MEĐUNARODNI DAN PRAVA NA ISTINU O TEŠKIM KRŠENJIMA LJUDSKIH PRAVA I DOSTOJANSTVA ŽRTAVA: OBEZBIJEDITI PRAVIČNE REPARACIJE ZA SVE ŽRTVE

Presuda suda u Strazburu u slučaju državnog tužioca koji je disciplinski kažnjen zbog javne kritike
23/03/2021
Portal Vijesti: Gorjanc Prelević: Leposavić ne može da vodi ka EU
29/03/2021

MEĐUNARODNI DAN PRAVA NA ISTINU O TEŠKIM KRŠENJIMA LJUDSKIH PRAVA I DOSTOJANSTVA ŽRTAVA: OBEZBIJEDITI PRAVIČNE REPARACIJE ZA SVE ŽRTVE

Source: Time Bulletin

Danas je međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i dostojanstva žrtava. Ovaj komemorativni dan je ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 21. decembra 2010. godine.

Na današnji dan, prije 41 godinu, ubijen je Oskar Arnulfo Romero, nadbiskup iz centralnoameričke države Salvador, dok je držao misu, pošto je kritikovao masovno kršenje ljudskih prava, ubistva i mučenja u građanskom ratu i socijalnu nepravdu. Nikada niko nije odgovorao za Romerovo ubistvo, a sjećanje na njegovu borbu za pravednije društvo u kome će se poštovati ljudska prava živi i danas. Akcija za ljudska prava (HRA) odaje počast svim borcima i borkinjama za ljudska prava koji su, kao Romero, izgubili živote u toj borbi.

Crna Gora nije uradila dovoljno da obezbijedi pravdu za žrtve ratnih zločina, koji spadaju u teška kršenja ljudskih prava. Ratni zločini iz devedesetih su nepravilno procesuirani, a onda je Vrhovni sud na osnovu toga žrtvama onemogućio pristup parničnim postupcima, pod izgovorom zastarjelosti. Zbog toga je Akcija za ljudska prava novoj vladi predložila da obešteti žrtve zločina u Bukovici, Kaluđerskom lazu, Murino i Deportaciji izbjeglica, čiji su zahtjevi odbačeni samo zato što u krivičnim postupcima država do sada nije uspjela da utvrdi odgovornost ni jedne osobe za te zločine. I dalje ukazujemo da država nije dovoljno učinila da počinioce privede krivičnoj pravdi i da Specijalno državno tužilaštvo nije odgovorilo očekivanjima u toj oblasti.

Civilne žrtve rata nažalost nijesu prepoznate Zakonom o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Iako je takvih osoba u Crnoj Gori malo (npr. porodice stradalih u otmici u Štrpcima), obezbjeđivanje socijalne zaštite toj kategoriji ljudi bio bi značajan korak podrške njihovim porodicama i suočavanja s posljedicama ratova devedesetih.

Takođe, Crna Gora još uvijek nema zakon o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona zatvorenica i zatvorenika na Golom otoku, Svetom Grguru i drugim zatvorima, iako je samo na Golom otoku bilo 3.390 Crnogoraca, što je 21,5% od ukupnog broja zarobljenika i proporcionalno daleko najveći broj u odnosu na broj stanovnika svakeod tadašnjih jugoslovenskih republika. Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju zakone kojima su odavno obeštetile te žrtve. Prošla vlada predlog HRA i Udruženja Golootočana u pravcu donošenja takvog zakona nije razmatrala iako je rekla da će to učiniti.

HRA je nedavno uputila novoj Vladi Crne Gore više predloga kako bi se svim žrtvama teških kršenja ljudskih prava priznao status, odredila odgovarajuća naknada štete i pružila moralna satisfakcija.

Negiranje žrtve kršenja ljudskih prava je nipodaštavanje ljudskih prava. Crna Gora mora uložiti ključni napor da sve žrtve teških kršenja ljudskih prava iz prošlosti dobiju satisfakciju i ne budu zaboravljene. Takvo postupanje, utemeljeno u moralnim i pravnim načelima, bilo bi važan zalog za bolju budućnost.