U prvom slučaju, podnosilac predstavke je bio osumnjičen za krivično djelo razbojništva. Prilikom saslušanja od strane istražnog sudije Višeg suda u Zrenjaninu, prijavio je da su ga pretukli policajci, da mu je pištolj bio uperen u lice, da ga je bolio grudni koš i da je iskašljavao krv kao posljedicu zlostavljanja. Na ljekarskom pregledu, doktor nije ustanovio vidljive povrede, i pripisao je otežano disanje bronhitisu. Podnosiocu predstavke su stavljena na teret još tri djela razbojništva koja je on priznao policiji, kako tvrdi, pod torturom.
Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je došlo do povrede proceduralnog aspekta člana 3 jer prijava zlostavljanja podnosioca predstavke nije djelotvorno istražena. Utvrđeno je da javni tužilac nije dosljedno postupao u istrazi, jer je zaključak da prijavu treba odbaciti zasnovao isključivo na tvrdnjama policijskih službenika koji su bili uključeni u incident, dok je bez obrazloženja zanemario svjedočenje podnosioca predstavke i njegove majke. Takođe, tužilac nije saslušao ni druge osobe koje su mogle da daju korisne podatke. Iako je podnosilac rekao da bi mogao da prepozna zlostavljače, tužilac ni to nije obezbijedio. Kritikovano je i to što podnosiocu predstavke nije omogućen djelotvoran uvid u istražni postupak.
Sud je u ovom slučaju utvrdio i kršenje člana 5, stav 3 Konvencije zbog predugog i formalističkog odlučivanja o žalbama na pritvor podnosioca predstavke, koji je zbog toga trajao skoro tri godine. Sud je naglasio da postupak nije bio komplikovan i da osumnjičeni nije smio da trpi štetne posljedice zato što je koristio sva domaća pravna sredstva koja su mu na raspolaganju, a pogotovo ne zato što se žalio na zlostavljanje u policijskom pritvoru.
Podnosiocu predstavke je dosuđeno 6.000€ naknade nematerijalne štete i 2.000€ za troškove postupka.
U predmetu F.O. protiv Hrvatske, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da je država podnosiocu predstavke prekršila pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života (čl. 8 Konvencije) zbog toga što država nije obezbijedila djelotvorni odgovor na verbalno zlostavljanje kome je kao učenik bio izložen od strane nastavnika u srednjoj školi. Nastavnik ga je u kontinuitetu nazivao pogrdnim riječima kao što su „budala“, „kreten“, „seljačina“, „žandar glupi“ (jer mu je otac radio u policiji), i sl.
Općinsko državno odvjetništvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv nastavnika, uprkos medicinskim dokazima da podnosilac pati od ozbiljnih psiholoških poremećaja kao rezultat zlostavljanja od strane nastavnika. Stav države je bio da su nadležni preduzeli potrebne radnje tako što je u školi organizovano posredovanje između strana u sporu i da su željeni rezultati ostvareni. Međutim, Evropski sud je zaključio da je postupak posredovanja bio nedjelotvoran odgovor, i naglasio da nije bilo važno samo doći do pomirenja, već je bilo neophodno da se nastavniku ukaže na neprihvatljivo ponašanje, posebno zato što ono nije pogodilo isključivo podnosioca, već i druge učenike.
Sud je naglasio ključnu ulogu obrazovnih ustanova u zaštiti zdravlja i blagostanja učenika, posebno zbog njihove ranjivosti u mladim godinama. Primjećeno je da je propušteno da se u ovaj slučaj uključi državna inspekcija, i sprovede postupak koji bi izvjesno doveo do toga da nastavnik razumije posljedice do kojih verbalna provokacija (ponižavanje, omalovažavanje i ismijavanje podnosioca) može da dovede kod učenika, posebno onih koji su posebno osjetljivi (podnosilac predstavke ima dijagnozu anksioznog poremećaja). Uočeno je da nije odobren ni zahtjev podnosioca predstavke da mu se promijeni odjeljenje, odnosno nastavnik i da je posredovanje zakazano tek pošto je otac podnosioca predstavke poslao više pisama ministarstvu, i drugim vlastima i mimo škole.
Polazeći od prava djeteta na poštovanje njegovog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta, Evropski sud je ocijenio da je verbalno zlostavljanje podnosioca predstavke predstavljalo neprihvatljivo miješanje u pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, čl. 8 Konvencije, na koje država nije obezbijedila odgovarajući odgovor.
Podnosiocu predstavke je dosuđeno 7.500€ na ime nematerijalne štete i 650€ za troškove postupka.
HRA u saradnji sa Evropskom asocijacijom za pravo i finansije (EALF) prati donošenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Radi se o volonterskom projektu ovih NVO.
