NOVINARKA KADIJA ISMAJILOVA POBIJEDILA AZERBEJDŽAN PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Srećni praznici i 2019. godina!
31/12/2018
Sovjetka Režić (1946-2019) – In Memoriam
11/01/2019

NOVINARKA KADIJA ISMAJILOVA POBIJEDILA AZERBEJDŽAN PRED EVROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Khadija Ismayilova

Vijeće Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Khadija Ismayilova v. Azerbaijan (65286/13) jednoglasno je utvrdilo povrede prava na privatnost i prava na slobodu izražavanja poznate novinarke iz Azerbejdžana.

Povreda člana 8 Konvencije utvrđena je zbog propusta domaćih vlasti da djelotvorno istraže “veoma ozbiljne upade u privatni život podnositeljke predstavke” i zbog toga što su privatne informacije o njoj objavljene u zvaničnom izvještaju o toku istrage. Povreda člana 10 Konvencije je utvrđena zbog propusta države da ispuni pozitivnu obavezu da zaštiti novinarku u uživanju njene slobode izražavanja.

Slučaj se ticao prljave kampanje protiv poznate azerbejdžanske novinarke, Kadije Ismajilove, kojoj je prvo poslato pismo u kojem joj je zaprijećeno javnim poniženjem ako ne prekine sa istraživačkim novinarstvom, a zatim je, pošto je ona to odbila da učini, na internet postavljen snimak seksualnog odnosa snimljen bez njenog znanja i znanja njenog tadašnjeg partnera. Otprilike u isto vrijeme, mediji bliski vlasti počeli su da je optužuju za pristrasnost protiv vlasti i nemoralno ponašanje. Ismajilova je kasnije otkrila da su skrivene kamere bile postavljene širom njenog stana.

Evropski sud je utvrdio da su takve radnje predstavljale povredu ljudskog dostojanstva novinarke, i da je država imala obavezu da ih istraži prema članu 8 Konvencije. Međutim, i pored očiglednih tragova, istragu su obilježili značajni nedostaci i kašnjenja. Na primjer, nijedna zvanična izjava nije uzeta od inženjera državnog Baktelekoma, koji je priznao da mu je naređeno da instalira drugu telefonsku liniju u stanu podnositeljke predstavke i da napravi vezu do nje. U spisima predmeta nije bilo pokazatelja da je porijeklo prijetećeg pisma, koje je novinarki navodno poslato iz Moskve, ikada istraženo. Najvažnije je to što uopšte nije istraženo da li je postojala veza između činjenice da je podnositeljka predstavke bila poznata istraživačka novinarka koja je kritikovala Vladu i niza krivičnih djela koja su izvršena protiv nje.

Takva situacija je otežana člancima objavljenim u provladinim novinama i objavljivanjem izvještaja vlasti o statusu istrage koji je, bez ikakvog razloga, uključio informacije o privatnom životu podnositeljke predstavke. Sud je utvrdio da je javno objavljivanje takvih informacija bilo jasno ugrožavanje njenih prava na privatnost i da nije bilo opravdano. Vlada nije objasnila koja je legitimna svrha postignuta objavljivanjem adrese i identiteta partnera Kadije Ismajilove, koja je tajno i nezakonito snimljena u privatnosti svog doma, i kojoj su zatim prijetili i podvrgli je javnom objavljivanju tih snimaka. Zaštita privatnosti podnositeljke predstavke bila je najvažnija u ukupnom kontekstu predmeta, s obzirom na to da je krivična istraga, o kojoj su vlasti navodno željele da obavijeste javnost, i pokrenuta zbog neopravdanog i flagrantnog napada na njen privatni život.

Imajući u vidu značajne nedostatke u načinu na koji su vlasti istraživale slučaj, kao i ukupnu dužinu trajanja postupka, Sud je našao da su vlasti propustile da ispune obavezu adekvatne zaštite privatnog života podnositeljke predstavke, sprovođenjem efikasne krivične istrage o veoma ozbiljnom ugrožavanju njenog privatnog života. U kontekstu pozitivne obaveze države iz člana 8, Sud se pozvao i na presudu Alković protiv Crne Gore, kritikujući postupanje organa vlasti koji u istrazi nisu preduzeli djelotvorne korake da bi identifikovali i krivično gonili počinioca ili počinioce krivičnih djela.

Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je prijeteće pismo koje je novinarka primila bilo u vezi njene profesionalne novinarske djelatnosti. Razmotreni su i izvještaji o opštoj situaciji u Azerbejdžanu u vezi novinara, posebno navodi o njihovom progonu, fizičkim napadima, kao i klimi nekažnjivosti odgovornih za sve to. I sama podnositeljka predstavke je izrazila strah da je bila žrtva kampanje koja je protiv nje organizovana kao odmazda za njen novinarski rad. U takvoj situaciji, država ne samo da je bila u obavezi da preduzme mjere  da novinarku zaštiti od upada u njen privatni život, već je takođe bila dužna da zaštiti i njenu slobodu izražavanja. Međutim, kako je Sud utvrdio, krivična istraga je odlagana i pogrešno vođena, dok su vlasti javno objavljivale informacije iz njenog privatnog života bez očiglednog razloga. To je sve bilo „protivno duhu“ okruženja koje štiti novinarstvo, pa je nađeno da su vlasti prekršile član 10 Konvencije.

Podnositeljki predstavke je dosuđeno 15.000 eura na ime naknade nematerijalne štete i 1.750 eura troškova postupka. Presuda će postati pravosnažna ako u roku od 3 mjeseca ne bude upućena u nadležnost Velikog vijeća. Presuda je dostupna na: https://hudoc.echr.coe.int/eng#{%22itemid%22:[%22001-188993%22]}

NVO Akcija za ljudska prava u saradnji sa NVO Adamas, koja okuplja studentkinje i studente Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prati donošenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Radi se o volonterskom projektu ovih nevladinih organizacija.