim standardima slobode izražavanja, predlaganjem kažnjavanja za neustajanje prilikom izvođenja himne pokazan je retrogradan pristup shvatanju te slobode. Retrogradan pristup je u praksi kulminirao nezakonitim razrješenjima predstavnika NVO sektora iz važnih državnih tijela, Savjeta Radio-Televizije Crne Gore, Agencije za sprječavanje korupcije i Agencije za elektronske medije. U svim tim slučajevima država nije obezbijedila djelotvornu pravnu zaštitu. Razriješeni predstavnici civilnog društva zamijenjeni su po kratkom, političkom, postupku, i upućeni da godinama čekaju da sud ispita zakonitost njihovog razrješenja. U međuvremenu je time omogućeno urušavanje nezavisnosti javnog servisa RTCG. Posljednji događaj, da se poslanici šalju u zatvor zbog onoga što su izjavili, bez pravičnog postupka i poštovanja poslaničkog imuniteta, dodatno je ukazao na to da još uvijek nema iskrene spremnosti za prihvatanje evropskih standarda slobode izražavanja. Nema pomaka u rasvjetljavanju najtežih slučajeva napada na novinare, kojima se bavi i Komisija za praćenje istraga napada na novinare. Iako su i Ustavni sud prošle godine i redovni sud ove godine zbog nedjelotvorne istrage pokušaja ubistva dosudili naknade štete novinaru Tufiku Softiću, nema napretka u istragama oba napada na njega, niti je bilo ko zbog propusta u istrazi snosio ličnu odgovornost. Nije bilo ni očekivanog napretka u istrazi ovogodišnjeg napada na novinarku Oliveru Lakić, drugog po redu fizičkog napada koji je pretrpjela, pored prijetnji i njoj i njenoj porodici. Opisana atmosfera nekažnjivosti neminovno negativno utiče na slobodu izražavanja, pored toga što čini i da se gubi povjerenje u policiju i tužilaštvo koji su nadležni za te istrage. Pored napada na Oliveru Lakić, u 2018. godini su napadnuta još dva novinara – prijećeno je novinarima “Vijesti” Jeleni Jovanović i Seadu Sadikoviću, a Sadikoviću je i podmetnuta eksplozivna naprava u blizini kuće. Ovi napadi su rasvijetljeni, napadači na Sadikovića su kažnjeni, dok je suđenje zbog prijetnji novinarki u toku.

I dalje nije prevaziđen otpor utvrđivanju odgovornosti državnih službenika za kršenje ljudskih prava, posebno u oblasti torture, tj. u slučajevima policijskog zlostavljanja i zlostavljanja u zatvoru, jer ni jedan slučaj policijske torture i zlostavljanja građana na protestima 2015. godine nije rasvijetljen uprkos odlukama Ustavnog suda iz 2017. o nedjelotvornosti istraga, pa ni slučaj mučenja Milorada Martinovića za koji su procesuirana samo dvojica policajaca i to na osnovu njihovih priznanja. Slučaj mučenja i zlostavljanja zatvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija iz januara 2015. godine još uvijek nije doveo do prvostepene presude, kao ni do ozbiljne istrage bilo koga iz uprave ZIKS. Od početka 2018. godine mediji su zabilježili čak 10 prijava zlostavljanja od strane državnih službenika – 8 prijava je podnijeto protiv službenika Uprave policije, jedna protiv službenika ZIKS i 1 protiv službenika Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru. Obustavljanje disciplinskog postupka protiv šefa kriminalističke policije na Cetinju, ukazuje da MUP i dalje nije spreman da se adekvatno suprotstavi policijskoj torturi.

Napretka u istragama ratnih zločina nema, za jedini slučaj za koji je suđenje u toku nije zaslužno crnogorsko specijalno tužilaštvo, već srpsko i kosovsko. Nema pokazatelja da je specijalno tužilaštvo usvojilo preporuke eksperta Evropske komisije Mauricija Salustra o tome kako proaktivno istraživati ratne zločine, niti je preispitalo mogućnost novog procesuiranja zločina deportacije izbjeglica iz BiH ili Bukovice, koji su procesuirani suprotno međunarodnom pravu.

Akcija za ljudska prava je ove godine podnijela četiri predstavke Evropskom sudu za ljudska prava, tri zbog nedjelotvorne istrage policijske torture (slučajevi Branimira Vukčevića, Momčila Baranina i Milorada Martinovića) i jednu zbog kršenja slobode izražavanja i nedostatka djelotvornog pravnog lijeka, u slučaju Gorana Đurovića.